Misno slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem, nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, pomoćnim biskupom iz Tanzanije Prosperom Balthazarom Lyimom te ostalim nazočnim svećenicima.

Nazočni su bili bogoslovi i njihovi odgojitelji, u zajedništvu sa studentima laicima KBF-a u Đakovu, profesorima, svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova te ostalim gostima.

Pjevanje je animirao Zbor bogoslova pod ravnanjem m^o Ivana Andrića, uz pranju m^o Vinka Sitarića.

U svojoj je homiliji biskup Radoš bogoslovima i studentima preporučio Mariju kao onu u kojoj neprestano sija sunce božanske milosti. To sunce, kako je rekao, bivalo je istinskim darom u svakome čovjeku, no ono je, međutim, zbog prvog grijeha stavljeno u drugi plan, iako i dalje nastavlja sijati. To se svjetlo, ipak, potpuno jasno i dalje očituje u Djevici Mariji s obzirom da je ona Bezgrešno Začeće. U tom smislu, i mi za traženje svoga duhovnog vodstva i utjehe ne moramo ići daleko, nego se vrlo brzo i sigurno možemo uteći zagovoru Majke Marije.

Mons. Radoš potom je govorio o važnosti molitvenoga života u poslanju svakog teologa i svećenika. Marija je, istaknuo je više puta, žena molitve i slušanja Božje volje i upravo zato nije bilo prilike da je Sotonin glas odvrati od poslanja koje joj je namijenio Bog. Ako i mi neprestano tražimo pomoć Blažene Djevice onda imamo trajnu sigurnost kako osim Božjega glasa nećemo čuti ništa drugo doli Božje volje. Nikakvi glasovi zavodljivosti tako nemaju šansu pred likom Djevice Marije kojoj je Bog namijenio da zgazi glavu Zmiji.

Nakon mise, gosti i domaćini program su nastavili u radosnom raspoloženju u bogoslovskoj blagovaonici. Nakon pjesme i prigodnih govora, uslijedila su obraćanja trojice biskupa – mons. Radoša, mons. Lyime i domaćeg nadbiskupa Hranića. Sva trojica prenijela su svoje iskustvo odnosa s Djevicom Marijom i istaknuli važnost osobnog štovanja Marije, koja za nas ostaje trajni uzor i utjeha.