U svom je govoru uputio vapaj za mirom u svijetu, a posebno u Ukrajini, s kojom Mađarska dijeli 135 km dugu granicu. Papa se spomenuo te zemlje koja je više od godinu dana žrtvom ruske agresija, ali širi svoj pogled na cijelu Europu, podsjećajući na njezinu povijest i poziv na bratstvo. “U poslijeratnom razdoblju, Europa je, zajedno s Ujedinjenim narodima, predstavljala veliku nadu, u zajedničkom cilju da će tješnja veza među narodima spriječiti daljnje sukobe”, primijetio je Papa.

Općenito, prema Papinim riječima, “čini se da je u dušama okopnio entuzijazam za izgradnjom mirne i stabilne zajednice naroda” dok nacionalizmi ponovno uzimaju maha. Mir nikada neće proizaći iz ostvarivanja vlastitih strateških interesa, nego iz politike koja je sposobna gledati na cjelinu, na razvoj sviju, koja će biti pažljiva prema ljudima, siromašnima i budućnosti, a ne samo gledati moć, zaradu i mogućnosti koje pruža sadašnji trenutak”.

U ovom povijesnom trenutku Europa je pozvana odigrati ulogu koja joj i priliči: “ujediniti udaljene”, “iskazati gostoprimstvo pripadnicima svih naroda”, “ne ostati trajno u neprijateljstvu”, ukratko, ponovno otkriti svoju dušu, dakle “entuzijazam i san očeva utemeljitelja” koji su “znali izdići pogled i vidjeti izvan svoga vremena, izvan nacionalnih granica i neposrednih potreba, stvarajući diplomacije sposobne graditi jedinstvo, a ne širiti tugu”.

Moramo graditi mostove, poput onih koji povezuju Budimpeštu: „Ovaj sklad s okolišem potiče me da vam čestitam na ekološkoj brizi na kojoj ova zemlja vrlo predano radi. Ali mostovi, koji povezuju različite stvarnosti, upućuju i na promišljanje o važnosti jedinstva koje ne znači jednoličnost”, primjećuje papa Franjo.

Stav koji treba usvojiti jest onaj Isusov, “koji se identificirao u strancu kojeg treba prihvatiti”.

Upravo razmišljajući o Kristu prisutnom u mnogobrojnoj očajnoj braći i sestrama koji bježe od sukoba, siromaštva i klimatskih promjena, Papa je istaknuo kako je potrebno uhvatiti se u koštac s tim problemom bez isprika i odgađanja. Pitanje je to koje treba rješavati zajedno, kao zajednica, pa i zato što će, u kontekstu u kojem živimo, posljedice prije ili kasnije pogoditi sve.

Stoga je “prijeko potrebno raditi na sigurnim i zakonitim putovima, na zajedničkim mehanizmima pred epohalnim izazovom koji se ne može zaustaviti odbacivanjem, već koji treba prihvatiti kako bi se pripremili za budućnost koja, ako ne bude u znaku zajedništva, neće je ni biti” .

Papa je zatim zahvalio vlastima zemlje “na promicanju karitativnog i obrazovnog rada” i “na konkretnoj potpori mnogim kršćanima koji su diljem svijeta, posebno u Siriji i Libanonu, stavljeni na posebno teške kušnje”.

Papa je također uputio poziv svakom kršćaninu da uzme Evanđelje kao stalnu referentnu točku, “da se drži slobodnih i oslobađajućih Isusovih izbora”.

U svom govoru Papa je osudio “podmukli put ‘ideološke kolonizacije'”, koji – kako je istaknuo – “uklanja razlike, kao u slučaju tzv. rodne kulture, ili stavlja ograničavajuća poimanja slobode ispred realnosti života”. S druge strane, kako je divno graditi Europu usredotočenu na osobu i narode, gdje postoje učinkovite politike za natalitet i obitelj, koje se pažljivo provode u ovoj zemlji.

Papa ne zaboravlja sve svece koji su svojim djelovanjem i svjedočenjem obilježili povijest mađarskog naroda: uz kralja svetog Stjepana i svetu Elizabetu, također i sve “velike ispovjednike svete vjere svete Panonije”, poput svetog Ladislava i svete Margarete. Ali i “veličanstvene ličnosti prošlog stoljeća”, poput kardinala Józsefa Mindszentyja, blaženih biskupa mučenika Vilmosa Apora i Zoltána Meszlényija, blaženog Ladislava Batthyány-Strattmanna. Petrov nasljednik im povjerava “budućnost ove zemlje”, za koju jamči svoje molitve i blizinu.

Isten, áldd meg a magyart! [Bože, blagoslovi Mađare!], rekao je na kraju Papa na mađarskom.