U svojoj homiliji na svetkovina Duhova Papa je govorio o djelovanju Duha primijetivši kako ga vidimo na djelu u svijetu koji je stvorio, u stvorovima, u Crkvi i u našim srcima.

Duha vidimo ponajprije na djelu u stvaranju, u počecima svijeta ali i u svakom času. Duh daje da stvorene stvarnosti prelaze iz nereda u red, iz raspršenosti u koheziju, iz zbrke u sklad. Taj pokret vidimo stalno u Crkvi. Riječju, On svijetu daje sklad i tako usmjerava tijek vremena i obnavlja lice, rekao je na početku svoje homilije Papa.

Danas je u svijetu, nastavio je Papa, toliko razdora, toliko podjela. Svi smo jedni s drugima povezani, a ipak među nama nema povezanosti, ravnodušnost nas je učinila neosjetljivima i potlačeni smo samoćom. Toliko ratova, toliko sukoba: zlo koje čovjek može učiniti čini se upravo nevjerojatnim! Ali, u stvarnosti, naše neprijateljstvo potiče duh podjela, đavao, čije ime zapravo znači „sijač razdora“. On uživa u antagonizmima, nepravdama, klevetama. Suočeni sa zlom nesloge, naši napori da izgradimo sklad nisu dovoljni. Gospodin, na vrhuncu svoje Pashe, na vrhuncu spasenja, izlijeva svoga dobroga Duha, Duha Svetoga, na stvoreni svijet, koji se suprotstavlja duhu onoga koji dijeli zato što je On sklad, Duh jedinstva koji donosi mir. Zazivajmo ga svaki dan na ovaj naš svijet i na svaku vrstu podjele!, pozvao je Papa.

Osim u stvaranju, nastavio je Papa u svojoj homiliji na svetkovinu Duhova, Duha Svetoga vidimo na djelu u Crkvi, počevši od Pedesetnice. Valja primijetiti, međutim, da Duh Sveti u počecima Crkve ne daje upute i norme zajednici, nego silazi na svakog apostola: svaki od njih prima posebne milosti i različite karizme. Sva ta brojnost različitih darova mogla bi dovesti do konfuzije, ali Duh, kao i u stvaranju, voli stvarati sklad upravo polazeći od tog mnoštva. Njegov sklad nije nametnuti i odobreni poredak, ne; u Crkvi postoji poredak „ustrojen prema raznolikosti darova Duha“, rekao je Papa citirajući svetoga Bazilija.

Duh, dakle, ne stvara jezik koji je isti za sve, ne briše razlike, kulture, nego sve usklađuje, donosi sklad bez homogeniziranja, bez stvaranja jednolikosti. Sada smo u jednoj kušnji da sve homogeniziramo, zapravo da se sve svede na vanjštinu bez onoga bitnoga. Ostanimo na ovom aspektu, na Duhu koji ne polazi od strukturiranog projekta, kao što bismo mi učinili, koji se često pogubimo u svojim planiranjima; ne, On počinje davanjem nezasluženih i preobilnih darova. Na Pedesetnicu „svi su bili ispunjeni Duhom Svetim“ (Dj 2, 4). Svi ispunjeni, tako počinje život Crkve: ne od preciznog i do u tančine razrađenog plana, nego od iskustva iste ljubavi Božje. Duh na taj način stvara sklad, poziva nas da osjetimo divljenje zbog njegove ljubavi i zbog njegovih darova prisutnih u drugima, rekao je Papa u homiliji.

A Sinoda koja je u tijeku jest – i mora biti – hod u skladu s Duhom: ne parlament koji izglasava zakone i neke potrebe prema tome što svijet misli, ne prilika da se ponašamo onako vjetar puše, nego prilika da budemo poslušni dahu Duha. Jer, morem povijesti Crkva plovi samo s njim, koji je „duša Crkve“, kao što je rekao sv. Pavao VI., srce sinodalnosti, pokretna sila evangelizacije. Bez njega Crkva je inertna, vjera tek puka doktrina, moral samo dužnost, pastoral samo posao. S njim pak vjera je život, ljubav nas Gospodinova osvaja i nada se ponovno rađa. Vratimo Duha Svetoga u središte Crkve, jer u protivnom naše srce neće gorjeti ljubavlju prema Isusu, nego prema nama samima. Stavimo Duha na početak i u središte sinodskih radova. Jer njega danas nadasve treba Crkva! Zato mu svaki dan govorimo: „Dođi!“. I koračajmo zajedno, jer Duh, kao na Pedesetnicu, voli silaziti dok su „svi zajedno“ (usp. Dj 2, 1). Dà, da bi se pokazao svijetu, izabrao je trenutak i mjesto gdje su svi bili zajedno. Narod Božji, da bi bio ispunjen Duhom, mora stoga hodati zajedno, odjelotvoriti sinodu. Ovako se u Crkvi obnavlja sklad: zajednički hod s Duhom u središtu. Braćo i sestre, gradimo sklad u Crkvi!, pozvao je Papa.

Duh, napokon, donosi sklad u naša srca. Vidimo to u Evanđelju, gdje Isus na samu uskrsnu večer dahne u učenike i kaže: „Primite Duha Svetoga“ (Iv 20, 22). On ga daje s točno određenom svrhom: za opraštanje grijeha, odnosno za pomirenje duša, za unošenje sklada u srca rastrgana zlom, skršena ranama, izjedana osjećajima krivnje. Samo Duh vraća sklad u srce, jer On je taj koji stvara prisnost s Bogom. Ako želimo sklad, tražimo njega, a ne svjetovne ispunjenosti. Zazivajmo Duha Svetoga svaki dan, započnimo svaki dan molitvom njemu, postanimo mu poučljivi, pozvao je Papa.

A danas, na njegov blagdan, zapitajmo se: jesam li poučljiv skladu Duha? Ili slijedim svoje planove, svoje ideje i ne dopuštam njemu da me oblikuje i promijeni? Jesam li prenagao u osuđivanju, upiranju prstom, zalupim li vrata drugima u lice, smatrajući se žrtvom svih i svačega? Ili prihvaćam njegovu skladnu stvaralačku snagu, „milost cjeline“ koju On nadahnjuje, njegov oprost koji daje mir? Opraštam li, promičem li pomirenje i stvaram li zajedništvo? Ako je svijet podijeljen, ako se Crkva polarizira, ako je srce razbijeno, ne gubimo vrijeme kritizirajući druge i ljuteći se na sebe same, već zazivajmo Duha, pozvao je Papa.

Svoju homiliju Papa je završio molitvom: „Duše Sveti, Duše Isusov i Očev, nepresušni izvore sklada, tebi povjeravamo svijet, tebi posvećujemo Crkvu i svoja srca. Dođi Duše stvoritelju, skladu čovječanstva, obnovi lice zemlje. Dođi Daru nad svim darovima, skladu Crkve, učini nas sjedinjenima u Tebi. Dođi Duše oprosta, sklada srca, preobrazi nas, po Mariji, kako samo ti znadeš.”