Riječ “jubilej” upućuje na karakterističan prodoran zvuk ovnujskog roga, jōbēl ili shofar, a njime se u biblijskoj tradiciji označavao početak određenih svetih židovskih blagdana kao što su Rosh HaShanah, Nova godina ili Yom Kippur, Dan pokajanja. Često se spominje u Tori, Talmudu, ali i kasnijoj rabinskoj literaturi.

U spomen na Abrahamovu vjeru tradicionalno se puhalo u ovnujski rog na brdu Moriji na kojem Abraham nije pobjegao od čina žrtvovanja svog sina Izaka. Ovan koji se je rogovima zapleo u grmlje, zapravo je bio znak da je Bog cijenio Abrahamovu poslušnost.

Zvuk ovoga roga najavljuje još jednu veliku svečanost u Bibliji: Jobel. Ova riječ doslovno znači “ovan”. Prema propisu koji se nalazi u 25. poglavlju Levitskog zakonika, svake pedesete godine trebala se “zaoriti truba” kako bi se proglasila sveta godina tijekom koje je zemlja uživala subotnji počinak, opraštali su se dugovi i vraćalo vlasništvo.

Postoje četiri karakteristična zvuka shofara: tekiah, duga je i veličanstvena nota, evocira svečani poziv; shevarim, sastavljen je od tri note srednje dužine, melodija je slična plaču, a podsjeća na ljudsku slabost i poziva nas da razmislimo o  učinjenim djelima; t’ruah zvuk, niz je sastavljen od kratkih i isprekidanih nota, podsjeća na brzo buđenje iz duhovnog sna; na blagdan Rosh HaShanah ta tri zvuka spajaju se u tekiah gedolah, ili “veliki tekiah“, što označava poziv na trajnu promjenu i otkupljenje. Stoga Shofar potiče na razmišljanje o vlastitom životu i na potragu da se u životu bude bolji; izrađuje se po posebnom zanatskom postupku koji uključuje uklanjanje unutarnjeg dijela ovnujskog roga te poliranje.

Za Izrael proslava jubileja uvijek je bila povezana s dolaskom Mesije koji, prema prorocima, dolazi kako bi otvorio godinu milosti Gospodnje. “Da bi se jubilej mogao proslaviti, pretpostavlja se da je sav židovski narod u Izraelu”, objašnjava glavni rabin Shemuel Di Segni: “Ova praksa proslave jubileja prekinuta je u vrijeme prvog progonstva u vrijeme Asiraca, pa je već sedam stoljeća prije kršćanske ere jubilej prekinut.” Babilonsko sužanjstvo jeruzalemskih Židova u vrijeme Nabukodonozora II. opisano je u Knjizi kraljeva, kao i u Drugoj knjizi Ljetopisa, ali i u proročkim knjigama Ezre i Nehemije te u Psalmima.

“Talijanska riječ giubileo“, nastavlja rabin Di Segni, “potječe, kroz različite pretvorbe u latinskom, od hebrejske riječi jobel. Na primjer, tu riječ nalazimo prigodom proglašenja Dekaloga. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju, čitamo u Izlasku. Jobel je tako usko povezan sa zvukom koji je u davnoj antici bio i službeni signal koji je govorio: u ovom trenutku počinje jubilarna godina.”

Dva su pravna aspekta povezana s jobel: prvi je oslobađanje robova. Uvijek ispočetka treba ponavljati riječi iz Levitskog zakonika: “Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadničar. Neka služi kod tebe do jubilejske godine. Onda neka bude slobodan da ode od tebe – i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. Ta oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi.”

Drugi aspekt odnosi se na vraćanje vlasništva: “Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju očevinu.” “To se odnosi na sustav opisan u Bibliji prema kojem je, kad su Izraelci stigli u Obećanu zemlju, teritorij bio podijeljen između plemena i unutar plemena, između različitih obitelji, tako da je svaka obitelj posjedovala određeni dio zemlje. Moglo se dogoditi da, ovisno o proteku vremena, gospodarstvu, da netko izgubi sve, a da se netko na imovini obogati. Jubilej je značio da se sve to izbriše, odnosno, svi su se vraćali u svoj prvobitni posjed”, precizira rabin Di Segni.

“Poruke koje dolaze s Jubilejom iznimno su važne. On daje svakome mogućnost da s malo zemlje može osigurati svoju egzistenciju. U davna vremena zemlja i poljoprivreda bili su glavni izvori prehranjivanja i svatko je morao dobiti svoj dio hrane. I ako se kroz godine netko obogatio, a netko osiromašio, jubilej je imao svrhu da se stvari preslože, da svi mogu ponovno krenuti s istim mogućnostima“, napominje Rabin.

Također, tu je i poruka koja se na neki način referira i na aktualna zbivanja i teme društvene jednakosti i zaštite stvorenog svijeta kojem su kao čuvari određeni muškarac i žena. “Zemlja ne pripada nama. Zemlja nam je dana na dar. Zemlja pripada Gospodinu koji odlučuje kako će ju darovati, koliko će je darovati, ali iznad svega daruje jednako. Ako se dogodi nejednakost među ljudima, ta se nepravda mora sustavno i povremeno ispravljati. To je društvena poruka od velike važnosti. Teško je to pretočiti u trenutnu gospodarsku situaciju, ali načelo da svi imaju jednaku mogućnost temeljno je za uspostavu pravde i jednakosti u društvenim odnosima”, zaključuje rabin Di Segni.