Okupljenoj vjerničkoj zajednici biskup Radoš je rekao kako je ređenje novog svećenika Božji dar Crkvi varaždinskoj o njezinom 27. rođendanu kojeg je proslavila ovih dana. Biskup je potom pozdravio ređenika, okupljene svećenike, odgojitelje i duhovnika iz Bogoslovnog sjemeništa predvođene rektorom preč. Vladom Razumom, dvije župne zajednice grada Varaždina i njihove župnike, župu sv. Vida i župu sv. Josipa rekavši: „Vjerujem da ste vi ispunili danas ovu crkvu jer želite moliti za novog svećenika kojeg Gospodin šalje na svoju njivu.“ Posebne pozdrave uputio je ređenikovoj majci, a zatim i bogoslovima, ministrantima te okupljenu vjerničkoj zajednici.

Na početku homilije biskup je govorio o službi prezbitera u Crkvi. „On je izabran, kako veli molitva ređenja, zato da bude vjeran djelitelj Božjih otajstava, da se narod Božji obnavlja krstom i da bude preporođen, da krijepi Božji narod s oltara, stola Gospodnjega, da grešnicima milost udjeli i da oni zadobiju milost pomirenja s Bogom, a da bolesnici dožive utjehu koja dolazi od Boga. On je očito djelitelj, ali u svojim rukama nema ništa. On je djelitelj onoga što će Bog staviti u njegove ruke“, kazao je biskup Radoš.

Nadalje je opisao svećenika kao čovjeka koji stoji na vratima, koji otvara vrata zajednice pozivajući novorođene i one koji još nisu kršteni da postanu djeca Božja, otvara vrata ‘blagovališta’, svete mise „da bi mogli ući oni koji su gladni Gospodina, koji žele njegovu snagu, koji žele da ne žive više sebi, nego da po sakramentu Euharistije, Bog tako zaživi u njihovom životu da živimo od Njega da on živi u Nama“. Također je naglasio biskup kako svećenik otvara vrata prema nebu u sakramentu ispovijedi i bolesničkog pomazanja gdje, posebno umirućima „dajemo način na koji će pokucati na Božje milosrđe kako bi zauzeli svoje mjesto koje je Gospodin pripravio u svome domu za svojim stolom.“

U nastavku homilije mons. Radoš je tumačio naviještenu riječ Božju. Protumačio je kako prvo čitanje iz Knjige brojeva govori o Mojsiju, koji noseći teret Božjeg Duha, dobiva pomoć kada Bog prenosi dio tog Duha na sedamdesetoricu muževa da mu pomognu u vođenju naroda. Dvojica izvan te grupe također počinju prorokovati, što izaziva nedoumicu kod Jošue i traži Mojsija da im zabrani, no „Mojsije je čovjek Božji. On osjeća kako Božja dobrota ne može stati u njegove ruke. Ne može stati ni u ruke sedamdesetorici. Pa Bog je toliko dobar. Toliko ima darova da čovjek ne može to sve staviti u svoje ruke, nego tako se preljeva da ide i na druge ruke”, rekao je biskup Radoš te povezao prvo čitanje s evanđeoskim odlomkom u kojem apostol Ivan govori Isusu da su branili izgoniti zloduhe jednome koji ne pripada skupini učenika.

Propovjednik je pojasnio kako pripadnost zajednici nije dokaz da netko ima Božjeg Duha, da je povezan s Gospodinom, već dokaz povezanosti s Gospodinom leži u djelima koja netko čini. Isus nas poziva da ne zatvaramo vrata, već ih otvaramo svima koji čine dobro, šireći pojam Crkve. Crkva nisu samo svećenici, redovnici ili biskupi, već i laici, roditelji, radnici, ljudi svih profesija koji utjelovljuju evanđelje u svakodnevnom životu. Čak i oni koji su na rubu ili dolaze u crkvu samo povremeno dio su Crkve. Isus naglašava da je važno prihvaćati sve koji nisu protiv nas, jer i oni pripadaju Crkvi. Povezujući navedeno s ulogom svećenika biskup Radoš je rekao: „svećenik je pozvan da bude u srcu Crkve i da stalno uči od Gospodina kako gledati na ljude koji su Gospodinovi, koji su dio njegovog Tijela, Crkve.“

Kako bi to mogli biskupi i svećenici svaki dan trebaju raditi na svom odnosu s Bogom i moliti da budu otvoreni za Njegovu volju, pojasnio je biskup Radoš dodavši kako Gospodin ima širom otvorena vrata, ali ih često zatvaramo iz straha, postavljajući stroge kriterije tko može pripadati Crkvi i primati sakramente.

Izdvajajući još jednu pouku evanđeoskog odlomka biskup Radoš je kazao kako Isus naglašava da mi pripadamo Njemu, a ne On nama. „To je daleko šire. Mi njega ne možemo staviti, zatvoriti u ovu crkvu. Ne možemo ga zatvoriti ni u ovu zajednicu. Ma kako ona bila široka. On je uvijek iza, iznad te zajednice“, kazao je biskup Radoš te pozvao da se ne usredotočimo na kritiziranje drugih, već na vlastito preispitivanje jesmo li Isusovi. Umjesto doslovnog shvaćanja Njegovih oštrih savjeta protiv sablazni, Isus želi da čistimo svoje srce i djelujemo s ljubavlju prema Bogu, izbjegavajući sablazni koje bi mogle povrijediti one slabije u vjeri. „Zato Isus kaže, gledajte u sebe, odbacujte ono što ne pripada Bogu i gajite ono što samo Bog može staviti i što može zalijevati i u čemu mogu biti plodovi Božje ljubavi“, dodao je biskup.

Osvrćući se na završetku homilije na pitanje o onima koji su protiv Crkve, protiv nas, biskup je rekao kako ostaje Gospodinov poziv da svojim životom i svjedočanstvom privodimo druge Bogu, čak i one koji su nam protivnici.

Zaključujući homiliju biskup Radoš se obratio ređeniku: „Neka ti Gospodin bude milostiv da u svakodnevnom životu prepoznaješ, da te je pozvao da otvoriš vrata Crkve, da ih stalno držiš otvorenima, pa i onda kada naša slabost ih zatvara, da Gospodin ponovo pokuca na tvoja vrata, na naša vrata i kaže prijatelju, pozvan si otvoriti vrata. Da uđu oni koji žele za svoju djecu. Da uđu oni koji su gladni jer žele mene. Da uđu oni koji ne mogu hodati, da ih osposobim, da mogu dalje ići kroz život. Da oni koji su na putovanju dobiju novo svjetlo, svjetlo ljubavi, kako bi sigurno dospjeli do onoga stola čiji je predokus ovaj za kojim ćeš Ti, ako Bog da, cijeli život stajati, lomiti kruh i ukazivati da ovdje nije cilj, nego da je ovdje predokus budućeg svijeta.“

Nakon homilije uslijedio je obred svećeničkog ređenja. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom varaždinskog biskupa Bože Radoša za sveti red prezbiterata zaređen je vlč. Josip Sarić. Na kraju obreda ređenja župnici fra Dejan Lecić iz župe sv. Vida i vlč. Leonardo Šardi iz župe sv. Josipa odjenuli su vlč. Sarića u misnicu te se mladomisnik pridružio biskupu, predsjedatelju slavlja, kod oltara u euharistijskoj službi.

Na kraju mise biskup Radoš je potaknuo okupljenu zajednicu vjernika da nastave moliti za mladomisnika Josipa da bude svećenik po Srcu Isusovu, ali i da mole za nova duhovna zvanja u Varaždinskoj biskupiji. „Molitva je ključ koji otključava srca mladih ljudi da se odvaže poći za Isusom, da čuju njegov poziv kao poziv života“, rekao je biskup te okupljenoj zajednici podijelio završni blagoslov.

Svečanu euharistiju svećeničkog ređenja svojim su pjevanjem, ali i službom čitača i psalmista uzveličali članovi župnog zbora „Via“ iz kapucinske župe sv. Vida u Varaždinu.