Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić uz koncelebraciju banjolučkog biskupa Željka Majića, umirovljenog banjolučkog biskupa Franje Komarice, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije Slađana Čosića, prepošta Kaptola vrhbosanskog Pave Jurišića, rektora svetišta Majke Božje Bistričke i župnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici preč. Tomice Šestaka te još 30-ak svećenika.

Prije početka misnog slavlja, propovjednik je blagoslovio i pozdravio hodočasnike iz Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije, kao i ostale nazočne vjernike.

Kazavši kako su došli „ponajprije zahvaliti za sve milosti i blagoslove kojima nas je dragi Bog, po zagovoru Marije Bogorodice, pratio na našim životnim putovima i očitovati svoje trajno opredjeljenje da svemogući i milosrdni Bog uvijek bude naš najdraži i najvažniji životni suputnik u svakom danu naših života kako bismo po izlijevanju njegova blagoslova mogli rasti u svom hodu obraćenja i vršenja dobrote. I neka, po njezinu zagovoru, milosrdni Gospodin čuje i usliši sve naše plemenite nakane. Neka nam pomogne naći prave odgovore za naše duhovne potrebe i razbistriti sve naše nejasnoće i dvojbe“.

Nakon svetopisamskih čitanja koja je pročitala vjernica iz župe Dolac i Evanđelja koje je navijestio banjolučki dekan i župnik preč. Vladislav Žarko Ošap, nadbiskup Vukšić uputio je propovijed podsjetivši kako su ondje okupljeni pod geslom Nauči nas moliti!(Lk 11,1) koje, kako je kazao, obilježava i usmjerava hodočašće. „Ustvari, riječ je o riječima koje je zabilježio evanđelista Luka, a koje je Isusu uputio jedan od njegovih učenika čije nam ime nije zabilježeno. Izrekao ih je nakon što je Isus jednoga dana završio svoju molitvu za vrijeme koje ga je promatrao taj učenik (…) U Isusovo vrijeme bio je običaj da svaka vjerska skupina ima svoju zasebnu molitvu po kojoj je onda bila prepoznatljiva i razlikovala se od drugih. Ta molitva, iako poglavito pobožna vježba i vjerski čin kojim je vjernik izricao svoj osobni odnos prema Bogu, bila je također neka vrsta vjerske legitimacije i društvenoga identiteta određene grupe ili zajednice“, podsjetio je nadbiskup Vukšić.

U nastavku je posvijestio kako je molitva kršćana ponajprije zahvalno iskazivanje slave Gospodinu Bogu (…) „Zatim, poznat je svima kršćanski nauk da je živi čovjek znak prisutnosti i očitovanja slave Božje na ovomu svijetu (…) Dok je u stanju Božjega blagoslova, svaki čovjek je radostan dužnik prema Bogu i prema svim Božjim stvorenjima. U trajnom je dugu prema njima a taj dug se sastoji u tomu da ih voli i da im čini dobro. Međutim, dok radi i stvara, čovjek također griješi te stoga postaje dužnik i na drukčiji način (…) Zato molimo Gospodina da nam oprosti naše grešne dugove prema njemu, to jest da nas blagoslovi milošću obraćenja. I uvjetujemo taj Gospodnji oprost prema nama svojim opraštanjem svima koji su u dugu prema nama, to jest svakomu koji se ogriješio o nas“, istaknuo je mons. Vukšić.

Također je napomenuo kako je to razmišljanje posvećeno temi molitve „zato što se kao cijela katolička zajednica nalazimo u razdoblju koje je, u vidu jubilarne 2025., 21. siječnja 2024., u nedjelju Riječi Božje, službeno proglašeno posebnim vremenom molitve“. „U želji da ova posebna godina, kako u životu pojedinca tako i u Crkvi i u svijetu, urodi plodom otkrivanja velike vrijednosti i žarke potrebe molitve, svim biskupijskim zajednicama u svijetu predloženo je organiziranje ‘hodočašća molitve’ koja treba razumjeti i kao jednu vrstu škola u kojima bi Božji narod učio moliti (…) Godina molitve nije zamišljena kao vrijeme posebnih inicijativa i događanja, nego kao povlašteno doba u kojemu ćemo učiti kako moliti, ponovno otkriti vrijednost molitve i potrebu svakodnevne molitve u našem kršćanskom življenju (…) Kao predstavnici naših biskupijskih zajednica sve svoje današnje nakane i molitve upućujemo pred lice Božje po zagovoru Svete Marije, učenice Gospodnje, sa željom da se slava Božja i kraljevstvo njegovo pronose zemljom, da svi ljudi s blagoslovom i u miru imaju dovoljno kruha svagdanjega i da Bog nama oprosti naše grijehe kao što mi opraštamo svojim dužnicima“, poručio je na kraju nadbiskup Vukšić.

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je rektor svetišta preč. Šestak.

Molitvu vjernika čitali su vjernici župe Odžak, a pjevanje je vodio zbor Župe Prozor.