„Život smrću ne nestaje, nego se samo mijenja. (…) Smrt nas prenosi u novi život, u bolji život. Mislim da upravo život treba naglašavati. Ta me je misao, kao nadahnuće, nekako pratila kroz cijeli život“, ističe biskup Ivas, podsjećajući na svoje svećeničko i biskupsko geslo:
„Da život imaju, u izobilju da ga imaju“.

Osvrćući se na vlastiti životni put, biskup priznaje da je u njemu bilo i „teških smrti“ – od onih koje su potresle cijelu naciju, poput Domovinskoga rata ili kornatske tragedije, do osobnih susreta sa smrću mladih ljudi koji su izgubili život zbog droge.

„U takvim trenutcima možeš ljudima govoriti što god hoćeš, no jedina utjeha koja može doprijeti do srca ožalošćenih jest ta riječ, ne moja, nego Kristova: Ako i umreš, živjet ćeš. I tvoji mili pokojnici žive. (…) Mislim da su smrti, posebno takve tragične, prigode kad prije svega treba ožalošćenima iskazati ljudsku blizinu. Ako govorimo, onda to moraju biti riječi utjehe, ali ne naše, nego božanske“, kaže biskup.

Dodaje kako takvi trenuci trebaju postati prigoda za obraćenje, poziv na dublje razumijevanje vrijednosti svakoga ljudskog života te na odgovornost za bližnje: „Njihov je život dar koji je Bog i nama darovao. Odgovorni smo za svoje bližnje“.

Govoreći o smrti bl. Alojzija Stepinca, biskup Ivas ističe da ta smrt „zapravo i nije bila smrt, nego proslava života“. Taj ga je događaj, prisjeća se, zatekao kao bogoslova u Zagrebu, u vrijeme njegova pripravništva za svećeništvo. „Bio je to jedan od najsnažnijih događaja u mom životu uopće, trenutak koji me na poseban način usmjerio i oblikovao“, prisjeća se.

U razgovoru se biskup osvrnuo i na jednu od svojih poznatih pjesama – Maranatha – koja je dodatno odjeknula nakon što je izvedena na koncertu Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu.

„Maranatha u sebi sažima svu ljudsku čežnju za lijepim i dobrim, za izbavljenjem od zla, za životom. Jer što smo mi, kao pojedinci i kao svijet, bez Boga? Osuđenici na smrt, na nestanak, prije ili kasnije. Zato molimo: Maranatha – Dođi, Gospodine Isuse! i neka se konačno ostvari tvoje spasenje!“, poručuje mons. Ivas.