Crkva želi s poniznošću i iskrenošću biti dio razgovora o umjetnoj inteligenciji (UI), poručio je prilikom predstavljanja enciklike papa Lav XIV. „Ne posjedujemo tehničke odgovore niti želimo zamijeniti one koji imaju stručnost. Ali donosimo mudrost o čovjeku koja je našem vremenu očajnički potrebna: svaka je osoba jedinstvena i nezamjenjiva, slobodno i inteligentno biće sa savješću, sposobno tražiti Boga, služiti jedni drugima i brinuti se za naš zajednički dom“.

Osvrnuvši se na svoga prethodnika, Lava XIII., autora enciklike „Rerum novarim“, Sveti Otac je naglasio kako se, poput njega, osjeća pozvanim gledati na još „jednu veliku preobrazbu“ u povijesti „očima vjere, bistrinom razuma, otvorenošću prema otajstvu te uz vapaje siromašnih i Zemlje koji odjekuju u mom srcu.“

„Magnifica Humanitas“ nastala je iz slušanja, kao što je to činio i Lav XIII., poručio je. Slušao je među ostalim znanstvenike, inženjere, političke vođe i javne službenike, roditelje i učitelje.

„Do mene su doprli i drugi, vrlo uznemirujući glasovi o sve autonomnijim sustavima naoružanja koji su praktički izvan svakog ljudskog dosega da bi se njima učinkovito upravljalo. Čujem vrlo zabrinjavajuća svjedočanstva o algoritmima koji mogu uskratiti pristup zdravstvenoj skrbi, zaposlenju i sigurnosti na temelju podataka obilježenih predrasudama i nepravdom. Također sam čuo šutnju onih koji nemaju glasa kada se donose odluke — odluke koje bi mogle stvoriti nove oblike isključenosti i patnje“, istaknuo je papa Lav XIV. Iz toga je sazrelo uvjerenje izraženo u novoj enciklici: „umjetnu inteligenciju treba razoružati“.

„Znam da je ta riječ snažna, ali je namjerno odabrana jer ovom trenutku trebaju riječi koje mogu privući pozornost, probuditi savjesti i pokazati putove naprijed za čovječanstvo“, poručio je Papa, objašnjavajući kako UI treba biti oslobođena logika koje je pretvaraju u sredstvo dominacije, isključivanja ili smrti. Odluke o tehnologiji nikada ne smiju biti odvojene od savjesti i odgovornosti, istaknuo je.

Međutim, razoružati nije dovoljno – potrebno je graditi. Obnova ne znači jednostavno zamijeniti ono što je uništeno. „Ona znači popravljati veze, vraćati povjerenje i ponovno buditi nadu u budućnost. Štoviše, nitko ne obnavlja sam“, kazao je Papa. Pozivajući se na sv. Pavla u Poslanici Korinćanima, pozvao je vjernike neka se ne boje UI, „nego trajno održavajmo živim pitanje čovjeka. Ne smijemo biti nemarni prema svojim najmoćnijim tehničkim instrumentima“.

Encikliku pape Lava XIV. predstavili su prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja kardinal Michael Czerny SJ, teologinja i profesorica na Sveučilištu Durham Anna Rowlands, suosnivač Anthropica (SAD) i voditelj istraživanja o interpretaciji umjetne inteligencije Christopher Olah te profesorica političke teologije i katoličke socijalne misli na Isusovačkoj teološkoj školi/Sveučilištu Santa Clara u Kaliforniji (SAD) Leocadie Lushombo, I.T. Uvodne i pozdravne riječi uputio je državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin.

Danas, pred snagom digitalnih tehnologija, Crkva je ponovno pozvana razlučivati znakove povijesti i, u svjetlu Evanđelja, ponuditi doprinos dobru čitave ljudske obitelji, poručio je Državni tajnik. Važna novost u odnosu na druge epohalne promjene u povijesti je što tada Crkvi nije uvijek bilo moguće izravno stupiti u dijalog s glavnim političkim, gospodarskim i industrijskim čimbenicima koji su usmjeravali društvene promjene. Međutim, danas je taj dijalog već započeo te uključuje institucije, vlade, sveučilišta, poduzeća, istraživačke centre, a Crkva u njemu i dalje sudjeluje s povjerenjem i slobodom, istaknuo je.

Prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández poručio je kako naslov enciklike poziva na promatranje čovještva kao „veličanstveno“. „I to čini premda tekst priznaje strašnu sposobnost zla koja postoji u nama, pokazujući koliko je ranjeno ovo naše čovještvo koje ide do razine ubijanja tisuće djece i nevinih u ratovima protivnima čak i međunarodnom pravu, ratovima koji se ni na koji način ne mogu opravdati“. Unatoč svemu tome, Sveti Otac se ne stidi zvati čovječanstvo veličanstvenim, „jer svako ljudsko biće ima beskrajno dostojanstvo i nikada ne gubi onu uzvišenu sposobnost ljubavi koju mu je Bog darovao kada ga je stvorio“.

Osvrnuvši se na razne teorije post i transhumanizma, kardinal Fernández je istaknuo kako u novoj enciklici se upravo naglašava kako  „čovjek ne cvjeta unatoč ograničenju, nego često upravo kroz ograničenje“ (118), gdje se nalazi prostor za suosjećanje, brigu za tuđe potrebe, velikodušnost, duhovno iskustvo i ljubljenje Boga. Ipak, u svima nama postoji autentična želja za nadilaženjem, za odlaskom dalje, koju enciklika ne želi nijekati. Ono tvrdi kako ljudsko biće nije zatvoreno unutar granica svoje naravi, nego je pozvano nadići samo sebe“ (127). Međutim, to je moguće zahvaljujući besplatnoj, iznenađujućoj i preobilnoj Božjoj inicijativi, objasnio je kardinal Fernández.

Okupljenima se obratio i prefekt Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj kardinal Michael Czerny, koji je poručio kako je UI jedno od „velikih postignuća ljudske domišljatosti“. U njoj čovječanstvo može „nazrijeti odraz samoga sebe: sposobnost apstraktnog mišljenja, učenja i traženja reda unutar složenosti.“

Razumljive su krajnosti nekritičnog oduševljenja i paralizirajućeg straha „jer se promjene koje donose nove tehnologije odvijaju brzinom koja nadmašuje kulturne, političke i obrazovne procese kroz koje su društva nekoć usvajala velike povijesne preobrazbe. Upravo nas u tom kontekstu enciklika poziva da svjesno uđemo u ‘gradilište našega vremena’ (236)“. Prostor je to u nastajanju koje zahtijeva različite vještine, usklađenost i zajedničku viziju

Pitanje UI-a utječe i na zajednički dom – „kakav svijet gradimo i kakvo mjesto u njemu ima ljudska osoba? To se odnosi i na materijalnu razinu, budući da najnapredniji sustavi umjetne inteligencije zahtijevaju energetsku infrastrukturu golemih razmjera: digitalna tranzicija također je ekološko pitanje“, poručio je kardinal Czerny. Briga za budućnost ovisi o obrazovanju, naglasio je. Potrebno je poučavati nove naraštaje „tehnološki razvoj ne slijedi unaprijed određeni put, nego da može biti usmjeren osobnom i zajedničkom odgovornošću” (238).

Uz teologinju sa Sveučilišta Durham Annu Rowlands i profesoricu katoličke socijalne misli na kalifornijskom Sveučilištu Santa Clara Leocadie Lushombo, svoja promišljanja podijelio je i suosnivač Anthropica i voditelj istraživanja o interpretaciji umjetne inteligencije Christopher Olah. Suosnivač tvrtke je objasnio kako svaki laboratorij koji se bavi UI djeluje uz niz poticaja i ograničenja koji ponekad mogu biti u sukobu s činjenjem onoga što je ispravno. „Koliko god svatko od nas iskreno želio učiniti ispravnu stvar – a vjerujem da mnogi od nas to doista žele – uvijek ćemo biti pod utjecajem tih poticaja. Zato je, ako želimo da ova tehnologija dobro služi čovjeku, od presudne važnosti da postoje ljudi izvan tih poticaja, ljudi kojima je stalo da stvari budu ispravne, koji pažljivo prate razvoj, koji su spremni izreći neugodne istine i biti savjesni i promišljeni kritičari. Upravo kroz dijalog i međusobno zauzimanje, kroz napetost i razmjenu različitih stajališta, čovječanstvo ostvaruje velike stvari. To je ono što vidim u ‘Magnifica humanitas’ i zato sam zahvalan Njegovoj Svetosti i Crkvi što su započeli ovo djelo razlučivanja“, kazao je.