Obljetnički program počeo je misnim slavljem u crkvi sv. Nikole biskupa, a nastavljen je svečanim programom u Srednjoj školi Čakovec, uz osvrt na tri desetljeća skrbi za djecu s teškoćama u razvoju i potpore njihovim obiteljima.

Misu je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš, a suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije Leonard Šardi, belički župnik Matija Filipović, fra Dragutin Bedeničić, biskupovim tajnik Mišel Kovačević i umirovljeni svećenik Pavao Markač.

U homiliji biskup Radoš se referirao na naviješteno evanđelje o onome kojeg su nosila četvorica te kroz krov spustila do Isusa ne bi li ga Isus izliječio. Upravo takvi prizori, gdje više njih nosi, podiže jednog bolesnog, svakodnevica su u obiteljima korisnika Dnevnog boravka, ali i same Ustanove, primijetio je mons. Radoš te pozvao zaustaviti pogled odnosno staviti fokus na one koji ne mogu sami, već su potrebni pomoći drugih.

„Postoje ljudi koji ne mogu hodati, ali imaju noge kod svojih roditelja, prijatelja, ustanova, da mogu hoditi i doći tamo gdje je podrška, pomoć, gdje se ostvaruje život. Njihovo dostojanstvo, danas želimo sebi kazati, ne ovisi o tome koliko oni mogu činiti, što mogu izgovarati, što mogu ‘doprinijeti’ ovome svijetu, nego njihovo dostojanstvo dolazi od Boga i ono je neprikosnoveno“, istaknuo je biskup Radoš.

Nadalje se osvrnuo na činjenicu kako su u evanđelju bolesnog nosila četvorica dodavši da u životu postoje stvarnosti gdje, kako god bio snažan, čovjek ne može nositi sam, već mu je potrebna pomoć drugih. Četvorica u evanđelju svaki nosi po jedan kraj, a biskup je protumačio kako je to poziv svima da budu dio ove četvorke koja nosi. U konkretnom slučaju, jedna ruka može biti Crkva koja je osnovala Dnevni boravak „Dr. Antun Bogdan“. Druga ruka može biti društvena zajednica: Ministarstvo socijalne skrbi, Županija, Grad. Svakako, jedna ruka je obitelj bez koje nije moguće nositi. I naposljetku, tu je sama Ustanova koja također nosi dio.

„Ako bilo koja od ovih strana zakaže, teško je nositi. Ovo je slika Crkve gdje svatko ima svoju ulogu, svoje mjesto i svatko ima dužnost koja je dostojanstvom jednako vrijedna. Ne može nitko nikoga zamijeniti, nego naprotiv: dajući ono što je njemu svojstveno, daje da život može kvalitetno teći u dostojanstvu kod onih koji su na krevetu, koji ne mogu sami“, istaknuo je biskup Radoš.

Istaknuo je i da je ovdje riječ o Caritasu – ljubavi „koja dobiva konkretne ruke“. Dodao je i da ljubav nije tek sentiment, već ona mora uvijek imati snagu da uzme i nosi – ljubav je unutarnja snaga koja nosi ono što drugi ne mogu.

„Ovdje je ljubav kroz 30 godina dobivala ruke, prostor, stručnost, organizaciju, vrijeme, strpljivost, konkretne ljude koji su nosili. Zato danas ne slavimo jednu ustanovu, nego želimo staviti svoj pogled zahvalnosti prema svima onima koji su bili djelotvorna ljubav, koji su trčali, kako veli sveti Pavao, ne da dobiju onaj vijenac koji je raspadljiv, nego neraspadljivi vijenac koji jedino Bog može staviti na našu glavu i kojim nas može okruniti“, poručio je biskup.

Na kraju je dodao da ova obljetnica jest pogled unazad, ali i pogled obećanja, pogled prema naprijed.

„Nećemo pustiti da naš kraj nosiljke bude onaj koji nedostaje. Isus nam je dao tu sliku da nam kaže da i danas postoje oni koji su stavljeni u našu vjeru, u naše ruke, da ih donesemo Njemu. Danas ovu djecu vidimo kao onu za koju Isus kaže da su najveći i da daje nama priliku da svoj kraj nosiljke uzmemo odgovorno te da to bude naša životna trka i navještaj Evanđelja“, zaključio je svoju homiliju biskup Radoš.

Proslava je nastavljena svečanim programom u dvorani Srednje škole Čakovec.

O tridesetogodišnjem putu ustanove govorila je ravnateljica Dnevnog boravka djece „Dr. Antun Bogdan“ Kristina Novaković. Podsjetila je da početci sežu u 1987. godinu, kada je vlč. dr. Antun Bogdan svoju kuću i dvorište u Čakovcu darovao Caritasu Zagrebačke nadbiskupije za skrb o djeci s posebnim potrebama.

Dječji dom počeo je s radom 4. siječnja 1996., a s rastom potreba razvijala se i ustanova. Novi paviljon, izgrađen uz veliku potporu zajednice, 2002. godine blagoslovio je prvi varaždinski biskup Marko Culej, dok je 2006. ustanova prešla pod okrilje Caritasa Varaždinske biskupije i dobila današnje ime.

Govoreći o današnjem djelovanju, Novaković je istaknula da Dnevni boravak ima devet zaposlenih, 17 korisnika poludnevnog boravka te oko 50 djece s teškoćama u razvoju uključene u individualnu psihosocijalnu podršku. Tijekom godina razvijali su se novi programi i usluge, ali jedno je, kako je istaknula, ostalo nepromijenjeno: „Naš korisnik uvijek je bio i ostao u središtu.“

Trideset godina djelovanja, dodala je, ne može se mjeriti samo brojem korisnika, zaposlenika, programa i projekata, nego prije svega ljudskim pričama – djece koja su ondje pronašla svoj drugi dom, roditelja koji su osjetili da nisu sami te djelatnika koji su s njima slavili svaki napredak.

Prisjetila se i riječi biskupa Culeja izrečenih prilikom blagoslova novog paviljona 2002. godine: „Gdje god na zemlji ima dobrote, tu je već na zemlji komadić neba.“ Upravo je taj „komadić neba“, istaknula je, tijekom proteklih desetljeća građen ne samo prostorima nego prije svega ljudima.

Posebno osobnu dimenziju proslavi dalo je svjedočanstvo Nevenke Sabol, koja se obratila uime roditelja korisnika Dnevnog boravka. Govoreći o životu obitelji djeteta s teškoćama u razvoju, istaknula je da uz posebnu vrstu ljubavi takvo roditeljstvo donosi i brojne izazove te stalnu borbu s preprekama u svijetu koji njihovoj djeci često nije prilagođen.

„Imamo jednu najveću želju – pronaći mjesto gdje će naša djeca biti prihvaćena točno onakva kakva jesu, gdje će se osjećati sigurno, voljeno i jednakopravno. Za naše obitelji ovaj Dnevni boravak već punih 30 godina nije samo ustanova. On je naš drugi dom i naš najveći oslonac“, rekla je.

Roditeljima posebno mnogo znači sigurnost da su njihova djeca povjerena ljudima kojima mogu vjerovati. Stoga je djelatnicima zahvalila na strpljenju, trudu i ljudskosti te na tome što u korisnicima ne gledaju dijagnoze, nego njihove potencijale i snagu.

Zahvalila je i na prilagođenim programima, svakodnevnom radu, duhovnoj podršci, kreativnim aktivnostima, izletima i zajedništvu kroz koje djeca napreduju i stvaraju uspomene.

„Uime svih mama i tata, od srca vam hvala što s nama koračate kroz život, što držite našu djecu za ruku i što zajedno s nama gradite svijet u kojem različitost nije prepreka, nego bogatstvo“, poručila je Sabol.

Podršku radu Dnevnog boravka izrazili su i predstavnici lokalne zajednice. Gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini istaknula je kako je ustanova poput Dnevnog boravka srce zajednice i ogledalo njezine vjere, vrijednosti, ljudskosti i zajedništva.

Međimurski župan Matija Posavec zahvalio je svima koji su tijekom protekla tri desetljeća sudjelovali u stvaranju i radu Dnevnog boravka.

U sklopu svečanosti dodijeljene su i zahvalnice pojedincima i ustanovama za suradnju, podršku i doprinos razvoju Dnevnog boravka, a uručili su ih ravnatelj Caritasa Varaždinske biskupije Elvis Gotal i Kristina Novaković.

Svečani program zaključen je obraćanjem biskupa Radoša, koji je povezao poruke što su se provlačile kroz cijelu proslavu. Djelatnicima Dnevnog boravka zahvalio je za služenje koje, kako je rekao, nadilazi profesionalni rad i postaje poslanje, navodi se u izvještaju iz Varaždinske biskupije.