Okupljanje vjernika sa sinjske strane počelo je u 8 sati kod nove crkve Svetoga Križa u Radošiću. Hodočašće prema zavjetnom križu počelo je molitvom križnoga puta koji je predvodio župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak.

Razmatranja između pojedinih postaja bila su osobito posvećena obiteljima, njihovim križevima, kušnjama i nadi, a hodočasnici su se tijekom uspona izmjenjivali u nošenju križa.

Po dolasku na vrh Visoke, kod zavjetnog križa, u 11 sati slavljena je misa koju je predvodio fra Antonio Mravak.

Fra Antonio u propovijedi je govorio o križu kao znaku Kristove ljubavi, žrtve i pobjede nad smrću. Naglasio je da kršćanin ne može ukloniti križ iz svoga života, nego ga, poput Krista, treba prihvatiti s vjerom i pouzdanjem u Boga. Križ nije posljednja riječ, nego put koji preko patnje vodi prema uskrsnuću i punini života.

Osvrnuo se i na Godinu svetoga Franje, tijekom koje Crkva obilježava 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje Asiškoga (1226. – 2026.). Podsjetio je da je sveti Franjo cijelim životom nastojao biti što sličniji raspetomu Kristu. Ljubav prema Kristu i njegovu križu toliko je obilježila Franju da je na svome tijelu nosio i Kristove rane – stigme.

Fra Antonio potaknuo je okupljene da, po uzoru na svetoga Franju, ne bježe od križa, nego da ga pretvore u mjesto susreta s Bogom. Pozvao ih je da svoje osobne križeve, obiteljske teškoće, bolesti, strahove i životne kušnje sjedine s Kristovim križem.

„Neka križ i nama bude put i sredstvo spasenja. Neka nam, poput svetoga Franje, raspeti Krist bude središte života, a iz njegova križa učimo ljubiti, praštati i ostati vjerni i kada je teško“, poručio je predvoditelj slavlja.

Istaknuo je da pogled na križ s vrha Visoke ne smije ostati samo uspomena na jedan dan hodočašća, nego treba biti poziv hodočasnicima da vjeru ponesu u svoje domove, obitelji i svakodnevni život.

Liturgijsko pjevanje tijekom mise predvodili su Marija i Bože Župić. Nakon mise fra Antonio zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji hodočašća te svim hodočasnicima koji su se, unatoč zahtjevnom usponu, okupili oko Kristova križa. Poslije završnog blagoslova zajednički je otpjevana hrvatska himna „Lijepa naša domovino“.

Članovi Planinarskog društva „Vukovi Sinj“ potom su kod planinarske kuće na Visokoj organizirali okrjepu i druženje za hodočasnike.

Križ na Visokoj prvi su put podignuli župljani sinjske župe 1900. godine, u Svetoj godini Isusova rođenja. Novi križ podignut je 1933., u Svetoj godini Isusova otkupljenja, a današnji je postavljen 1975. godine. Križ je 2020. obnovljen i osvijetljen.

Ovogodišnje hodočašće, održano u ozračju Godine svetoga Franje, ponovno je okupilo vjernike oko Kristova križa – znaka nade, vjernosti i spasenja koji već više od stoljeća bdije nad Sinjskom krajinom, izvijestio je Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske.