Misu su suslavili generalni vikar don Nikola Menalo, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš i gvardijan i župnik te župe fra Mario Knezović. Za đakone su zaređeni sedmorica kandidata Hercegovačke franjevačke provincije: fa Ante Vlašić iz Župe sv. Anastazije u Samoboru, fra Antonio Ramljak iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, fra Filip Miloš iz Župe sv. Katarine u Grudama, fra Franjo Brbor iz Župe sv. Ante Padovanskog na Humcu, fra Ivan Lovrić iz Župe sv. Ane u Zagrebu, fra Lucijan Zeljko iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu i fra Robert Radić iz Župe sv. Mihovila Arkanđela u Drinovcima te Stjepan Puljić iz Župe sv. Petra i Pavla u Rotimlji kao kandidat Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Nakon naviještene Božje Riječi uslijedio je obred predstavljanja kandidata za đakonat. Kandidati su pred biskupom izrazili spremnost prihvatiti đakonsku službu i odgovornosti koje ona nosi, uključujući obvezu celibata, molitve Liturgije časova te poštovanja i poslušnosti crkvenim poglavarima.

U homiliji je biskup Palić, polazeći od biblijskih čitanja, govorio o pozivu, odgovornosti i poslanju koje Crkva povjerava novim đakonima. Osvrnuvši se na poziv proroka Jeremije, koji je pred Božjim poslanjem osjećao strah i vlastitu nedostatnost, podsjetio je ređenike da se vjernost pozivu ne može temeljiti samo na ljudskim sposobnostima i raspoloženjima, nego ponajprije na pouzdanju u Boga koji poziva i obećava svoju blizinu. Naglasio je kako Božja riječ koju će đakoni naviještati nije njihovo vlasništvo, nego dar koji su pozvani najprije sami slušati, po njemu živjeti i vjerno ga prenositi drugima. „I nikada ne dopustite da vaša osobna riječ zasjeni Božju riječ”, poručio im je biskup.

Tumačeći evanđeoski odlomak o Isusu koji, gledajući izmučeno i ophrvano mnoštvo, osjeća samilost prema ljudima, biskup je istaknuo da upravo takav Kristov pogled mora oblikovati službu svakoga đakona. Podsjetio je ređenike da će u svojem budućem djelovanju susretati ljude različitih životnih iskustava, među kojima će biti i onih koji su se udaljili od Crkve ili izgubili povjerenje. „Iza svake takve životne priče stoji čovjek kojega Krist poznaje i ljubi”, rekao je, upozorivši da se tijekom godina lako može dogoditi da službenik Crkve svoj pogled s drugoga usmjeri na sebe i zaboravi da je poslan služiti.

Govoreći o sakramentalnom značenju đakonskoga ređenja, istaknuo je da će Krist, koji je došao služiti, snagom Duha Svetoga ređenike na nov način suobličiti sebi. Iz toga dara proizlazi njihovo poslanje naviještanja Božje riječi, služenja kod oltara i prepoznavanja Kristove prisutnosti u siromašnima, bolesnima i odbačenima.

Poseban dio homilije biskup je posvetio crkvenom zajedništvu, nadahnjujući se riječima apostola Pavla o Crkvi kao jednom tijelu u Kristu te naukom svetoga Ignacija Antiohijskoga, čiji se liturgijski spomen slavio toga dana. Podsjetio je na Ignacijeve riječi: „Neka nitko bez biskupa ne čini ništa što se odnosi na Crkvu”, istaknuvši da zajedništvo s biskupom pripada samomu životu Crkve, a osobito njezinu euharistijskom okupljanju.

Osvrnuvši se pritom i na prilike u mjesnoj Crkvi, biskup je rekao kako je njezina povijest obilježena mnogim primjerima iskrene vjere, velikodušnoga služenja i plodnoga pastoralnog rada, ali i iskustvima podjela čije se posljedice još osjećaju. Stoga je pozvao sve članove Crkve na odgovornost za njezino jedinstvo, koje zahtijeva poniznost, spremnost na slušanje i poštivanje crkvenoga reda.

„Nitko od nas nije pozvan graditi vlastitu Crkvu. Krist nas je pozvao da služimo njegovoj Crkvi, koju nam je povjerio i za koju ćemo pred njim odgovarati”, istaknuo je biskup.

Povezujući taj poziv s primjerom svetoga Franje Asiškoga, čija se osamstota obljetnica smrti obilježava ove godine, biskup je podsjetio da je Franjo, unatoč poznavanju ljudskih slabosti i slabosti crkvenih službenika, sačuvao duboko poštovanje prema svetomu redu i vjernost crkvenomu zajedništvu. Njegova ljubav prema Kristu vodila ga je prema siromašnima, braći i Crkvi, u čemu se očituje trajna vrijednost franjevačkoga poslanja.

Obraćajući se posebno ređenicima iz Hercegovačke franjevačke provincije i kandidatu Trebinjsko-mrkanske biskupije, naglasio je da ih, unatoč različitim životnim putovima, Crkva okuplja oko istoga oltara i povjerava im isto đakonsko poslanje. Redovničkoj braći poručio je da se njihovu dosadašnjem predanju po zavjetima sada pridružuje sakramentalni dar svetoga reda, po kojemu njihova franjevačka karizma dobiva novu odgovornost služenja Božjemu narodu.

Na završetku homilije biskup je pozvao ređenike da trajno sačuvaju duh služenja, pa i onda kada jednoga dana, ako prime prezbitersko ređenje, budu nosili veću odgovornost u Crkvi. „Neka vas đakonat uvijek podsjeća da je Krist svojim učenicima oprao noge. Što vam Crkva bude povjeravala veću odgovornost, to će vam biti potrebnija poniznost onoga koji zna služiti”, poručio je.

Sve okupljene pozvao je na obnovu molitve za duhovna zvanja i odgovornosti za njihov rast u obiteljima, župama, redovničkim zajednicama i biskupijama, a novim đakonima zaželio da ljudi u njihovoj riječi, blizini i služenju mogu prepoznati Kristovu ljubav.

Uslijedila je molitva Litanija svih svetih, tijekom koje su kandidati ležali prostrti na tlu, izražavajući potpunu predanost Bogu i povjerenje u njegovu milost. Potom je biskup polaganjem ruku na svakoga kandidata i posvetnom molitvom podijelio sveti red đakonata.

Nakon obreda ređenja novozaređeni đakoni odjenuli su liturgijsko ruho koje pripada njihovoj službi – štolu i dalmatiku. Primanjem evanđelistara i obećanjem da će vjerno naviještati Božje evanđelje očitovali su spremnost preuzeti poslanje naviještanja Božje riječi. Potom su se uključili u euharistijsko slavlje vršeći đakonsku službu uz oltar.

Liturgijsko pjevanje predvodili su zajednički zbor Marija iz mostarske katedrale i domaći zbor Cecilija, dok je za glazbenu pratnju bio zadužen Drago Soldo, navodi se u izvještaju Crkve na kamenu.