„Ovdje na sinodskoj skupštini u Pragu predstavljam Crkvu latinskog obreda u Turskoj koja ima tri biskupije. Ja sam u Izmiru. Naša Crkva u Turskoj je jako mala i reducirana. Kad je riječ o broju vjernika, ima jako malo ljudi koji su katolici. Ali, želimo ostati vjerni krajevima u kojima su se rodile prve apostolske zajednice u tadašnjem poganskom svijetu kao što su Antiohija odnosno današnja Antakia, onda Izmir odnosno Smirna gdje sam biskup, zatim Konstantinopol odnosno Istanbul… Imamo velikih poteškoća pogotovo sada kada je Anatolijska biskupija ovim potresom doživjela veliki udarac. Velik je broj žrtava iz turske populacije. Među poginulima ima i naših ljudi, a srušene su i crkve među kojima je potpuno srušena i naša katedrala. Naša prisutnost u Turskoj doživljava velike poteškoće pod različitim vidovima. Pogotovo je teško uvijek iznova graditi crkvene zgrade jer je zajednica mala. Imali smo potres 2020. godine u Izmiru tijekom kojeg su oštećene četiri crkve. Jednu još uvijek nismo ni počeli obnavljati, Ali, imamo veliki dug prema povijesti kršćanstva u Turskoj pogotovo jer su se tu održali prvi sabori ili koncili. Imamo isto tako veliki dug prema mučenicima od prvih kršćanskih stoljeća pa sve do posljednjih vremena. Uvijek je bilo mučenika i prema njima i prema Kristu našem Spasitelju imamo dug da živimo ovdje i da učinimo sve što možemo da bismo ostali i u budućnosti.“