Posveta crkve Presvetoga Trojstva u Ernestinovu

Koncelebrirali su domaći župnik Andrija Vrbanić, svećenik u miru Božidar Petrović, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije mr. Dario Hrga, dekan Čepinskog dekanata preč. Petar Ćorluka, a tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Nikola Klemen bio je ceremonijar.

Na početku misnog slavlja, vjeroučiteljica Ružica Papić podsjetila je vjernike na povijest Ernestinova, stradanje u Domovinskom ratu i izgradnje ove crkve te je istaknula kako su sami mještani 2001. godine pokrenuli udrugu za izgradnju crkve pod nazivom „Katolička udruga Presvetoga Trojstva“ te se stavili župniku na raspolaganje za obnovu ili izgradnju nove crkve. Odlučili su se za novu crkvu na novoj lokaciji, krenula je akcija „Jedna kuna dnevno za novu Crkvu“ i svi su se u mjestu uključili u akciju i godišnje uspjeli skupiti oko 100.000 kn. Prilike nisu dopuštale da se prave bilo kakve akcije jer su mnoge kuće bile bez krovova, istaknula je R. Papić i naglasila: „Ljudi su otkidali od svoga žitka i davali za crkvu. Crkva je naš drugi dom. Ona je naš ponos, ali i naša briga. Vodili smo se idejom da iza sebe ostavimo nešto – crkvu, po čemu će nas generacije spominjati i povijest pamtiti. Nova crkva je ujedno i spomenik našeg stradanja. Tko može voljeti Ernestinovo više od nas Ernestinovčana, tko može više voljeti crkvu više od onih kojima ona pripada.“

„Namučili ste se proteklih  godina gradeći ovu novu crkvu. Posljednjih mjeseci ste ju dodatno sredili i nastojali ju opremiti svime što je potrebno da bi bila i posvećena te ste se trudili učiniti je što je moguće ljepšom“, rekao je nadbiskup Hranić te naglasio: „I ova materijalna zgrada, crkva, je znak i izričaj ljepote vaše duše i vašeg vjerničkog katoličkog identiteta. Ona je simbol vas samih koji vjerujete u Presveto Trojstvo i treba trajno biti vidljivi znak žive Crkve koja se ostvaruje u vašim srcima“.

Osvrćući se na evanđeoski ulomak (Mt 23, 1-12) i Isusove prigovore pismoznancima i farizejima mons. Hranić istaknuo je nedosljednost kao prvi Isusov prigovor te je uputio kako je Isus i svećenicima i biskupima prve Crkve, ali i svakom članu Crkve u cjelini htio reći da „autoritet svakog kršćanina počiva na skladu između onoga  što ispovijeda, odnosno vjeruje, i onoga što čini“. Drugi prigovor farizejima bio je da koriste svoju službu za stjecanje povlaštenog položaja u društvu, tj. da oni – i onda kada čine ono što govore – to čine ne radi Boga, nego radi ljudi – „da ih ljudi vide“. „I treće što Isus naglašava u evanđeoskom ulomku je da autoritet u zajednici postoji radi zajednice. Autoritet postoji radi dobrobiti i rasta zajednice! I biskupi, i svećenici, i vjernici su braća pozvana služiti jedni drugima i dobrobiti čitave zajednice“, uputio je nadbiskup Hranić te rekao: „Ne smije postojati raskorak između onoga što vjerujemo i načelno prihvaćamo i onoga što činimo. Za nikoga, za župnika, ali ni za roditelja ne bi trebala vrijediti teška Isusova riječ: Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.“

Zaključujući svoju homiliju đakovačko-osječki nadbiskup je poručio: „Posvećujući ovu crkvu pozvani smo rasti i utvrditi se u svom kršćanskom identitetu i u vjerodostojnosti našega kršćanskog života. Vjerujem da to svi želite.  I zato pristupamo s radošću i raspjevano posveti ove naše crkve i njezina oltara“. Ističući kako će u oltar biti položene moći sv. Leopolda Bogdana Mandića, nadbiskup je podsjetio kako je on zaštitnik svih koji boluju od različitih tumora te zaštitnik ispovjednika. Vjernike je stoga potaknuo da mole zagovor sv. Leopolda za oboljele od tumora te redovito pristupaju sakramentu ispovijedi.

Nakon homilije uslijedila je Ispovijed vjere te Litanije svih svetih koje je otpjevao vlč. Hrga. Povelju posvete crkve i oltara pročitala je Nikol Bogdan. Tu povelju zajedno s moćima sv. Leopolda Bogdana Mandića mons. Hranić pohranio je u novi oltar. Nadbiskup je potom molio posvetnu molitvu te krizmanim uljem pomazao ploču novoga oltara i stijene crkve. Uslijedilo je posipanje i paljenje tamjana, kađenje oltara, a zatim čišćenje oltarne ploče. Oltar je urešen, upaljene su svijeće te je osvijetljena crkva. Nadbiskup i svi prisutni svećenici novoposvećenom su oltaru iskazali počast poljupcem te je nastavljeno misno slavlje.

Župnik Vrbanić na kraju je rekao kako je misno slavlje prikazano za sve dobročinitelje ove crkve – žive, ali i preminule. Posebno je pozdravio Domagoja Mikulića, zamjenika ministra Regionalnog razvoja i fondova EU, zatim Josipa Miletića, zamjenika župana Osječko-baranjske županije, Marijanu Ivušić, načelnicu Općine Ernestinovo, koja je s velikim trudom i naporom, pišući programe doprinijela gradnji ove crkve, kao i bivšeg načelnika Matiju Greifa, za čije se uprave počela graditi crkva.

Župnik je zahvalio svim donatorima, a zatim i pokojnom Predragu Rechneru koji je osmislio arhitekturu crkve u obliku ribe i ribljeg oka, a zahvala je upućena i Marku Milasu, izvođaču građevinskih radova za njegov ustrajan rad i rješavanje svih nedaća pri gradnji. Izrazi zahvalnosti upućeni su ravnateljima osnovnih škola u Laslovu, Antunovcu i Ernestinovu, kao i svim predstavnicima udruga kojih ima mnogo, a posebno Udruzi likovne kolonije Petar Smajić, vatrogascima, mladim članovima KUD-a, zatim vijećnicima općine Ernestinovo te vijećnicima pastoralnog i ekonomskog vijeća Župe te svima koji su se uključili i pridonijeli organizaciji slavlja posvete crkve. Zahvala je izrečena i Mješovitom zboru Župe Ivanovac pod vodstvom Tomislava Duke koji je animirao ovo misno slavlje.

Zahvalu župniku Vrbaniću iskazao je mons. Hranić te mu je tijekom svečanog objeda u Vatrogasnom domu uručio zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.