Intervent mons. Puljića na susretu predsjednika europskih biskupskih konferencija u okviru europske Kontinentalne sinodske skupštine

“Proširite prostor svog šatora” unatoč poteškoćama

Budući da predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nije mogao sudjelovati na ovom susretu u Pragu, zamolio me da sudjelujem. Želio bih ukratko izraziti neka razmišljanja o radnom dokumentu “Proširite prostor svog šatora”.

1. Bilo je zanimljivo čitati “izraze entuzijazma da sinoda ide naprijed” i da su “milijuni ljudi bili uključeni u sinodalnom procesu” (Br. 1). “Sudjelovanje je bilo iznad svih očekivanja”, a “primljeni su sažeci 112 od 114 biskupskih konferencija” (br. 5). Primjećuje se “snažna mobilizacija Božjeg naroda, radost zajedničkog hoda i slobodnog govora” (Br. 16). Urednici zaključuju kako su to glasovi velike ljubavi prema Crkvi koji sanjaju da je ona sposobna biti Božja obitelj: uključiva, otvorena i gostoljubiva” (EC Zimbabve, br. 16). No, među njima ima i onih koji se, iz različitih razloga ne osjećaju prihvaćeni kao što su npr.: razvedeni i ponovno vjenčani, samohrani roditelji, oženjeni svećenici, ljudi koji žive u poligamnom braku, homoseksualci, ‚LGBTQ‘ osobe”, i dr… (Br. 39).

I. Je li dokument imao svoju metodologiju rada?

U svezi s dokumentom za kontinentalnu fazu postavlja se temeljno pitanje, kako čitati i vrjednovati ovih 45 stranica? Tu su naime misli, meditacije, osjećaji, prijedlozi i pitanja koja je poslalo 112 biskupskih konferencija i drugih. Milijuni ljudi sudjelovali su u tom procesu. Čitajući prikupljene podatke, zanima nas, je li proces prikupljanja informacija koristio određenu metodologiju ili je sve prepušteno spontanosti sudionika?!

Istraživanja obično pretpostavljaju da provoditelj ankete ima teorijske i praktične alate za provođenje istraživanja i odabire “fenomen koji će proučavati te analizirati i procjenjivati prikupljene informacije”. Definira hipotezu na početku istraživanja, činjenice ili događaje kako bi se vidjelo na primjer kako varijable utječu jedna na drugu. Nastoji opisati i objasniti svaki novi društveni fenomen koji smatra relevantnim i uspostaviti, kakve su uzročno-posljedične veze između njih.

2. Iako je proces sinodalnog hoda bio zanimljiv i koristan, osjeća se nedostatak određene metodologije kako iz teološkog tako i iz sociološkog područja. Da je proces sinodalnosti slijedio pravila “sociološkog istraživanja”, mogli bismo iz rezultata identificirati korelacije između društvenih fenomena i utvrditi moguće uzročno-posljedične veze između njih. Tada bi se moglo vidjeti prema Gaussovoj krivulji koji postotak zauzima određena varijabla. Umjesto toga, od “šume prikupljenih informacija” ne može se vidjeti drveće. Tu je i nedostatak teološke metodologije koja ima zadaću objasniti i proocijeniti neke izraze, mišljenja i stavove.

Istina, urednici su pokušali odgovoriti na teološki izazov slikom preuzetom od proroka Izaije, “Proširite prostor šatora svojega” (Iz 54,2) koristeći “tri elementa njegove strukture”.

· Prvi je platno koje štiti od sunca, vjetra i kiše te ocrtava prostor života i druženja.

· Drugi strukturni element šatora su užad koja drže platno zajedno.

· Konačno, treći element su klinovi, koji učvršćuju strukturu na tlu, ali omogućuju njezinu mobilnost u slučaju potrebe premještanja šatora negdje drugdje (br. 26).

To je prekrasna slika koja je prikladna kao ikona za meditaciju. No, kardinali Grech i Hollerich s pravom primjećuju u svom pismu od 26. siječnja da »postoje neki koji već sada znaju kakvi će biti zaključci Sinodalne skupštine. A ima ih koji bi željeli nametnuti dnevni red sinode i usmjeriti raspravu i njezine rezultate”. To nije u skladu s temom XVI. redovne opće skupštine. Dakle, zadaća je biskupa “podučavati, naviještati Riječ u zgodno i nezgodno vrijeme, opominjati i koriti sa svom strpljivošću” (2 Tim 4,1-2). Čak i pod cijenu da ne bude “uključiva, otvorena i gostoljubiva”. Uostalom, već se Crkvi predbacuje da previše prakticira takozvano “korektno ponašanje”, ostavljajući tako dojam “da se želi svidjeti sekularnom okruženju”. Uostalom nije poslanje Crkve “ispitati sva mišljenja, a onda postići dogovor”, nego naviještati istinu o čovjeku i Crkvi, jer samo nas “istina može osloboditi” (Iv 8, 31).

II. Kritike koje navode na promišljanje

3. Treba čestitati svima koji su sudjelovali u procesu sinodalnosti. Na poseban način čestitke idu skupinama koje su napravile sintezu kako na razini biskupskih konferencija tako i na razini tajništva Biskupske sinode. Nije bilo lako sažeti toliko mudrih i manje mudrih mišljenja, stavova i razmišljanja. Siguran sam, međutim, da je bila primijenjena jasnija metodologija, kako sa sociološkog tako i s teološkog stajališta, puno vremena bi se uštedjelo, kao i mnogi nesporazumi i neke nepotrebne i oštre kritike. Bilo bi lakše i učinkovitije otkriti koji su prioriteti za raspravu na Sinodalnoj skupštini u listopadu 2023.

Da je od početka sinodalnog procesa postojala jasnija “teološka metodologija” sumnjam da bi Dokument unio primjerice prijedlog (br. 57) koji traži da se “ukloni piramidalni način upravljanja, a uvede sinodalni jer u Crkvi ima biti jedini autoritet ljubavi i služenja, po uzoru na Gospodina” (BK Argentine).

Uz nedostatak jasne metodologije s potrebnim alatima koji se tiču teorije i prakse kako u teološkom tako i u društvenom području, treba priznati i cijeniti činjenicu da su nam sada na raspolaganju brojni podaci i informacije bez kojih ne bi bilo moguće prikupiti da nije bilo slobode izražavanja o bilo kojoj temi i problemu. Ljubazno molim prisutne članove u Pragu da ove moje riječi, kritike i promišljanja stave u kontekst s glasovima svih onih u Crkvi koji sanjaju i žele biti “Božja obitelj koja je uključiva, otvorena i gostoljubiva”.

✠ Želimir Puljić

Zadar, 7. veljače 2023.