Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 25. srpnja 2021.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje liturgije ove nedjelje donosi poznatu zgodu o umnažanju kruhova i riba, kojima Isus prehranjuje oko pet tisuća ljudi koji su ga došli slušati (usp. Iv 6, 1-15). Zanimljivo je vidjeti kako se dogodilo to čudo: Isus ne stvara kruhove i ribe ni iz čega, to ne, nego to čudo izvodi polazeći od onoga što mu donose apostoli. Jedan od njih kaže: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“ (r. 9). To je malo, to je ništa, ali je Isusu dovoljno.

Pokušajmo se sada staviti na mjesto toga dječaka. Učenici od njega traže da s drugima podijeli sve što ima za jesti. Čini se besmislenim, štoviše, nepravednim prijedlogom. Zašto uzeti nekome, a pogotovo dječaku, ono što je ponio od kuće i ima pravo zadržati za sebe? Zašto uzeti nekom ono što ionako nije dovoljno da se svi najedu? To je, ljudski gledano, nelogično. Ali za Boga ne. Štoviše, upravo zahvaljujući tom malo besplatnom, i stoga herojskom, daru Isus može prehraniti sve. To je velika pouka za nas. Kaže nam da Gospodin može učiniti mnogo s ono malo što mu stavljamo na raspolaganje. Bilo bi lijepo pitati se svakoga dana: „Što danas donosim Isusu?“. On može učiniti mnogo s našom molitvom, našim činom ljubavi prema drugima, čak i našom bijedom predanom njegovu milosrđu. Isusu damo ono malo svoga i On čini čuda. Bog voli djelovati tako: čini nešto veliko od malih, besplatnih stvari.

Sve velike istaknute ličnosti iz Biblije – od Abrahama do Marije pa sve do dječaka iz današnjeg Evanđelja – pokazuju tu logiku malenosti i dara. Logika dara je uvelike različita od naše. Mi nastojimo gomilati i povećavati ono što imamo; Isus, međutim, traži da dijelimo, da umanjujemo. Mi volimo dodavati, sviđaju nam se zbrajanja; Isusu se sviđaju oduzimanja, oduzeti nešto od sebe i to dati drugima. Mi volimo zgrtati za sebe; Isus cijeni kad dijelimo s drugima, kad nešto zajedno dijelimo. Zanimljivo je da se u izvješćima o umnažanju kruhova koje nalazimo u evanđeljima nikada ne javlja glagol „umnažati“. Štoviše, glagoli koji se koriste su suprotnog predznaka: „razlomiti“, „davati“, „dijeliti“ (usp. r. 11; Mt 14, 19; Mk 6, 41; Lk 9, 16). Ali se ne koristi glagol „umnažati“. Pravo čudo, kaže Isus, nije umnažanje koje rađa hvastanjem i moći, nego dijeljenje, dijeliti zajedno s drugima, koje povećava ljubav i omogućuje Bogu činiti čuda. Pokušajmo više dijeliti s drugima, pokušajmo taj put kojemu nas Isus uči.

Ni danas umnažanje dobara ne rješava probleme bez pravedne razdiobe. Nekako nam odmah pada na pamet drama gladi, kojom su posebno pogođeni najmanji. Prema službenim podacima svakoga dana u svijetu oko sedam tisuća djece mlađe od pet godina umre zbog razloga vezanih uz pothranjenost, jer nemaju osnovno za život. Na sablazan poput ove Isus upućuje i nama poziv, poziv sličan onom što je vjerojatno primio dječak iz Evanđelja, koji nema imena i u kojem se možemo vidjeti svi mi: „Hrabro, daj ono malo što imaš, svoje talente, svoja dobra, stavi ih na raspolaganje Isusu i braći. Ne boj se, ništa neće biti izgubljeno, jer, ako dijeliš s drugima, Bog umnaža. Otjeraj od sebe lažnu skromnost da se osjećaš nedoraslim, imaj vjere. Vjeruj u ljubav, vjeruj u moć služenja, vjeruj u snagu besplatnosti“.

Neka nam Djevica Marija, koja je odgovorila s „da“ na izvanrednu Božju ponudu, pomogne otvoriti srce Gospodinovim pozivima i potrebama drugih.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

upravo smo slavili bogoslužje povodom Prvog dana djedova, baka i starijih osoba. Pljesak svim djedovima i bakama, svim djedovima i bakama! Djedovi i unuci, mladi i stari zajedno očitovali su jedno od najljepših lica Crkve i pokazali su savez među naraštajima. Pozivam da se taj Dan slavi u zajednici i otiđe posjetiti djedove, bake i starije osobe, one koji su najusamljeniji, kako bi im se predalo moju poruku nadahnutu na Isusovu obećanju: „Ja sam s tobom u sve dane“. Molim Gospodina da ta proslava nama koji smo u poodmaklim godinama pomogne odgovoriti na njegov poziv u ovom razdoblju života i pokaže društvu vrijednost prisutnosti djedova, baka i starijih osoba, poglavito u ovoj kulturi odbacivanja. Djedovi i bake trebaju mlade i mladi trebaju djedove i bake: moraju razgovarati, moraju se susretati! Djedovi i bake imaju „limfu“ povijesti koja se penje i daje snagu stablu koje raste. Sjetim se – mislim da sam to već jednom spomenuo – onog stiha jednoga pjesnika: „Svu rascvjetanost svoje krošnje deblo duguje korijenju ispod tla“. Bez dijaloga između mladih i djedova i baka, povijest ne ide naprijed, život ne ide naprijed: treba se tome vratiti, to je izazov za našu kulturu. Djedovi i bake imaju pravo sanjati gledajući mlade, a mladi imaju pravo na hrabrost proroštva preuzimajući tu „limfu“ od djedova i baka. Molim vas, učinite to: neka se susreću mladi i djedovi i bake i neka razgovaraju. I svima će to biti na radost.

Proteklih su dana jake kiše pogodile grad Zhengzhou i provinciju Henan u Kini, izazvavši razorne poplave. Molim za žrtve i njihove obitelji te izražavam svoju bliskost i solidarnost svima onima koji pate zbog te prirodne katastrofe.

U petak su se u Tokiju otvorile 32. Olimpijske igre. Neka u ovome vremenu pandemije te Igre budu znak nade, znak sveopćega bratstva u znaku zdrave borbenosti. Bog blagoslovio organizatore, sportaše i sve one koji daju svoj obol tom velikom prazniku sporta!

Od srca pozdravljam vas, hodočasnike iz Rima i drugih krajeva. Pozdravljam napose skupinu djedova i baka iz Roviga – hvala što se ste došli!, zatim mlade iz Albinee koji su prošli Via Francigena od Emilije do Rima kao i sudionike relija „Rally di Roma Capitale“. Pozdravljam također članove zajednice Cenacolo. Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i do viđenja! Čestitke vama djeco Bezgrešne na konačnom priznanju!