Argumenti HKR-a o siromaštvu
Dr. sc. Nino Žganec, s. Jelena Lončar , fra Vladimir Vidović i Diana Tikvić
Rizik građana od siromaštva, posljedice siromaštva i treba li strahovati od budućnosti neka su pitanja na koja su u ponedjeljak 26. rujna tražili odgovor sudionici emisije Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija.
Profesor na Katedri socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Nino Žganec pojasnio je da se kao granica siromaštva uzima 60 % prosječne plaće u Hrvatskoj. “Samac koji nema prihod veći od 3 tisuće kuna mjesečno je u riziku siromaštva, ali stvarna granica ovisi od osobe do osobe”, dodao je Žganec i upozorio da i sam osjećaj siromaštva na pojedince djeluje psihološki ubojito.
U emisiji je spomenuto i da je u riziku od siromaštva u Hrvatskoj 19 % osoba, a prosjek Europske Unije je čak i viši. Usto, nečiji prihod može biti relativno velik, ali osoba ipak može biti u velikom siromaštvu, primjerice zbog kredita ili bolesti: “U toj klasifikaciji siromaštva postoji nešto što se zove ‘novo siromaštvo’, a to su upravo ljudi koji ne spadaju u tzv. tradicionalne kategorije siromašnih ljudi. odnosno ljudi koji su naučili živjeti ‘normalnim’ životom na kojem su bili zaposleni i imali prihode koji su im relativno zadovoljavali potrebe. Odjedanput su, zbog gubitka posla, neke tragedije ili mnoštva drugih razloga, ušli u svijet siromaštva. Ti su ljudi posebno pogođeni upravo time što nemaju iskustvo siromaštva.”
Dr. sc. Žganec spomenuo je i da je 2014. osnovana Hrvatska mreža protiv siromaštva, koja je ubrzo postala pridruženi član istovrsne europske Mreže. Nastoje potvrditi tezu da svaka država posjeduje dovoljno resursa da nitko ne mora biti gladan, ali i da 1% ljudi na svijetu posjeduje čak 40 % ukupnih svjetskih dobara. “Različite krize dovele su do toga da sve više ljudi završava u siromaštvu. Obaveza političkih struktura je omogućiti uklanjanje najtežih oblika siromaštva. Ali kakvu viziju društva želimo?”, zapitao se Žganec.
Ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar podsjetila je na Caritasov projekt “Caritas ne riječima, već djelima”. Od različitih sudbina korisnika Caritasove pomoći spomenula je umirovljenike koji žive od mizernih mirovina, a u velikom su broju korisnici Caritasovih paketa pomoći ili Caritasove usluge u kući. Posebnu brigu Caritas pokazuje prema mlađim obiteljima u kojima su oba, ili barem jedan od roditelja, ostali bez posla, a imaju kredite. Spomenula je i Obiteljska savjetovališta, ponajviše zbog djece koja su previše izložena medijima i često razvijaju asocijalna ponašanja. Dodala je da posljednjih mjeseci Caritas radi i s raseljenim osobama iz Ukrajine.
Voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Svetom Duhu fra Vladimir Vidović naglasio je da je u svakodnevnom kontaktu s najrazličitijim osobama koje dolaze u kuhinju. “Najčešće su to umirovljenici koji su, nakon podmirenja režijskih troškova, zbog premalih mirovina prisiljeni doći u Pučku kuhinju. “Svako siromaštvo je teško, ali najgora je kombinacija kada se spoji materijalno i duhovno siromaštvo, to je nešto što treba djelovati u puno različitih faktora. Ono što ljudima najviše i najteže pada je odbačenost, ‘nevidljivost’ i marginalizacija. Osoba u svakom pogledu, pa i fizičkim izgledom, odudara od onoga što smo naviknuti vidjeti, možda i zaudara, neugledna je osoba koja plače, vapi i želi pozornost od bilo koga. Po mom mišljenju, jedan od ključeva za rješenje toga problema je uključivanje volontera koji će darovati svoje vrijeme i, u našem slučaju, biti s korisnicima Pučke kuhinje. Tu se uvijek ostvaruje poseban uvid i neposredan kontakt.”
S. Jelena upozorila je da, osim materijalnog siromaštva, izrazito zabrinjava duhovno siromaštvo i oskudica vrijednosti, posebno obiteljskih, te najrazličitije crne statistike koje šire depresivnost. Potom je naglasila: “Mislim da smo mi, biskupijski Caritasi, koji djelujemo na području cijele Hrvatske kroz mrežu župnih Caritasa, čiji volonteri na terenu najbolje mogu u svojoj sredini prepoznati one u potrebi i doći do njih, pozvani razvijati osjetljivost za one koji trebaju pomoć Caritasa, odnosno za one koji sami nemaju dovoljno sredstava za život.
Fra Vladimir Vidović zaključio je da Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj jako puno čini u najrazličitijim socijalnim uslugama, ponajviše kroz župne i biskupijske Caritase. Ujedno, postoji i mreža različitih humanitarnih udruga, potom i suradnja s drugim religijama, odnosno maksimalna povezanost i prožimanje djelovanja.