Argumenti HKR-a: Potrebno je osloboditi glas u Crkvi kako bi bila autentična
Cijepljenje, epidemiološke mjere, Covid potvrde, odnosno pitanja slobode, savjesti i prava na informaciju; pastoralna briga za migrante i homoseksualne osobe; seksualno zlostavljanje u Crkvi – teme su Argumenata HKR-a od srijede 1. prosinca. Gostovali su: izv. prof. dr. Vladimir Dugalić, tajnik Komisije „Iustitia et pax” HBK, doc. dr. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu i doc. dr. Suzana Peran, s Odjela za komunikologiju HKS-a.
O pitanju samog cjepiva, odnosu osobnog i društvenog, javnog i slobodnog te o pitanju Covid potvrda govorio je mons. Vladimir Dugalić. Rekao je kako se Crkva o cjepivu jasno očitovala te da se u ovoj složenoj situaciji nitko ne može ponašati kao da ga se to ne tiče jer smo odgovorni za društvu u kojem živimo.
Na pitanje je li jasno što poručuju Papa, Kongregacija za nauk vjere, naši biskupi – „oni svi govore isto. Svi želimo isto: svakom dobronamjernom čovjeku stalo je da se zaustavi ova pandemija”, odgovorio je mons. Dugalić. „Problem je što se te izjave vade iz konteksta. Uzima se rečenica, a ne cjelina”, ističe.
„Nazvali su me neznalicom jer se nisam zalagao za neinvazivne metode testiranja. Mislim da svatko mora dati svoj dio žrtve u ovoj situaciji. Moramo riješiti problem. Naši liječnici već dvije godine nemaju godišnjeg odmora. Pa je li to pošteno?”, kaže. „Stalno vijeće HBK je neke stvari detektiralo, ali ako se jedna rečenica izvuče iz konteksta, onda dobijemo nerazumijevanje onoga što su željeli reći”, naglasio je.
„Žalosno je što se društvo dijeli oko ove teme. Svi misle da su epidemiolozi i da razumiju sve o Covidu i liječenju. No, smeta mi što u javnom prostoru nije dana riječ ljudima koji misli drugačije. Ima stručnjaka koji misle da se pandemijom moglo drugačije upravljati, ali mediji ih odmah diskreditiraju pod krinkom teorije zavjere”, rekao je doc. dr. Kovač.
„Mislim da odgovornost za opće dobro treba biti na prvom mjestu, ali treba jasno reći da pozadina ove pandemije nije samo zdravstvena, nego i ekonomska, ekološka, mijenja se naš pogleda na svijet, globalizaciju, proizvodnju…. O svemu se treba govoriti puno ozbiljnije i šire”, tvrdi.
„Crkva je dosta komunicirala u vremenu epidemije. No pitanje je koliko je ona došla do šire javnosti. Je li govor Crkve prepoznatljiv i razumljiv široj javnosti? Ta šira javnost se informira na društvenim mrežama, a one daju kratke i senzacionalne informacije. Tu je i pitanje izvlačenja iz konteksta i toga hoće li netko ići dublje istraživati”, rekla je doc. dr. Peran.
Zabrinjava ju kao vjernicu i komunikologinju što su se dogodile podjele među vjernicima, gdje se zaboravlja ono što je rečeno u Izjavi u kojoj se poziva na solidarnost i konstruktivnu suradnju.
„Mislim da slobode izražavanja nedostaje u javnim i crkvenim medijima. Novinari u crkvenim medijima vide da su neke teme tabuizirane, da se o njima ne smije javno govoriti kao da se ponekad izbjegava istaknuti bit problema. To dugoročno nije dobro jer nas čini nevjerodostojnima pred javnosti ali i samima sobom”, istaknuo je doc. dr. Kovač govoreći o migrantima, homoseksualnim osobama i seksualnom zlostavljanju, ujedno primijetivši kako u katoličkim medijima u Hrvatskoj ima pozitivnih pomaka.
Govorio je između ostaloga i o seksualnom zlostavljanju u Crkvi osvrnuvši se posebice na stanje u Crkvi U Francuskoj. „U pozadini zlostavljanja u Crkvi je radikalni klerikalizam i zloupotreba crkvenoga autoriteta, ali i zakon šutnje. Uostalom, to naglašava i sam papa Franjo. O tome se može doista govoriti konstruktivno i sasvim slobodno u duhu naučavanja Crkve da bismo oslobodili glas unutar same Crkve i pokazali svijetu da katolik može o svemu govoriti”, kazao je.
„O ovim temama se ne govori ili se prešućuje u crkvenim medijima, ali zato ima odjeka u drugim medijima i društvenim mrežama”, rekla je komunikologinja Peran dodavši kako komunikacija treba biti jasnija jer je pitanje koliko ljudi poznaju crkveni nauk i termine.
„Istraživanja pokazuju da najviše informacija o Crkvi i crkvenim stavovima šira populacija saznaje iz svjetovnih medija ili pak društvenih mreža. Crkva mora učiti komunicirati kako današnji vjernici komuniciraju da bi im bila jasnija. Treba ići među ljude”, naglasila je.
„Crkva je po svojoj naravi i božanska i grešna, a ta grešnost je pojedinačne naravi. Trajni poziv crkve je da se čisti. Mislim da je puno bolje raščistiti, a ne gurati pod tepih. Crkva treba biti autentična, živjeti evanđelje. ‘To je crkva izlaska’, kaže papa Franjo. Ako se zatvorimo samo u sebe, ne ispunjavamo svoje poslanje. Na kraju se postavlja pitanje: Koja je naša svrha u svijetu?”, zaključio je mons. Dugalić.