ARGUMENTI HKR-a o pitanju „Postajemo li zarobljenici koronavirusa i cjepiva?“
Maleš, Korać Graovac i Cvrtila
Zagreb (IKA)
Pitanje „Postajemo li zarobljenici koronavirusa i cjepiva?“ je, uz najavljeno uvođenje tzv. covid-putovnica i s tim povezano pitanje ograničavanja ljudskih prava i sloboda, bila tema emisije Argumenti Hrvatskoga katoličkog radija 22. ožujka.
Gostovali su zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol, profesorica s Katedre obiteljskog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Aleksandra Korać Graovac, predsjednica Hrvatske udruge roditelja aktivista dr. sc. Alma Demirović, dr. med. i stručnjak za sigurnost i međunarodne odnose prof. dr. Vlatko Cvrtila.
Zastupnik Sokol, koji se izravno uključio u emisiju, objasnio da je uvođenje tzv. covid-putovnica, odnosno Digitalne zelene potvrde, stvaranje jedinstvenog sustava, s obzirom da 27 članica ima različita pravila i traži različite dokumente. Dodao je da ta potvrda neće biti preduvjet za prijelaz granice, nego će se, kao i dosad, prihvaćati i negativni testovi ili potvrde o preboljenju. K tome, potvrde ne služe sprječavanju slobode kretanja nego olakšanju i neće biti diskriminatorne. “Zdravstvena politika je i dalje u nadležnosti zemalja članica. Da bi odluka stupila na snagu, moraju se uskladiti Europski parlament i Vijeće ministara i mora se donijeti kvalificiranom većinom (15 zemalja sa 65 % stanovništva). Kako je rekao, turističkim zemljama, poput Hrvatske, turizam je jako važan i to će im biti koristi. Na pitanje o korištenju (ne)provjerenih cjepiva, Sokol je potvrdio da će zemlje članice i dalje imati veliku autonomiju u odlučivanju koje će cjepivo izabrati.
Prof. Korać Graovac je odgovorivši na pitanje o javnom interesu odluka i propisa o cijepljenju naglasila da taj pravni standard određuju sudovi koji se bave zaštitom ljudskih prava. Primjerice, Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio je da su sve odluke Stožera u skladu s Ustavom, jer se, kako je objavljeno, “poštivalo načelo razmjernosti”.
Na pitanje jesmo li kao država ovisni o Bruxellesu, dr. Cvrtila je ponovio da je zdravstvena politika i dalje u nadležnosti zemalja članica. “Ovisni jesmo o dogovoru zemalja članica o nabavi cjepiva i europskoj solidarnosti. Unija je u nabavu krenula dobro, ali nije kontrolirala sve varijable. Plan se ne ispunjava kako bi trebao, a zemlje izvan EU-a pregovarale su izravno s farmaceutskim kompanijama. Kad je počelo nedostajati cjepiva, planovi cijepljenja su ugroženi i nastala je panika. A nedostatak cjepiva ograničava planiranje života u budućnosti, dok su turističke zemlje juga Europe posebno ugrožene”, objasnio je Cvrtila.
Dr. Demirović dodala je da strahovita i dugotrajna propaganda straha više odgovara političko-korporativnim interesima, a mnogo manje interesima običnih ljudi. “Znakovito je da u javnosti ne postoji prostor za raspravu i sraz različitih mišljenja. Meni se čini da je prezentacija teme jednosmjerna i upravljana.”
Upozorila je da je broj nuspojava od cijepljenja u stalnom porastu. “Ali to se može primijetiti samo po iskustvima djece i roditelja. U službenim statistikama gotovo se ne mogu naći značajnije ili učestalije nuspojave cijepljenja. Glavni je razlog tome što postoji potpuno neadekvatan sustav praćenja nuspojava cijepljenja. Pritom se u procjeni omjera koristi i rizika cijepljenja regulatori oslanjaju isključivo na podatke proizvođača cjepiva, koji nikad nisu proveli ikakvo istraživanje o kumulativnim učincima cjepiva na zdravlje.”
Kao posebno intrigantnu činjenicu navela je da za sva cjepiva, koja su i sada u uporabi, proizvođači ne jamče učinkovitost, ali ni za to da cjepivo pacijentu neće naškoditi. Upozorila je također na brojne propuste, primjerice u regulatorno-administrativnom smislu, vidljive sada prilikom stavljanja tih cjepiva na tržište. “Usto, događaju se i cijepljenja djece unatoč kontraindikacijama, a nema nikakve kontrole nad liječnicima koji imaju zakonsku i stručnu obavezu prijavljivanja svih nuspojava, a to ne čine. Navodno se nijedna institucija u Hrvatskoj ne smatra nadležnom za taj posao.”
Profesorica Korać Graovac spomenula je Preporuku Vijeća Europe o demokraciji koja ističe da je, s ciljem slobodnog formiranja njihovih stavova, građanima nužno osigurati pristup i medijima u kojima je dopuštena znanstvena rasprava. Pozvala je i na primjenu Preporuke istoga Vijeća o bioetici, koja upozorava da se u postupku liječenja medicinski ne do kraja istraženim metodama liječenja mora pacijentima osigurati informirani pristanak. Dodala je da je mnogo otvorenih pitanja, s obzirom na novija istraživanja na djeci, pa i na starijima te da je u svemu tome potrebna daleko veća odgovornost političara.
Dr. Cvrtila naglasio je da je farmaceutska industrija tijekom povijesti ipak donijela mnogo toga dobroga te da su neke bolesti iskorijenjene. “Ovu kriznu situaciju ne možemo gledati samo kroz brojeve, jer će sve što radimo, poput lockdowna i radikalnih mjera, imati nesagledive posljedice na pojedince i društvo.”
Korać Graovac dodala je da pravo ima svoje mehanizme, primjerice sustav obeštećenja, samo ih treba uvesti. Ako su farmaceutske kuće otklonile odgovornost, država bi trebala obeštetiti stradale, po načelu razmjernosti. Na pitanje radi li se o ugrožavanju prava na slobodu kretanja, rekla je da već sada imamo bitno ugrožavanje prava na slobodno kretanje, a hoće li to tako biti i dalje, ovisi o političkom vodstvu te zaključila da je Vijeće Europe u siječnju jasno objavilo da ne smije biti prisilnog cijepljenja.