Misu je predvodio vlč. Rikard Lekaj, župnik katedralne župe u Puli i pročelnik biskupijskog Vijeća za duhovna zvanja, ministrante i pastoral mladih, koji je uvodno rekao da su se okupili kao živa Crkva. „Kao zajednica došli smo ovdje na sveto mjesto kao hodočasnici, jer ovdje počivaju i zemni ostatci bl. Miroslava Bulešića, s nakanom koja je ovih dana prisutna u našim srcima, a to je da molimo za nova svećenička, redovnička zvanja, za sveta zvanja, jer smo svi pozvani na svetost, da slijedimo primjer našeg bl. Miroslava, mučenika koji je dao život za Krista, za Crkvu kao dobri pastir.“

Uz vjernike iz ranih krajeva Istre, događaju su nazočili mjesni župnik vlč. Darko Zgrablić te pazinski dekan preč. Mladen Matika.

Prepoznati glas Dobroga Pastira

U homiliji je vlč. Lekaj posvijestio, da je Isus, Dobri Pastir koji se brine za svoje stado, i kao dobar pastir štiti svoje stado. No, kao dobar pastir ima i prekrasan glas, a to je Njegova Riječ, Riječ Života i onaj koji sluša tu Riječ, riječ Dobroga Pastira taj se nikada neće izgubiti, neće odlutati.

Odgovarajući na pitanje „da li mi prepoznajemo glas svoga pastira“, propovjednik je rekao „mnogi su ga prepoznali i došli ovdje, jer da niste prepoznali glas ne bi večeras došli ovdje, ni vi, ni ja. Isus kao Dobri Pastir obraća se svakome od nas, svakome želi progovoriti, jer On ima riječ za svakoga od nas, Riječ Života. Svatko nosi svoje bolesti, jade, trpljenja, ali kad slušamo glas Dobroga Pastira, sve je drugačije, sve je lakše. Križevi ne nestaju, problemi ostaju, ali lakše nam je nositi svoje križeve, jer slijedimo i slušamo glas Dobroga Pastira“.

Nadalje, govoreći o Dobrome Pastiru, podsjetio je kako je Krist kao Dobri Pastir na Veliki petak prihvatio križ i trpljenje misleći na svakoga od nas. „Poput dobroga pastira On se žrtvovao, da bi spasio svoje stado, da bi nas spasio od tame grijeha, tame smrti, tame zloga. Zato imamo potrebu  moliti dar Duha Svetoga da prepoznamo glas Dobroga Pastira. Krist Dobar Pastir stalno govori i mi prepoznajemo Njegovu riječ, a ta Riječ nam donosi život, ta riječ nas spašava da ne odlutamo, jer često postoji opasnost da slušamo krive glasove, glasove koji nas vode u propast.“

Propovjednik je vjernike potaknuo da mole za nova duhovna zvanja, ali ne samo jednom godišnje, već da ta molitva bude prisutna u njihovim srcima svakodnevno.

Posvijestio je, kako mnogi nemaju hrabrosti čuti glas Dobrog Pastira, i zato se ne mogu odazvati Božjemu pozivu. „Sve je manje zvanja, ali i brakova. Mladi ne žele odgovornost, prestrašeni su. A zašto su prestrašeni? Jer ne čuju glas Dobroga Pastira. Slaveći Nedjelju Dobroga Pastira, Gospodin nas želi potaknuti da mi koji slijedimo njegov glas, budemo također dobri pastiri, primjer dobroga pastira: da redovnice budu primjer dobroga pastira, kako bi njihova radost oduševila djevojke; da mi svećenici budemo dobri pastiri radosno svjedočeći svoj poziv. Imamo i teških trenutaka, ali zato imamo župne i biskupijsku zajednicu, imamo vas vjernike koji nas nosite u vašim molitvama i žrtvama“, rekao je vlč. Lekaj obraćajući se okupljenim vjernicima.

Nakon žrtve bl. Bulešića u Svetvinčentu niknulo 10 duhovnih zvanja

Predvoditelj je upozorio i da bi, naravno, željeli vidjeti masu, mnogo zvanja, no za to je potrebno moliti, a Bog poziva. „Ohrabruje nas preko svoje Riječi, a u ovom svetištu nas ohrabruje i naš blaženi Miroslav. On je bio savršen primjer dobroga pastira. Imao je mogućnost otići kad su mu prijeti smrću, ali on je odlučio ostati, ne ostaviti svoje stado. Podnio je mučeništvo, a njegova krv je bila plodonosna, blagoslovljena za Crkvu istarsku“ rekao je propovjednik, te podsjetio, kako je nakon smrti bl. Bulešića iz župe Svetvinčenat niknulo deset zvanja. Najmlađe zvanje koje je ta župa dala je vlč. Maksimilijan Ferlin, koji je zaređen 2006. godine, a sada obnaša službu ravnatelja Pazinskog Kolegija.

Predslavitelj je vjernike na kraju homilije pozvao, da osim molitve za nova duhovna zvanja, mole i za one koji su se već odazvali, da mole za bogoslove, svećenike, redovnice, i novog biskupa, mons. Ivana Štironju, da mu Gospodin podari snagu da kao Dobri Pastir vodi  Crkvu istarsku.

Svjedočanstvo redovnice

Nakon popričesne molitve, vlč. Lekaj je najavio svjedočanstvo jedne redovnice, s. Terezije  Pavić, iz reda službenica Euharistijskog Srca Isusova i Marijina Omnia Deo. Na području Porečke i Pulske biskupije sestre ovoga reda djeluju samo u Biskupijskom ordinarijatu u Poreču, a prisutne su od 2018. godine.

Sestra je, govoreći o svome putu prema vjeri, te prema redovničkome pozivu, spomenula kako je važnu ulogu u njezinom životnom usmjerenju, a napose u izgradnji odnosa s Bogom imao gubitak dva člana uže obitelji. Iznijela je iskustvo raznih hodočašća i duhovnih seminara, napose u Taboru, kod pok. fra Zvjezdana Linića, ali i drugih, na kojima su se desile prekretnice njezinih viđenja životnih uvjerenja  i životnih odluka. Predstavila je svoj put ka redovništvu, te duhovnu obitelj Omnia Deo kojoj pripada. Na kraju je izrazila želju, da to njezino svjedočenje bude poticaj prisutnima da prepoznaju Božje djelovanje u vlastitu životu. „Nemojmo zatvarati vrata Bogu, stavimo sve u Srce Isusovo, potpuno se predajmo Bogu, a on od nas neće tražiti ništa, za što nam neće dati snagu. Hrabro naprijed.“

Litanije i klanjanje pred Presvetim

Po završetku mise, kako je to tradicija u toj župi, izmoljene su Litanije bl. Miroslavu Bulešiću.

Potom je održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je vodio vlč. Lekaj.

Pjevanje je uz sviranje na gitari predvodila Ana Brajković.

Najmlađi hodočasnik pješak – 11-godišnji Toma

Vlč. Lekaj je na kraju uz završne zahvale svima, posebno pozdravio skupinu vjernika koji su na bdjenje došli pješačeći. Jedna je skupina, iz župa pulskoga područja, krenula u 8 ujutro iz crkve bl. Miroslava Bulešića u Valbandonu, a dio im se pridružio u Vodnjanu.

Vlč. Lekaj je posebno istaknuo najmlađeg hodočasnika, 11-godišnjeg Tomu, koji je na 23 kilometra dugo hodočašće krenuo zajedno sa svojom majkom Gordanom, prikazavši tu žrtvu za nova duhovna zvanja. „I ustrajao je, unatoč činjenici da ga je, uz sav napor toga dana, još i bolio zub“, naglasio je predvoditelj.

Podsjetio se, uz ostalo i nekih davno minulih godina, kada je kao kapelan u Rovinju organizirao hodočašća uoči Nedjelje Dobrog Pastira iz Rovinja prema Svetvinčentu.

Na kraju su svi sudionici zajedno molili Molitvu za nova duhovna zvanja, a događaj je završen ophodom oko oltara gdje se čuva okrvavljena reverenda bl. Bulešića, koju je nosio u trenutku mučeništva.