Zvonom zvona crkve sv. Frane najavljen je dolazak biskupa Glasnovića i šibenskog biskupa Tomislava Rogića. Na trgu ispred crkve biskupe su pozdravili ministar Hrvatske franjevačke provincije o. Miljenko Hontić, rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića i gvardijan Samostana sv. Frane fra Josip Ivanović i gvardijan splitskog Samostana sv. Frane na Obali fra Martin Jaković. Nakon što je poljubio raspelo i blagoslovio vodu s kojom se prekrižio, mons. Glasnović ušao je u crkvu škropeći i narod. Potom su se svi okupljeni zadržali u molitvi za papu Franju, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice Šibenske i Dubrovačke biskupije, klečeći u šutnji.

Uslijedila je svečana procesija gradskim ulicama sa slikom najstarijega poznatog prikaza sv. Nikole Tavelića, koji se čuva u najstarijem šibenskom samostanu. Tijekom molitvenog hoda, moljena je pobožnost svecu Šibenčaninu koja je zaključena prije ulaska procesije u crkvu.

Na početku euharistijskoga slavlja svima okupljenima pozdrav je uputio o. Ivanović. „Neka nam sveti Nikola, sjajna zvijezda nebeskoga svoda, bude moćni zagovornik kod preslavnoga Boga kojemu smo zahvalni za dar našega mučenika“, poručio je.

Biskup Glasnović je na početku homilije istaknuo da je sv. Nikola živio u teškim okolnostima za društveni i vjerski život. Nažalost, ustvrdio je, nad današnjim vremenom također su se nadvili tamni oblaci.

„I nama se danas može činiti da nam teškoće koje nas snalaze – nevolje, tjeskobe i progonstva – žele oduzeti nadu“, rekao je te podsjetio da su kršćani danas najprogonjenija skupina na svijetu. Naime, svaki osmi kršćanin na svijetu doživio je progonstvo ili diskriminaciju.

No, križ bez ljubavi je pretežak, a ljubav bez križa je isprazna, posvijestio je propovjednik. „Križ je najbolja škola istinske ljubavi“, naglasio je, istaknuvši primjer sv. Nikole. On „je bio spreman tražiti i svjedočiti Krista – pravi put, najsigurniju istinu i jedini život koji nema kraja.“ Dubrovački biskup upozorio je da danas, kao i tada, mnogi traže istinu na krivim mjestima.

Stoga je kazao da danomice treba uzimati svoj križ, odričući se sebe i krenuti odvažno za Kristom. S tom namjerom Nikola je preko Bosne do Svete Zemlje želio naviještati evanđelje poput sv. Pavla koji je, smatrajući to dužnošću, zapisao: Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem, te je, svjestan da nije sluga nad Gospodarom, položio svoj život za Krista.

„Priznati se Isusovim, može dovesti do progonstva, ali to progonstvo uzrokuje radost i veliku nagradu na nebu. Biti u svijetu, a ne biti od svijeta – to je ljudska razapetost i izvor mnogih ljudskih muka i križeva. Nijedan vjernik koji ozbiljno shvaća svoju vjeru ne može misliti da mučeništvo ne pripada njegovoj budućnosti!“, naglasio je mons. Glasnović.

Dodao je da to možda neće biti mučeništvo krvlju, nego ispovijedanje vjere u Boga i branjenje istine. „Danas smo možda više pozvani na jedno drugo mučeništvo koje ne uključuje umiranje, nego više ono svakodnevno gubljenje života za Krista. To znači ne zanijekati Krista riječima i djelima, zauzeti se za slabije, braniti život u svim njegovim oblicima, vršiti svoje obveze i dužnosti s ljubavlju prema Isusovoj logici, logici dara, žrtve – kako to čine mnogi naši očevi i majke“, poručio je biskup.

Na kraju je pozvao vjernike da dopuste Isusu da ih iznutra ispuni svojim svjetlom da bi, unatoč slabosti, mogli prevladati životne kušnje i radosno živjeti u vjeri, nadi i ljubavi.

Misu su uz biskupe suslavila 19 svećenika. Asistirali su ministranti svetišta i kandidati provincije franjevaca konventualaca i Šibenske biskupije. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor crkve sv. Frane – Split pod vodstvom orguljaša Pere Prosenice.

Nakon mise, domaći vjernici i hodočasnici iskazali su privrženost sv. Nikoli ophodom oko njegove slike te su se zadržali u osobnoj molitvi pred njegovim oltarom zavjetujući mu se i paleći svijeće.

Štovatelji prvoga hrvatskog sveca su se za proslavu blagdana u nacionalnom svetištu pripremali velikom devetnicom (devet petaka) i trodnevnicom. Na blagdan su slavljene još dvije mise, a svećenici su bili na raspolaganju za slavlje sakramenta pokore. Prigodom 600. obljetnice posvete crkve sv. Frane, vjernici koji su toga dana pohodili svetište mogli su izmoliti potpuni oprost.