Koncelebrirali su kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić i katedralni župnik don Rikard Lekaj.

„Danas na misijsku nedjelju upućujemo Bogu molitve da svaki čovjek upozna snagu Božje riječi, da joj se prepusti, da ga pouči i učini navjestiteljem radosne vijesti spasenja. Danas je itekako to potrebno, pogotovo radi toga što osjećamo veliku oholost čovjeka“, rekao je biskup na početku homilije.

Osvrćući se na misna čitanja predvoditelj je podsjetio da sveti Pavao donosi riječi ohrabrenja, ponajprije Solunjanima, a potom okupljenima na misnom slavlju. „Pavao podsjeća na evanđeosku snažnu Riječ, koja vjeru čini djelotvornom, ljubav zauzetom, nadu postojanom. Te su kršćanske krjeposti nešto što bi trebalo resiti svakoga kršćanina, pa i svakoga čovjeka, a osobito su to atributi, koje svi trebamo usvojiti kako bi bili djelotvorna snaga koja preporađa društvo i svijet“, poručio je mons. Ivan Štironja.

Obilježavajući Svjetski dan misija Crkva se sjeća brojnih misionara širom svijeta, koji poput svetog Pavla svjedoče i šire radosnu vijest spasenja. Ne čuvaju za sebe riječ Evanđelja, nego ih pretočene u život šire oko sebe držeći se načela „da se vjera snaži dok se daje, kako to čitamo u jednom misijskom dokumentu“, rekao je biskup Ivan Štironja, koji i sam ima višegodišnje iskustvo misijskog djelovanja na afričkom tlu.

Mons. Ivan Štironja se u nastavku prisjetio susreta misionara kojem je ove godine početkom srpnja domaćin bila Porečka i Pulska biskupija. Misionari su tom prigodom sudjelovali na proslavi svetog Tome. „Danas im želimo dati posebnu duhovnu i materijalnu potporu, njih i njihovu misiju preporučamo Bogu, Mariji Majci Crkve i svetom Tomi“, kazao je biskup.

„Među misionarima se našao i jedan svećenik, franjevac koji je posvjedočio da više od 50 njegovih župljana jedu tri puta tjedno i to ako im se posreći“, citirao je biskup riječi misionara u Ruandi fra Ivice Perića te je to usporedio s obiljem u krajevima gdje većina ne može bez doručka, ručka i večere.

„I sam mogu posvjedočiti, kao misionar u Africi, da vrlo mali broj djece i uopće stanovnika kojima služe naši misionari ne znaju što je čista pitka voda, pogotovo što znači redoviti obrok, a da ne govorimo kako spomenuh, po tri dnevno“, rekao je propovjednik te citirao statistiku preuzetu s internetske stranice Worldometers: ‚Jučer je u svijetu od gladi umrlo skoro 30 tisuća ljudi, od kojih su većina djeca.‘“

U nastavku je iznio podatke kako se na svijetu godišnje baca 1.3 milijarde tona hrane. „Samo u Hrvatskoj od 380 do 400 tisuća tona, što znači otprilike 75 kilograma po osobi“, izračunao je biskup te. „Možda ni polovinu od toga ne pojede godišnje jedan čovjek fra Ivice Perića“, dodao je.

„Ovim podacima ne želim nikoga, braćo i sestre, povrijediti, niti oduzeti njegovu slobodu da živi i uživa ono što je svojim rukama zaslužio, nego želim reći u kojem blagostanju živi najveći dio zapadnoga svijeta i opet smo nezahvalni. (…) Jasno mi je da i u ovom gradu i u našoj Domovini ima jako siromašne braće i sestara. Vjerujem i gladnih. Imamo beskućnike, bolesne, nemoćne. Zato zapravo današnja misijska nedjelja, kao i ona nedjelja Caritasa koju ćemo obilježiti u došašću, potiče na razmišljanje, empatiju i brigu za one, koji žive u neimaštini, ali nas potiče isto tako na zahvalnost, da zahvalimo Gospodinu za sve ono što imamo, puno puta bez imalo zasluge.

Misleći na druge u svijetu mislimo na sebe i učimo se solidarnosti, učimo služiti i volontirati, što nam je svima potrebno. Nisu li naši stari i bolesni potrebni volontera i onih koji će ih poslužiti? Svatko od nas ima svoju ulogu u svijetu i svaki pojedinac može utjecati na promjenu. Nemojmo misliti da smo bespomoćni. Nemojmo misliti da nismo važni. Zrno svakoga od nas stavljeno na jedno mjesto čini veliku hrpu, kojom se može zamijesiti jako puno kruha i nahraniti brojna gladna usta. Zato danas kao pojedinci, darom svoje molitvene kapljice i svoga novčanog zrnca koje će postati dio hrpe za siromašnu izgladnjelu braću i sestre u svijetu, upisujemo se u Božju knjigu pomoći i brige za druge, u knjigu kršćanskog altruizma“, naglasio je propovjednik potičući okupljene na dobročinstvo prema braći u potrebi.

U nastavku je citirao ovogodišnju poruku pape Franje, temeljenu na slici putovanja dvojice apostola prema Emausu, iz Lukina evanđelja, iz kojega crpi i geslo „Žar u srcu noge na putu“. „Osjetiti žar u srcu i osjetiti potrebu poći na put i uključiti se u misionare Crkve“, naglasio je biskup te je u nastavku protumačio taj ulomak iz evanđelja koji govori o tome da ti učenici, nakon što ga prepoznaše u lomljenju kruha, „odoše u grad i rekoše svima što su doživjeli“.

„Ovo je poruka svima nama, posebno vama, draga mladeži. Radujem se što vas danas vidim, u poprilično velikom broju. To mi je znak da će s ovoga našega prostora nastaviti se dizati glas: ‚Ostani s nama Gospodine.‘ A ima li išta ljepše nego da je Gospodin s nama? Ima li veće sigurnosti? Budite sigurni, draga mladeži, da nema. Bog je naša najveća sigurnost i ako želite imati ljubav u životu, onda zaželite da imate u srcu onu ljubav koju Bog sije u naša srca. On koji je istinska ljubav“, naglasio je biskup.

„Isus je i danas uz svoje misionare, uz sve nas jer smo po krštenju primili obvezu misionarskog poslanja. I u ovo naše vrijeme u našim razočaranjima i tami ima života. Isus otkriva pisma i to čini svake nedjelje, zato se i okupljamo, zato pobožno čitamo i još pobožnije slušamo Riječ Božju. I u ovo naše vrijeme u našim razočaranjima i tami, život razveseljuje upravo on, Isus, u našem ljudskom beznađu raznih poteškoća ratnih vihora i raznih katastrofa Isus dolazi među nas, tješi nas, ulijeva nadu, snaži vjeru i poziva na ljubav. Poziva nas da podignemo svoje oči prema Bogu, koji je kadar rasplamsati naša zamrla srca, otvorimo oči svojih srdaca i prepoznajmo Uskrsloga u lomljenju kruha na oltaru. Danas nas njegova ljubav želi pokrenuti da poput dvojice učenika pođemo i podijelimo radost pobjede svima onima s kojima živimo i s kojima se susrećemo. Upravo to čine naši misionari. Na to smo pozvani svi u ovom gradu i u našoj Istri“, poručio je mons. Štironja.

„Danas će našu malu krštenicu Bog prozvati njezinim imenom, imenom Gabriela i to će ime biti zapisano u Božju knjigu. Vi, draga obitelji Pašalić danas donosite svoje peto dijete na krštenje i uvodite ga u Kristovu zajednicu Crkve. Radujemo se zajedno s vama i vašom Malom Gabrielom kao i s ostalom vašom djecom Benjaminom, Rebekom, Kristijanom Nikolom. Upoznat sam da vaša djeca nisu dio vašega tijela, no dio vaše duše, vašega srca, što je još jače i još vrjednije“, rekao je biskup obitelji Pašalić

Gabriela Jessica peto je dijete s poteškoćama, koje su posvojili Cinzia Stefè Pašalić i Dino Pašalić. „Dio su vaše ljubavi utemeljene na Bogu koji je Ljubav. Njihove poteškoće vi ste preuzeli na sebe i tako ste postali ‚misionari njihove budućnosti‘ i ‚Cirenci‘ njihove sadašnjosti. Poput učenika idete ovim svijetom i unosite radost i svjetlo u tugu i tamu ovoga svijeta. Kao vaš biskup, pastir ove Crkve najiskrenije vam čestitam i zahvaljujem što ste dopustili da Isus ‚zamisionari‘ vašim srcima te vas učini i misionarima te iste ljubavi u svijetu“, kazao je biskup.

„Smatram da ono što je dobro trebamo iznijeti, pogotovo u svijetu koji je pun negativnosti. Evo nešto vrlo vrijedno, vrlo pozitivno i Bogu hvala da imamo takvih misionara u svijetu, daj ih Bože još više i ovom gradu i našoj Porečkoj i Pulskoj biskupiji i svijetu u kojemu živimo“, istaknuo je biskup.

„Molimo danas za naše misionare i misionarke, kao i za misijske zemlje u kojima razglašuju radost Uskrsa i radost Evanđelja. Molimo i za sve roditelje da budu istinski misionari svoje djece, da ih ne bacaju u ralje odbačenosti i smrti, nego da im pruže ljubav koju zaslužuje svako začeto dijete. Molimo za nas da ne budemo malodušni i malovjerni, nego da se hrabro stavimo na put te svim žarom srca i duše misionarimo ulicama naših gradova i naše svakodnevice. U ovu misnu žrtvu uključujem potrebe sviju vas, svih vjernika i dobrih ljudi naše mjesne Crkve i ujedno vam svima zahvaljujem na svemu što činite za našu siromašnu braću i sestre, napose za ono što ćete danas učiniti“, zaključio je biskup Štironja.

Posvojiteljski put obitelji Pašalić

Vjeroučiteljica Cinzia Steffè Pašalić i pravnik Dino Pašalić, vjenčali su se 2004. godine. I prije vjenčanja bili su suglasni oko mogućnosti posvojenja djece. Po otkriću da ne mogu imati svoju, biološki začetu djecu, krenuli su u mukotrpan proces pripreme za posvojenje, koji iz birokratskih razloga nije tekao bez poteškoća.

Kada su dobili dopuštenje za posvojenje i odlučili se za posvojenje prvog, dvogodišnjeg djeteta romskog porijekla s psihomotoričkom retardacijom, Benjamina, čak su i od strane stručnog osoblja involviranog u proces posvojenja doživjeli negativan osvrt na svoju odluku. No, ustrajali su i to je dijete unijelo veliku radost u njihov dom.

Četiri godine kasnije, nakon što ju je, zbog njezine dijagnoze više parova odbilo, u njihov je dom stigla Rebeka. Nekoliko godina kasnije, uz ostalo i zahvaljujući Udruzi Josipove obitelji, u obitelj su stigla dva dječaka koja su zbog intelektualnih poteškoća pripadala kategoriji teže posvojive djece, četverogodišnji Nikola i osmogodišnji Kristijan. Dvije godine nakon njih, ove godine, obitelji Pašalić se pridružila i najmlađa, četverogodišnja Gabriela, dijete s Downovim sindromom. Na krštenju je uz prvo ime Gabriela dobila i ime Jessica, u spomen na nedavno preminulu stariju sestru.