Budi dio naše mreže
Izbornik

Biskup Komarica i mons. Orlovac proslavili 50. obljetnicu svećeničkog ređenja

Banja Luka (IKA)

Na blagdan sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije i katedrale, u petak 15. srpnja banjolučki biskup Franjo Komarica predvodio je euharistijsko slavlje na kojem je proslavio zlatni jubilej – 50. obljetnicu svećeničkog ređenja zajedno s dugogodišnjim suradnikom u Biskupskom ordinarijatu mons. Antom Orlovcem, izvijestila je KTA.

Euharistijskom zajedništvu u svečanom misnom slavlju pridružili su se predsjednik Biskupske konferencije BiH vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup metropolit u miru kardinal Vinko Puljić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren te delegati Hrvatske i Slovenske biskupske konferencije na upravo završenom 84. redovitom zasjedanju BK BiH varaždinski biskup Bože Radoš i ljubljanski pomoćni biskup Franc Šuštar kao i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.

U koncelebraciji je bilo oko 40 dijecezanskih i redovničkih svećenika među kojima otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, savjetnik Apostolske nuncijature u Meksiku mons. Ante Vidović, generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević i drugi. Asistirala su trojica đakona, a liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor pod ravnanjem s. Damjane Kovačević. Na misi su sudjelovale brojne redovnice raznih družbi među kojima regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Zdravka Leutar, čije su sestre desetljećima vrlo prisutne u Banjolučkoj biskupiji, i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina s. M. Željka Dramac. Na misi je sudjelovala i rodbina dvojice zlatomisnika, zatim predstavnici HKD Napredak, Europskog centra za radnička pitanja (EZA) Italija, Paneuropske unije i brojni prijatelji i dobročinitelji.

Najprije su jedan dječak i djevojčica u bijeloj odjeći recitirali zlatomisnicima biskupu Komarici i mons. Orlovcu prigodnu recitaciju i predali po buket cvijeća.

Biskup Semren, generalni vikar Banjolučke biskupije, na početku je pozdravio sve nazočne, a posebno dvojicu slavljenika. „Slaveći danas svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije, te 50. obljetnicu svećeništva dvojice čelnika Banjolučke biskupije: mons. Franje Komarice, biskupa ordinarija, i mons. Ante Orlovca, dugogodišnjeg generalnog vikara, usmjerimo svoje molitve, razmišljanja i djela na Isusa Krista, Velikog svećenika, kao što je to učinio i sv. Bonaventura, moćni zaštitnik banjolučke katedrale i biskupije“, rekao je biskup Semren podsjetivši da „Crkva nalaže svećenicima da Krista, najvišeg i Vječnog svećenika i Pastira naših duša, vjerno nasljeduju“. „Svećenik je Božji čovjek, jer potpuno pripada Bogu. Pripadnost Bogu traži naime cijelog čovjeka“, istaknuo je biskup Semren.

Potom je mons. Medina Blanco na latinskom, a kancelar Banjolučke biskupije preč. Pero Ivan Grgić na hrvatskom, pročitao čestitku koju je biskupu Komarici tom prigodom uputio papa Franjo. „O svetkovini sv. apostola Petra i Pavla, čestitamo zlatni jubilej svećeničkog ređenja, te na njegovoj revnoj brizi i zauzimanju oko odgoja Božjeg naroda za slogu, jedinstvo i očuvanje dostojanstva ljudske osobe, za promicanje mira i solidarnosti među narodima, za povezanost svećenika i vjernika svoga stada u zajedništvu s braćom u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine, kojoj je savjesno predsjedao, kao i za odnose s civilnim vlastima“, napisao je, između ostaloga, u čestitci papa Franjo.

Uvodeći u misno slavlje biskup Komarica je, u ime svog svećeničkog subrata zlatomisnika mons. Orlovca i u svoje osobno, izrazio svima srdačnu dobrodošlicu i iskrenu zahvalnost za dolazak i sudjelovanje u ovom svečanom liturgijskom slavlju s dvostrukim povodom. „Danas nas obojica molimo sve vas da nam se pridružite u zahvaljivanju ‘Gospodinu, jer je dobar i jer je vječna ljubav njegova’ (Ps 118,29), što nas je uzeo u svoju svetu službu (usp. 1 tim 1,12) i udijelio nam bezbrojne darove svoje utjehe, pomoći i milosrđa u raznim crkvenim službama i u raznovrsnim životnim situacijama, te nam dao brojne dobre suputnike i dragocjene dobročinitelje. Sve što smo dobro učinili – Božje je djelo. Naši, i samo naši su grijesi – bilo mišlju, bilo riječju ili djelom ili pak propustom! Za njih se kajemo i molimo Božje milosrđe, njegovo i vaše smilovanje i oproštenje, te vašu molitvenu potporu pred Božjim licem, pred kojim se ovog časa svi nalazimo“, kazao je, između ostaloga, biskup Komarica.

Nakon što su trojica đakona pročitali misna čitanja i navijestili evanđeoski misni odlomak, homiliju je imao kardinal Puljić. Pozdravio je sve nazočne nadbiskupe i biskupe, braću misnike, redovnike i redovnice, sve vjernike prisutne na ovoj zlatnoj misi te rodbinu slavljenika, a na osobit način zlatomisnike biskupa Komaricu i mons. Orlovca. „Danas na sv. Bonaventuru, zaštitnika ove biskupije i ove katedrale, zajedno zahvaljujemo Bogu za pedeset ljeta misništva biskupa Franje i mons. Ante. Želimo ih poduprijeti u tom činu zahvaljivanja, jer je to veliki razlog za dati Bogu hvalu i slavu za pedeset ljeta svećeničkog života i rada, posebno slaveći najsvetiji čin na zemlju a to je Euharistija“, rekao je kardinal Puljić koji je podsjetio da je sv. Bonaventura na pitanje, kako je stekao toliko i tako duboko znanje, pokazao na Kristov križ, posvjedočivši da „svaki dan čita tu knjigu koju još nije dočitao“. „Iz te knjige učimo životnu lekciju ljubavi. Uspjeh u životu leži u tajni žrtve u ljubavi. To nas uči Kristov križ“, kazao je kardinal Puljić pojasnivši da put spašavanja duša zahtjeva lekciju žrtve i ljubavi, a da Kristov sljedbenik mora proći kroz „školu križa gdje se uči poslušnosti Bogu i onima koje je Bog postavio na moj životni put“.

Kardinal Puljić potaknuo je nazočne da uz dvojicu zlatomisnika zajedno zahvaljuju Bogu na svim milostima i darovima na životnom putu, kao i na ljudskim padovima, „jer nam je dao milost startati i ustrajati na njegovom putu“. „Slaviti Zlatnu misu je prilika ne samo zahvaliti Bogu, što je u prvom redu dužnost, nego čovjek prebire u svom srcu prijeđeni put i sve ono što je doživio i proživio. Nužno čovjek traži što je to bilo veliko ostvareno u svećeničkom služenju“, kazao je kardinal Puljić procijenivši da jedan svećenik kroz pedeset godina djelovanja slavi oko 20.000 misa. „Nema većeg ostvarenja od ove milosti“, naglasio je, između ostaloga, kardinal Puljić.

„Za biskupa Franju posebno želim naglasiti da je čovjek koji je naviještao i svjedočio nadu u najcrnjim danima. I onda kada čovjek nije mogao imati nadu, on je nju naviještao. A dragi kolega mons. Ante, na poseban način otimao je zaboravu našu prošlost pišući knjige da znamo pamtiti svoje korijenje. To je posebno važno za buduća pokoljenja. I na kraju, da ne zaboravim, jer poslije ove korone uvukao se zaborav: dragi zlatomisnici, od srca čestitam ovo Zlatno misno slavlje i želim da naša prisutnost bude podrška, ali i izazov drugima koji će se opredijelit da Isusa slijede izbliza“, rekao je na kraju kardinal Puljić.

Na kraju misnog slavlja biskup Komarica uputio je riječi zahvale ističući da „svaki Jubilarac dobro zna da svoj život i sve svoje djelovanje ima zahvaliti dobroti Božjoj i brojnih svojih bližnjih – od roditelja, rodbine, odgojitelja, učitelja, prijatelja i dobročinitelja, koji su mu iz ljubavi prema Bogu pomogli da ustraje na putu ispunjavanja onog naloga koji je dobio od Boga, svoga Stvoritelja i Spasitelja, da obavlja u Kristovoj Crkvi i u ime Kristove Crkve“. Naglasio je da je slavljenje Kristove žrtve i gozbe „najdragocjeniji način našeg dužnog zahvaljivanja“ te pozvao sve okupljene predstavnike „onog velikog mnoštva Kristovih vjernika, koje je Božja providnost bila poslala na naše životne staze tijekom proteklih 50 godina svećeničke službe“, da zajedno s njima dvojicom zlatomisnika zahvaljuju Trojedinom Bogu „za sve križeve, za sva iskušenja i tjeskobe kao i za svu utjehu, postojanost, radost i duševni mir“.