Suslavili su đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, pomoćni biskup Ivan Ćurić, srijemski biskup Fabijan Svalina, umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović, dekani osječkih dekanata – Vladimir Delić i Alojz Kovaček, domaći župnik Matej Glavica te svećenici iz osječkih župa i samostanskih crkava, kao i središnjih ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Prisutni su bili i predstavnici gradske i županijske vlasti.

Liturgijsko pjevanje vodio je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića, a posluživali su ministranti konkatedralne župe i bogoslovi đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa.

Sve prisutne pozdravio je nadbiskup Đuro te podsjetio da zajedno s gradom Osijekom, zaštitnika slavi i grad Đakovo, kao i đakovačka katedrala te je istaknuo i dodatni razlog za radost –svećeničko ređenje u đakovačkoj prvostolnici i dva mladomisnika, nova člana prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije. Posebno je pozdravio biskupe Đakovačko-osječke crkvene pokrajine te istaknuo kako se rijetko događa no ove se godine dogodilo da je ta pokrajina dobila oba nova sufragana.

Đakovačko-osječki nadbiskup posebnu je dobrodošlicu izrazio novom požeškom biskupu Ivi Martinoviću te rekao: „Čestitamo Vam na imenovanju i na nedavnom biskupskom ređenju te preuzimanju službe u Požegi. Doživljavamo Vas svojim i bliskim jer ste po rođenju naš Županjac… Prigodom Vašega biskupskog ređenja biskup Ivan, nadbiskup Marin i ja smo Vam planirali pokloniti pektoral – biskupski prsni križ. No, budući da ga majstor zlatar kojemu smo povjerili izradu nije uspio do tada dovršiti, a i mi smo mu ga i vraćali na doradu, predajemo Vam ga ovom prigodom kao uspomenu i znak bratske povezanosti među nama. Do sada ste bili član i provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša. Križ je urešen motivima s Bašćanske ploče, s jednog od najznačajnijih i najstarijih glagoljskih natpisa, a u središnjem dijelu križa je replika arheološkog nalaza – dna staklene posude sa Štrbinaca pored Đakova, datirane u 4. stoljeće poslije Krista, na kojoj je prikazan kršćanski bračni par s dvoje djece i s natpisom na latinskom jeziku: „Živite sretni u Bogu“. To isto želimo i mi Vama: Živite sretni u Bogu!“

U znak dobrodošlice svi su biskupi na dar dobili cvijeće, a konkatedralna župna zajednica novoga je požeškog biskupa darovala i kipom sv. Petra te košarom slavonskih proizvoda.

Uvodeći u misno slavlje biskup Ivo srdačno je zahvalio na pozdravima i daru pektorala te se pridružio čestitkama o slavlju zaštitnika ove konkatedrale, kao i na ređenju novih svećenika ističući kako je svako ređenje bogatstvo odnosno dar Božji. „Dar Božji su i naši zaštitnici koje slavimo, u tom daru smo se ovdje okupili“, rekao je i pozdravio sve prisutne. U homiliji je podsjetio na život sv. Petra i Pavla, njihovo nasljedovanje Isusa te kazao: „Znamo koliko su bili različiti u svojoj naravi, u svom karakteru, ali su bili jasni u nasljedovanju Isusa Krista. I to je ono ključno što vrijedi i za nas. I riječ Božja nam o tome govori. Poziva nas da uđemo u otajstvo vjere s kojom se slijedi Isus Krist po uzoru na sv. Petra i Pavla.“

Upućujući kako je početak nasljedovanja Isusa u jednostavnom, temeljnom pitanju iz evanđelja koje On postavlja učenicima: „Što govore ljudi tko je Sin čovječji?“, požeški biskup je rekao: „Isus na Petru gradi svoju Crkvu. Crkva je živa zajednica vjernika okupljenih oko Isusa Krista. Ova građevina je lijepa, velika, ali ona nije živa Crkva. Živa Crkva smo mi. I to je ono najvažnije. Petar i Pavao su temelj te Crkve, ne zgrade koju može potres ili čovjek srušiti, nego žive Crkve koju vrata paklena neće nadvladati. Zašto? Zato što se ona temelji na živome Bogu, na Isus Kristu, na njegovoj vjeri, njegovu nauku, njegovoj ljubavi, njegovu križu, njegovu uskrsnuću.“

Prisutnim vjernicima biskup Martinović je naglasio kako uvijek „treba biti svjestan da sam dio Crkve kojoj je Krist temelj“ te se ponovno osvrnuo na Isusovo pitanje „Što govore ljudi…“; „Što vi kažete…“ i rekao: „Što ljudi govore o Isus Kristu nam je dobro poznato, ali što mi govorimo o Isusu Kristu svojom vjerom, svojim ponašanjem, svojim svjedočenjem. Je li on Bog za kojega živimo? Je li Bog koji je mjerilo našeg života, našeg djelovanja, našeg rada, naše ljubavi, našeg opraštanja? Je li Bog koji je mjerilo žrtve ili je Bog o kojemu lijepo govorimo, kojega lako možemo slaviti, a još lakše odbacivati i zanijekati, kada nam to koristi. Petar i Pavao nisu bili takvi. Zašto su podnijeli mučeništvo? Upravo zato što nisu posustali i popustili ni jednog trena u svom opredjeljenju za Isusa Krista. Nisu dali da ih bilo što ili bilo tko udalji od njihova Boga.“

Na kraju je poručio: „Važno je biti svjestan onoga što Pavao piše Timoteju – Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Imamo svaki dan boj, duhovni boj, da biramo ono što je Božje ili odbacujemo. Svaki dan trčimo prema nebu, prema susretu s Gospodinom. Hoćemo li vjeru sačuvati? Hoćemo li biti ustrajni u onom što je važno – ne samo za sadašnjost i da svjedočimo da smo djeca Božja koja slijede Petra i Pavla – nego koja žive za uskrsnuće. I to je najbitnije. Onaj koji živi za uskrsnuće taj bije dobar boj, taj zna da u svojoj vjeri poput Petra i Pavla nema kompromisa, nema dvoličnosti, nema kalkulacija, nema interesa nego jasnoća Boga, jasnoća Isusa Krista i njegova puta. Neka nas sv. Petar i Pavao pomognu na tome putu da s vjerom dođemo u vječnost.“

Na kraju misnoga slavlja domaći je župnik pozdravio sve prisutne biskupe, svećenike i vjernike te im čestitao svetkovinu, a biskup Martinović izrazio je zahvalnost nadbiskupu Hraniću, župniku, braći u episkopatu, prisutnim svećenicima i vjernicima te je sve preporučio zagovoru sv. Petra i Pavla.