Biskup Radoš misu je slavio uz župnike i župne vikare varaždinskih župa te župnike drugih župa koji prve nedjelje u srpnju hodočaste na Bistricu. Uz gradske župe sv. Nikole, sv. Vida, sv. Josipa, sv. Fabijana i Sebastijana, sv. Ane, to su župe Biškupec, Kućan Marof, Remetinec, Kneginec, Petrijanec, Ivanec, Kamenica, Beletinec i Sveti Ilija.

Sve je okupljene hodočasnike prije misnog slavlja pozdravio domaćin, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, preč. Domagoj Matošević. Rektor je napose istaknuo pješake i organizatore hodočašća, ove godine je to župa sv. Nikole iz Varaždina te biskupa Božu Radoša koji je potom započeo misno slavlje.

Na misi su sudjelovali i predstavnici gradskih vlasti, izaslanica gradonačelnika, predstojnica Ureda gradonačelnika Anica Mušanović i predsjednik Gradskog vijeća Lovro Lukavečki.

Biskup Radoš je na početku homilije podsjetio na geslo ovogodišnjeg hodočašća „Ja sam Put, Istina i Život“, istaknuvši kako je „hodočašće ispovijedanje vjere da je Krist, koji je sebi napravio put kroz srce Blažene Djevice Marije i nas uputio da tim putem pođemo, zastanemo i da osjetimo kako je hod naš životni put”. Biskup je potaknuo okupljene da upravo to učine toga dana u svetištu, zastanu u redovitosti života, u srcu Marijinu i dožive da je Isus njihov Put, Istina i Život.

Ako je Bog htio da Marija bude Njegov put do nas, nema razloga da ne vjerujemo da je Marija naš put do Njega, kazao je biskup Radoš te dodao kao je Isus ušavši u Marijin život u Njezinu srcu napravio sebi mjesto, od gosta postao domaćin, a mi želimo da to isto napravi Isus u našem životu, da postane središte našega života.

U nastavku homilije biskup je lomeći naviještenu riječ Božju govorio o gostoljubivosti polazeći od prvog čitanja u kojem žena iz Šunama prima, sa svojim mužem, proroka Elizeja u svoj dom. Biskup je istaknuo njihovu velikodušnost u primanju proroka, kojega primaju kao da im sam Gospodin dolazi i Gospodin za tu velikodušnost prema onome kojega On šalje, uzvraća najvećim darom, onime što čovjek ne može sam sebi dati, uzvraća im darom života koji će se roditi iz njihova, dotada, praznog krila.

Usporedio je biskup obećanje proroka Elizeja ženi: „Dogodine u ovo doba“, s hodočasničkim zavjetom kojeg ispunjavamo svake godine. „Možda Gospodin i nama kaže ‘Dogodine kada dođeš’ darovat ću ti ono što ne možeš sam učiniti, ono zbog čega si došao“, kazao je biskup te protumačio kako Gospodin daruje izvor radosti, ne nešto što nestaje, prolazi, baš kao što je ženi iz Šunama darovao dijete koji je svakodnevni izvor radosti.

Važno je uočiti, nastavio je biskup tumačiti riječ Božju, kako je ta žena proroku Elizeju dala sobicu na krovu, gornje mjesto te nas ta biblijska slika poziva da Gospodinu damo gornje, prvo mjesto u našim životima. To je slika koja će se još više otkriti u evanđeoskom odlomku kada Isus govori kako onaj koji prima proroka, poslanika, prima Onog koji ga je poslao, prima samoga Boga, kazao je propovjednik.

Isus poručuje u današnjem evanđelju da prvo mjesto u ljubavi pripada Bogu i to se može činiti jednostavnim i razumnim, kazao je biskup Radoš, ali Isus taj zahtjev stavlja u obiteljski odnos, tamo gdje ljubav ima prirodno mjesto. No, nastavio je biskup, ovaj odlomak stavlja pred nas i pitanje o tome kako se ljubav dijeli, može li se dijeliti, može li jedna ljubav isključivati drugu?

Isus uzima sliku obiteljskog života, odnosa roditelja i djece i govori: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“, rekao je biskup te protumačio da punina ljubavi u obiteljskom životu između supružnika ili roditelja i djece ima dublji izvor, a to je Bog koji je izvor ljubavi. Ljudsku ljubav, o kojem god odnosu se radilo, ne možemo nazvati savršenom jer uvijek ima određenu dozu sebičnosti u sebi, jer je to ranjena ljubav, nastavlja biskup, a Isus kada traži da se Njega stavi iznad svake druge ljubavi zapravo nam poručuje da je On izvor svake ljubavi.

„Onaj tko istinski ljubi Boga, može ljubiti punim srcem svakoga: i sina i kćer, i oca i majku, i supruga i suprugu, i prijatelje i one koje mu je Bog stavio na životni put. Ako nema toga dotoka ljubavi u naš život, te svježine koja dolazi od Boga, prije ili kasnije ljubav postaje mutna, nečista, nesavršena, prazna. Ljubiti Boga iznad svega postaje najdublji izvor ljubavi u čovjeku iz kojega teče ljubav i natapa naš život da možemo biti autentični njegovi učenici“, pojasnio je varaždinski biskup.

Blažena Djevica Marija savršena je slika te ljubavi, kazao je nadalje biskup pojasnivši kako je Marija imala u svom životu iskustvo ljudske ljubavi u odnosu sa svojim roditeljima, sa svojim zaručnikom, ali u trenutku kada Bog ulazi u njezin život spoznaje da je On jedina prava ljubav njezinoga života u kojem su sve ljubavi sadržane i zato mu daje mjesto u svojem životu, u svojoj utrobi.

Zaključno je biskup rekao kako je uvjeren da hodočasnici osjećaju u Mariji, njezinoj majčinskoj ljubavi čisti izvor Božje ljubavi koji se milosno pretače i u njihove živote po njezinom zagovoru.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš je uputio riječi zahvale svim hodočasnicima, svećenicima, gradskim vlastima grada Varaždina što su i ovog puta pružili ruku podrške, DVD-u Biškupec koji su pratili pješake, a napose varaždinskoj župi sv. Nikole biskupa vođenoj župnikom i dekanom preč. Stjepanom Najmanom koji je i ove godine predvodio i u Mariju Bistricu doveo hodočasnike pješake.

Zavjetnoj hodočasničkoj misi svoj udio čitanjem i pjevanjem dali su župljani i zbor varaždinske župe sv. Nikole koji su također animirali večernje misno slavlje i Put svjetla prvog dana hodočašća u subotu 1. srpnja te jutarnju pobožnost Križnog puta na bistričkoj kalvariji.

Misu zahvalnicu za 334. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj predslavit će u ponedjeljak 3. srpnja u 19 sati u varaždinskoj katedrali varaždinski biskup Bože Radoš.