Pozdravljajući u uvodu okupljene vjernike: svećenike, hrvatske branitelje, hodočasnike iz raznih krajeva Hrvatske, biskup Šaško je rekao da su “naša hodočašća lijepa i dragocjena, poticajna i zahtjevna. Hodočašća sažimaju u sebi sve odlike života i sve naše osjećaje.

U njima živi iskustvo dara i obećanja, prošnje i zahvalnosti, traženja i pronađenosti, sjećanja i nade. U njima je iskustvo prepoznavanja istine o nama samima i o drugima. U hodočašćima je prisutan susret sa stvorenim svijetom, s Bogom i s bližnjima, istaknuo je u homiliji biskup Šaško.

Hodočašća resi radost dolaska do cilja i molba za snagu novoga početka. Na hodočašćima se živi zajedništvo vjernikâ i otajstvo Crkve koje nadilazi prolaznost; hodočašća daju čudesnu svježinu sjećanjima i obnavljaju dušu; ona učvršćuju ili ponovno otkrivaju vrijednosti obitelji, naroda, društva i domovine.

U ovome slavlju dajemo hvalu i prinosimo zahvalu Bogu za njegovu prisutnost – po zagovoru Blažene Djevice Marije – u oslobađanju Hrvatske, spominjući se prinesenih žrtava i podnesenih trpljenja tijekom ratnoga nasilja nad našim narodom i domovinom. Kao rijetko na kojemu mjestu ti nam događaji ovdje govore o istinskim životnim osloncima; o važnosti pouzdanja u Gospodina, o zauzetosti za bližnje i o svjedočenju istine.

Ovdje, gdje smo povezani mi zemaljski hodočasnici sa svojim pokojnima, s nebeskom Crkvom; ovdje naša nebeska Majka sluša potrebe i preporučuje nas svome Sinu da izliječi rane i boli te da nam vrati radost i mir. U Kristu, s Kristom i po Kristu, koji je pobijedio grijeh i umiranje, molimo nebeskoga Oca da čuje naše molitve, svojim Duhom pročisti nakane i primi nas na gozbu svoje ljubavi i života.”