Na misi je sudjelovalo više tisuća štovatelja svetoga Josipa, redovnika, redovnica, bogoslova, vjernika.

Na početku je sve okupljene pozdravio rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente rekavši kako ga posebno raduje što je svetište sv. Josipa neprestano ispunjeno molitvom bilo da se ta molitva upućuje u svetištu ili je potpomognuta izvan svetišta zahvaljujući brojnim društvenim mrežama i suvremenom načinom komunikacije.

Uvodeći u misno slavlje biskup Šaško je istaknuo kako tijekom godine ima mnogo predivnih prigoda za slavlje i susret, no „svetkovina zaručnika Blažene Djevice Marije ovdje u ovome svetištu dan je koji se izdvaja svojom ljepotom“. Utječemo se zagovoru svetoga Josipa, dolazimo mu sa svojim zahvalama i molbama, nikada prazna srca pa i onda kad nam se čini da su naši životi prazni ili da su djela suprotna plodovima Božjega duha. Ni danas nam je srce nije prazno, Gospodin u njemu vidi razne nakane i životne okolnosti, ali vjerujem da u svima nama prepoznaje duboku molitvu za mir za mir u Ukrajini i u Europi, strepnju i suosjećanje s patnjama napadnutog ukrajinskog naroda. Molimo da Gospodin obrati srca svakoga napadača dok razmatramo kako mi možemo ublažiti boli i biti vidljivost Krista koji tješi i liječi, prihvaća i pridiže, poručio je biskup Šaško.

U homiliji biskup se na poseban način osvrnuo na sv. Josipa kao sanjara koji ne ostaje na snu, nego kreće na put potaknut Božjim poticajima dobivenim u snovima.

“Kada čujemo poticaj da sanjamo, da budemo ljudi snova opravdano se pitamo: ‘Kako mogu određivati hoću li sanjati i što ću sanjati?’ Znamo da snovi ne dolaze po našim željama, nego upravo nekim drugim putem, neobičnim preduvjetima i mimo našega utjecaja. Snovi dolaze neočekivano, nemamo nadzor nad njima i često nas iznenade i zbune. U tome su smislu dar i to ne uvijek lijep”, kazao je biskup Šaško.

Istaknuo je da se u Bibliji pokazuje “da je zrnce sna koje uđe u povijest dovoljno da bi promijenilo njezin tijek. Rečeno je ovdje u Karlovcu, rečeno u našoj Hrvatskoj toliko puta da smo sanjali, sanjali slobodu pokoljenjima, naraštajima, stoljećima. Sanjali smo, ali trebalo je zrnce, trebala je Božja snaga koja taj san ostvaruje.”

“Od Josipova sna nisu nam ostale slike nego samo riječi. Josip čuje riječi, njegov je san ispunjen riječima. To je darovano i nama. Svima nam je dana Radosna vijest, Božja riječ koja je ušla u naše živote poput sna o novome nebu i novoj zemlji”, naglasio je biskup Šaško.

Nadodao je i da u evanđeljima Josip sanja četiri puta, anđeo mu govori, a on poslušan četiri puta čini što mu je rečeno: prvo da se ne boji uzeti Mariju sebi, drugo da se s Marijom i djetetom uputi u Egipat radi spašavanja Isusova života, treće da se vrati u svoju domovinu i četvrto da ode u Nazaret gdje učvršćuje svoj obiteljski dom. “U tim je snovima primjetno da mu anđeo donosi kratak navještaj, poput proroštva, koji djeluje prekratko i nepotpuno, a ipak Josipu su te kratke naznake dovoljne da preuzme brigu za Mariju i Isusa i da krene na put. Ne traži sve pojedinosti, nego samo malo svjetla koliko mu je dovoljno za prvi korak.”

Potaknuo je sve okupljene da ne traže svu jasnoću obzora: “Ne skupljajmo sve sigurnosti po svojoj mjeri, nego sačuvajmo darovani trag svjetla za prvi korak. Zatim će se svjetlo obnavljati i jačati osobito vođeno ljubavlju”, i nadodao “ne ostajmo na snu jer svetoga Josipa san vodi u djelovanje i premda Bog naznačuje malo, samo smjer, u te naznake ulazi Josipova sloboda, pouzdanje, njegov razum, osjećaji, suradnja, brižnosti i zauzetost.”

Na osobit način biskup Šaško spomenuo je obitelj. “Sadašnjost i budućnost svijeta odlučuju se na pitanju obitelji. Tako je bilo tada, tako je i danas. Budućnost svijeta stane u zagrljaj života u poniznoj hrabrosti ljudi koji se vole.”

Sveti Josip ne bježi od života u neodgovorno sanjarenje, on je osoba koja povezuje snove i žuljevite ruke, njemu je san darovani prostor onoga dijela života koji nije pod njegovim nadzorom i koji je otvoren za susrete s Bogom, da bi u ono što čini, o čemu treba odlučivati uključio Božju prisutnost koja dolazi na neočekivan način i kao takav Crkvi je dar, među najvećim uzorima svetosti i pomoć svakom vjerniku i vjernici, čuvar života i smisla u našemu narodu i u cijeloj Crkvi. Premda nije propovijedao, premda nije utemeljio vjerničke zajednice, premda nije činio čuda, jer istinsko čudo njegova je vjernost Bogu i predanost obitelji štiteći obitelj, održavajući je radom i odgajajući Isusa.

Ta svakidašnjost nikome nije strana, nikome nedostupna i ne treba tražiti neke izvanredne putove svetosti niti čeznuti za viđenjima. Svima nam je ponuđena briga za bližnje, ugrađenost u vjerničku zajednicu i svjedočenje Božje prisutnosti. I do svakoga od nas dopire Božja riječ puno jasnija od one koja je darovana Josipu jer mi živimo u zajedništvu s Riječju koja je postala tijelom, s Riječju koja izgleda slabom i prolaznom, ali smo po njoj pridruženi besmrtnosti i razumijemo ju, osjetimo ju radosnu svaki put kada se odreknemo sebičnosti, rekao je biskup Šaško u homiliji.

Na kraju homilije pozvao je sve okupljene na sanjanje, ali ne sanjarenje. “Sanjajte, usudite se prepoznati Božju prisutnost, ne dopustite da vam budu oduzeti takvi snovi. Sanjajte kao sanjari s Bogom jer u konačnici taj san nitko i ne može oduzeti.”

Misno slavlje završilo je zahvalom rektora Svetišta mons. Antuna Sentea, ml., a nakon toga svi okupljeni izmolili su molitvu napisanu na završetku Godine sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji 2018. godine.

Bogobojazni i pravedni sveti Josipe,
Isusov Čuvaru i Zaštitniče,
Djevičin prečisti Zaručniče,
Tebe je Gospodin izabrao
za posebnoga suradnika
u milosnome djelu spasenja,
da u svijet uvedeš našega Spasitelja
i budeš uz Mariju u radosnome služenju.

S pouzdanjem se utječemo Tebi,
koji nas stoljećima zagovaraš,
i svesrdno ti preporučamo sebe,
život Crkve, obitelji, naroda i domovine.

Ti poznaješ naše čežnje i potrebe,
tjeskobe, snove i slabosti.
Privlačan si u čistoći, dubok u poniznosti,
gorljiv u ljubavi, uzvišen u poslušnosti,
predan u prinošenju, ustrajan u vjernosti,
prožet mudrošću i vođen milošću.

Uči nas razmatrati Božju volju,
prihvaćati njegov plan s pouzdanjem
i onda kada je protivan našim očekivanjima.
Pomozi nam biti poslušnima Božjoj riječi,
moleći snagu Duha Svetoga
za predano nasljedovanje Blage vijesti.

Uvedi nas u ljepotu šutnje
koja govori djelima i daje prostora
Božjemu govoru i prisutnosti bližnjih.
Učvrsti nas u ljubavi prema svima
koje nam povjeravaš da im služimo.

Obnavljaj nas u ljepoti vjernosti;
jačaj nas da zbog padova ne klonemo
nego uvijek započinjemo iznova
i uzajamno se podupiremo u nesebičnosti.

S neba nam pritječi u pomoć
u borbi protiv tame zla i zabluda;
ne dopusti da nas zahvati malodušje
ili pokoleba prijetnja obeshrabrenosti.

Budi uz nas kada se zalažemo
za otajstvo života, obitelj i odgoj djece,
nošeni istinom da žrtva iz ljubavi donosi plod.
U svojoj nam radionici otkrivaj vrijednost rada,
svakidašnjega sklada strpljivosti i molitve,
dok se zalažemo za pravednije društvo
poštujući svetost dana Gospodnjega.

Uči nas o bolima odlaska iz domovine
o povezanosti s njome i o radosti povratka u nju.
Brani nas od svakoga neprijateljstva
koje nas udaljava od Gospodina
i želi oslabiti našu vjeru, nadu i ljubav.

Usmjeravaj naš pogled prema vječnosti,
da nam prolaznost ne zarobi srce.
Izmoli nam milosni prelazak u nebo,
ispunjen mirom savjesti i djelima milosrđa,
u zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim
u sve vijeke vjekova. Amen.