U kapeli Biskupske palače u Dubrovniku u subotu 5. rujna među kandidate Dubrovačke biskupije za sveti red đakonata i prezbiterata primljen je bogoslov Nikola Marin. Obred je predvodio biskup, a nazočili su katedralni župnik i povjerenik za zvanja don Marin Lučić te ostali bogoslovi.

Trenutak primanja među kandidate za sveti red jedna je od sastavnica svećeničke formacije te označava prijelaz iz faze učeništva u fazu intenzivnijeg pripremanja za buduću službu kroz suobličavanje Kristu. Prošavši kroz fazu učeništva, kandidat pred zajednicom žive Crkve izražava iskrenu i ozbiljnu nakanu da svoj kršćanski poziv nastavi živjeti kao zaređeni službenik.

U Župi Svete obitelji u Mokošici u nedjelju 6. rujna bogoslov Nikola Marin postavljen je za lektora, a bogoslovi Vladimir Karačić i Marko Ljubić za akolite. Službe su primljene na misnom slavlju koje je uz suslavljenje povjerenika za zvanja Lučića i župnika don Marinka Šljivića predvodio biskup Glasnović.

U homiliji biskup Glasnović istaknuo je središnje mjesto koje ljubav ima u kršćanskom navještaju. Rekao je kako istina bez ljubavi ostaje suha i neplodna, a može postati i oružje kojim ljudi jedni druge ranjavaju. Nadalje, biskup je govorio o putu pomirenja i razrješivanja sukoba koje donosi evanđelje. Umjesto ogovaranja i ogorčenosti Krist predlaže put iskrene bratske komunikacije koja, premda teška, donosi plodove mira i otvorenosti.

Osvrnuo se i na službe koje bogoslovi primaju. Kroz primanje službe lektorata naglašava se susret s Kristom kroz riječ, pojasnio je. Bogoslov uči slušati, meditirati i asimilirati riječ Božju u vlastiti život kako bi je mogao dostojno navješćivati. Služba akolitata osobu u formaciji snažnije veže za „stol Kruha“ sjedinjujući ju s Kristovim darivanjem čovjeku, koje se na otajstven način događa u slavlju euharistije. Postavljanjem u službu akolitata otvara se prostor za novi vid pastoralnog djelovanja kroz pričešćivanje bolesnih i nemoćnih, čime se razvija ljubav i osjetljivost za ranjene i marginalizirane članove Crkve.

Primanje službi lektorata i akolitata nisu tek ceremonijalni koraci, nego konkretni znakovi rasta na putu formacije, poručio je biskup. Papa Franjo u kontekstu navedenih službi isticao je važnost suradnje s laicima: „Tako će, na putu koji vodi do đakonskog i svećeničkog ređenja, oni koji su postavljeni za čitače i akolite bolje razumjeti da su sudionici zajedničke službe s drugim krštenim muškarcima i ženama. Tako će svećeništvo koje je vlastito svakom vjerniku i svećeništvo zaređenih službenika pokazivati još jasniju usmjerenost jednih na druge (usp. Lumen gentium, 10) za izgradnju Crkve i svjedočenje evanđelja.“

Za dubrovačku Crkvu novopostavljeni bogoslovi znak su nade i veliki poticaj na molitvu za sadašnja i buduća zvanja u biskupiji.

U svećeničkoj formaciji kandidat prolazi kroz više koraka koji započinju admisijom, odnosno primanjem među kandidate za đakonat i prezbiterat, nastavlja se lektoratom te akolitatom. Proces doseže vrhunac primanjem đakonata te konačnim ređenjem za svećenika (prezbitera), navodi se u izvještaju iz Dubrovačke biskupije.