Časopis La Civiltà Cattolica objavio Papin razgovor s isusovcima u Slovačkoj

Razgovor je protekao u duhu otvorenosti što se vidi i iz Papina odgovora na pitanje kako stoji sa zdravljem. „Još uvijek sam živ, iako bi neki voljeli da sam mrtav“, odgovorio je ironično, dodajući kako je svjestan činjenice „da su se čak održali sastanci između prelata koji su mislili da je Papino stanje mnogo ozbiljnije od onoga što se javno znalo. Pripremali su se za konklavu“, rekao je misleći na operativni zahvat kojem je podvrgnut u srpnju, prisjećajući se kako ga je jedna medicinska sestra uvjerila da mu se podvrgne.

Papa je isusovcima preporučio četiri vrste blizine za njihov rad u Slovačkoj: blizina s Bogom, blizina među subraćom, blizina biskupu i Papi te blizina s Božjim narodom. U vezi s tim pozvao se na ono što definira kao „nešto najljepše što je jedan papa rekao isusovcima“, odnosno govor svetoga Pavla VI. na XXXII. općoj kongregaciji o činjenici da tamo gdje su raskrižja na putovima, tamo su isusovci. “Pravit ćemo probleme. Ali ono što će nas spasiti od toga da padnemo u glupe ideologije je blizina s Božjim narodom ”.

Primijetio je kako postoji stanoviti strah činiti korake naprijed u pastoralnim iskustvima. U tome smislu se osvrnuo na radove Sinode o obitelji. „Parovi koji su u drugoj zajednici nisu unaprijed osuđeni na pakao… Plaši nas praćenje osoba različitih seksualnih opredjeljenja. Bojimo se raskrižja putova o kojima je govorio Pavao VI.”. “To je – objasnio je – zlo ovoga časa. Tražiti put u krutosti i klerikalizmu, što su dvije izopačenosti”.

Jedno od pitanja odnosilo se na ideološke kolonizacije i rodnu ideologiju. Papa je istaknuo kako živimo u civilizaciji ideologijâ i da ih „moramo razotkriti u korijenima“. “Kako ja to shvaćam, rodna ideologija je opasna zato što je apstraktna s obzirom na konkretan život osobe, kao da bi osoba mogla apstraktno odlučiti po vlastitom nahođenju hoće li i kada biti muškarac ili žena. Za mene je apstrakcija uvijek problem“, primijetio je Papa, podsjetivši, međutim, da „to nema nikakve veze s pitanjem homoseksualnosti“. Ako pred sobom imamo homoseksualni par, „možemo im pružati pastoralnu skrb, ići naprijed u susretu s Kristom“. Kad govori o ideologiji, objasnio je, govori o „apstrakciji po kojoj je sve moguće, a ne o konkretnom životu ljudi i njihovu stvarnom stanju“.

Što se tiče židovsko-kršćanskog dijaloga, potrebno je, smatra, izbjeći njegovo prekidanje „zbog nesporazuma, kao što se ponekad događa“.

Jedno od pitanja upućenih Papi glasilo je kako pristupa onima koji ga gledaju s podozrivošću. U vezi s tim je rekao kako ima jedna velika katolička televizija koja ga stalno ogovara. “Osobno zaslužujem napade i uvrede jer sam grešnik, ali Crkva ih ne zaslužuje. To je đavolsko djelo”, rekao je. Dodao je i kako ima i klerika koji loše govore o njemu: “Ponekad izgubim strpljenje, posebno kad donose sudove bez ulaska u stvarni dijalog. Tu ne mogu ništa učiniti. Međutim, nastavljam bez ulaženja u njihov svijet ideja i fantazija. Ne želim tamo ulaziti i zato radije naviještam…”. „Više volim propovijedati“, rekao je. Podsjetio i da ga neki optužuju da ne govori o svetosti nego uvijek o socijalnom i da je „komunist“. „No, ipak – primijetio je – napisao sam čitavu Apostolsku pobudu o svetosti, Gaudete et exsultate”.

Zatim je progovorio o svojoj odluci, koja je rezultat konzultacija sa svim biskupima na svijetu, da zaustavi automatizam starog obreda kako bi se vratio „pravim namjerama Benedikta XVI. i Ivana Pavla II.“ Od sada pa nadalje oni koji žele slaviti prema vetus ordo moraju zatražiti dopuštenje Rima. Papa se prisjetio iskustva jednog kardinala kojem su došla dva netom zaređena svećenika i zamolila da uče latinski kako bi dobro slavili misu. Kardinal im je duhovito odgovorio da prvo uče španjolski, pa i vijetnamski, s obzirom na vjernike koje ima u biskupiji. „Idem naprijed – objašnjava Franjo – ne zato što želim dizati revoluciju. Radim ono što osjećam da moram učiniti. Potrebno je puno strpljenja, molitve i mnogo milosrđa“.

Glede useljavanja, ponovio je da moramo ne samo prihvaćati migrante, nego ih i štititi, promicati i integrirati te da također moramo u potpunosti razumjeti uzroke tog fenomena, razumjeti što se događa na Sredozemlju i koje su to „igre silâ koje se vode oko toga mora zbog kontrole i dominacije ”.