Misu u crkvi Imena Isusova i procesiju oko mjesnog groblja predvodio je fra Ante Jurić u zajedništvu sa zlatomisnikom na čijoj je mladoj misi također propovijedao.

Predslavitelj je na početku kazao da su se okupili da bi zahvalili Gospi za dobročinstvima te je zazvao Gospu da ih pogleda i da im bude nada te da im vrati mir u obitelji, pogleda bolesnike, majke podrži u majčinstvu te cijeli svijet, kao i hrvatski narod i domovinu Hrvatsku, obrani od svakog zla.

U propovijedi je kazao da je moralo proći toliko stoljeća da se istina o Marijinu Uznesenju proglasi dogmom, a da je za to posebno zaslužan fra Karlo Balić. Nadalje se osvrnuo da živimo u svijetu koji je pretjerano posvećen kultu tijela i da milijuni dolara troše za uljepšavanja, na ubijanje djece, pobačaje, za stavljanje starih i nemoćnih u staračke domove, ovo je svijet bez ljubavi…“, istaknuvši da su tako i dvije kreposti dovedene u pitanje – materinstvo i djevičanstvo.

Na kraju mise predslavitelj se posebno obratio zlatomisniku i okupljenim vjernicima, pozvavši: „‚Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu.‘ Čemu kliktati i čemu se radovati? Mi znademo sve što imamo i što se događa u nama ili oko nas, Božji je dar. Naime, držim da je dostojno i pravedno, da barem mali govorom proslavimo i li obilježimo jednu važnu godišnjicu, a to je zlatni jubilej i 50 godišnjica svećeništva, vašega fra Ante Jurića Talaje, Sjećam se da sam propovijedao na njegovoj mladoj misi u Prugovu, a bilo je to 10. srpnja 1973.“, napomenuo je.

Fra Ante Jurić Talaja zaređen je za svećenika u Sinju na svetkovinu sv. Petra i Pavla 1973. godine od splitskog nadbiskupa Franje Franića. Mladu misu slavio je u Prugovu. Nakon toga bio je pomoćnik u Metoviću, Lećevici, a zatim je nekoliko godina bio u Njemačkoj. Po povratku bio je župnik u Slivnu, potom u Brštanovu i napokon u Čvrljevu.

„Gdje god fra Ante bio, uvijek je samozatajno i marljivo uređivao župne listove, bilježio događaje, uređivao i popravljao kamene crkve i gradio nevidljive crkve u dušama povjerenog mu stada. On je vaš živući, najdugovječniji župnik. Od svih župnika fra Ante je najviše vremena ostao s vama u ovoj župi Čvrljevo. Proveo je ovdje u ovom kamenjaru s vama, ni više ni manje, nego ‚samo‘ dvadeset godina“, podsjetio je propovjednik.

„Kako protumačiti tu činjenicu, taj samotnički život, život žrtve i križa i samoodricanja?“, upitao je. „Ima neka ‚tajna veza, nitko to i ne zna, a tko te s njima sveza‘. Ta tajna veza jest ljubav Kristova koju mu je Krist stavio u srce za vas, za ovaj vjerni Božji narod. Ove godine koje je on proveo s vama jesu jedno čudo…“

„Danas u ovom vremenu kompjuterizma i liberalizma, mnogi su zaboravili na Boga i proglasili ga mrtvim. Ali uzalud im Bog, Bog je i danas živ i te kako potreban ljudima. On je prisutan u Svetom pismu u sakramentima, u bratu i sestri kraj tebe…“, poručio je.

„Upravo je svećenik taj koji Boga donosi ljudima. Svećenički poziv i služba ima svoj temelj i svoje porijeklo u Isus Kristu. On je, dakle, predstavnik Krista, vrši isti obred, njegova je slika i njegovo vidljivi živi znak. Svećenici su u posebnom odnosu sa Kristom jedinim i pravim, vječnim svećenikom. Oni predstavljaju Njega te Njegovu žrtvu ponazočuju i čine trajnom među vjernicima putem slavljenja presvete euharistije.“

„Svećenik predstavlja križ. Prva crta, uspravna, predstavlja svećenika usmjerena prema Bogu, a druga, horizontalna, predstavlja svećenika koji u svojoj širini srca zaokupljen spasenjem povjerenih mu duša. Bez tog križa svećenički život ne može se zamisliti. Svećenik je posrednik između Boga i Ljudi, služi u svetištu (crkvi) prinosi Kristovu žrtvu Bogu. On blagoslivlja narod i poučava ga u vjerskim istinama. On sebe i svoj život potpuno predaje Bogu, kao najčišću žrtvu ljubavi (Heb 5, 7. 10, 5 – 7)“, kazao je predslavitelj.

„Usred materijalizma i stvarnosti koja pritišće nas i njega, svećenik mora biti svjedok nadnaravnoga. Svećenik nas prati od kolijevke do groba. Uvijek je spreman da nam obriše suzu s izmučena lica i to samo s jednom željom da donese mir, radost, Boga…“

„Vremena se mijenjaju. Nekada je u župi Čvrljevo bilo na stotine krštenja, vjenčanja, pričesnika i krizmanika, a danas nazočni smo čudnoj pojavi, nerađanju, iseljavanju u gradove, i tako nema svijeta, najviše pogreba…“ primijetio je, izrazivši nadu da će se vratiti život u Zagoru.

„Dragi zlatomisniče, budi i dalje čovjek molitve, čovjek žive i jake vjere, čovjek koji više životom nego riječju naviješta Krista zajednici kojoj predsjedaš i svim ljudima s kojim se susretao“, poručio je slavljeniku.

„Današnji čovjek treba ljubavi, poštovanja, nade i prihvaćanja, pravednosti. Sam Križ tumači otajstvo Crkve, sam križ tumači otajstvo kršćanstva i život svećenika. Radi i dalje i žrtvuj se za Boga i naš hrvatski narod. Čestitam ti i želim sve najbolje! A onaj koji te je pozvao u svoju službu, koji te do sada uzdržavao, neka te i dalje prati svojim blagoslovom. Njemu, Isusu, našem učitelju, neka bude hvala, slava i čast u vijeke vjekova. Amen“, zaključio je homiliju propovjednik.

Pjevanje je predvodio župni zbor predvođen Radojkom Božić, a za orguljama je bio Mirko Jurić. Gospin kip u procesiji nosile su: Marija Matas, Gabriela Božić Juras, Ivanka Božić i Marijana Perajica.

Uz rodbinu i prijatelje u slavlju su sudjelovali brojni župljani, hodočasnici i predstavnici Općine Unešić, te brojni suradnici župnog lista „Pet zvonika“.

Na kraju mise predslavitelj je zlatomisniku uručio knjigu o Gospi „Blaženoj svi naraštaji“, a župnik je zahvalio svima, poželio im mir i zajedništvo pri obiteljskom stolu, uz blagdanski i zlatomisnički blagoslov.