Veličina pomoći i solidarnosti, koja je pokrenuta nakon potresa, daje nadu u nemoći koju proživljavaju nastradali u potresu, rekao je sisački biskup u čijoj je biskupiji izvan uporabe 27 crkava. Unatoč tome svećenici se snalaze i organiziraju pastoralni život, u vezi su s Caritasom i javljaju o potrebama u svojim župama, a situaciju dodatno otežava pandemija koronavirusa. „Ovo zlo ujedinilo je ljude i mnogi su se povezali. Divno je gledati toliko mladih koji se žrtvuju, to nas hrabri i daje jednu nadu. Sve koji me posjete, nakon obilaska crkava stradalih u potresu, odvedem u Caritasov distributivni centar da vide tu mladost, da vide kako je organiziran prihvat robe i distribucija pomoći. Svi koji su došli bili su zadivljeni i ohrabreni i to daje jednu drugu sliku”.

Sisački biskup mons. dr. sc. Vlado Košić

Mons. Košić je rekao da razrušene kuće i crkve vapiju za obnovom, a kod obnove treba voditi računa da to bude gradnja koja može izdržati teži potres. „Većina starih crkvi, koje su stradale u potresu, nisu građene na moderniji način i nemaju armirane stupove. To je i za konzervatore važno da odustanu od svojih zavjeta. Na primjer u Gori smo gradili crkvu tehnikom gotike i ti kameni blokovi su se srušili u potresu”. Sisački biskup je istaknuo da se na Banovini može ostvariti dobar i kvalitetan život, ali su potrebna ulaganja. „Nažalost to je i prije bio zapušten kraj. Pokazatelj za to je da nam u zadnjih 30 godina nisu napravili autocestu, propala je industrija, a to se ne smije događati. Tu se može napraviti kvalitetno okruženje gdje će ljudi moći živjeti i koje će privlačiti ostale da dolaze. Mi imamo prekrasnu povijest, to je kraj Zrinskih i velikih povijesnih zbivanja i sve bi to obnovom moglo dati jednu lijepu turističku i ekološku kartu”.

Sisački biskup izrazio je nadu da će se s potresom promijeniti stav da taj kraj nije važan. „Ima nade. Čini mi se da je taj potres zadrmao tu sliku da je ovaj kraj nije važan. To je lijep kraj i ima svoju povijest. Nažalost stradavao je od turskih vremena do danas, svakih nekoliko desetljeća se rušilo, a sada se dogodio potres. Treba puno uložiti i nije dovoljno samo kozmetički nešto napraviti i ići dalje po starom. Ako će tako biti onda nema budućnosti ne samo Banovina, nego ni Hrvatska. Vjerujem da se možemo izboriti za jedan ispravni pristup i za poštovanje svakog čovjeka i svakog kraja.”

mons. Fabijan Svalina

Mons. Svalina je od prvoga dana na terenu i imao je prigodu proći gotovo sve krajeve pogođene potresom. „Nažalost vidio sam razornu moć potresa i koliko je štete napravljeno, a opet je prisutna jedna nada, optimizam i volja ljudi da žele ostati kod svojih kuća. Crkva je prepoznala tu volju i želju i želi ih podržati da ostanu na svome. Caritas nabavlja modularne stambene jedinice da bi se omogućio privremeni smještaj nastradalima. Treba žurno djelovati jer smo svjedoci niskih temperatura, a ima i starog stanovništva o kojima treba voditi brigu”. Ravnatelj Hrvatskoga Caritasa naglasio je da neće dopustiti da se nastradali u potresu zaborave i da će sudjelovati i u obnovi kuća, zajedno s državom i drugima koji će dati svoj obol. Uputio je zahvalu svim ljudima koji koriste Caritas kao put konkretne pomoći. „Hvala tolikim dobročiniteljima i volonterima koji su se uključili i žele biti lanac jedne ljubavi prema čovjeku. To je znak povjerenja i mi se trudimo opravdati to povjerenje i svaki dar usmjeriti tamo gdje je namijenjen. Ono što je sada prioritet je osigurati primjeren smještaj da se ljudi imaju gdje okupiti i dočekati trenutak obnove svojih kuća”.

s. Smilja Čirko

Prva pomoć koja je došla do nastradalih bila je lijepa riječ i podrška koju su dali brojni volonteri, istaknula je s. Smilja koja je od prvoga dana s volonterima u Caritasovom distributivnom centru. Posvjedočila je o velikoj ljubavi i srcu volontera. „U prihvatu i otpremi robe do sada je bilo uključeno 1600 volontera, a na dnevnoj bazi ih kroz centar prođe od 200 do 300. Veliki je to posao i hvala svima koji su se uključili i koji su za ljude imali lijepu riječ. Među volonterima su i mladi pravoslavci i muslimani od prvoga dana. Gledaju tu radost. Najveća potreba je za konzervama jer ljudi nemaju peći i ne mogu kuhati. Uz ostalu pomoć do sada je po selima otišlo 200 – 300 grijalica da se ljudi mogu ugrijati”, rekla je s. Smilja upućujući poziv dobročiniteljima da prate internetsku stranicu Caritasa Sisačke biskupije gdje se oglašava ono što je iz dana u dan najpotrebnije.