U Srijemskoj Mitrovici, sjedištu biskupije dočekao ih je srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, zajedno sa župnikom Eduardom Španovićem te kancelarom Biskupskog ordinarijata Tomislavom Lasićem. Nakon okrepe, svećenici su se uputili u katedralu sv. Dimitrija, đakona i mučenika i ondje započeli jednodnevni program molitvom Trećega časa.

Uvodeći u molitvu biskup Škvorčević je kazao kako svojim uskrsnim posjetom Srijemskoj biskupiji požeški svećenici žele posvjedočiti blizinu i potporu biskupima, svećenicima i drugim vjernicima te mjesne Crkve. Istaknuo je kako zajedništvo vjernika tih dviju biskupija seže duboko u prošlost, a povezanost je bila napose snažna u nastojanjima oko duhovne obnove nakon oslobođenja od Osmanlija. Srijem i Slavonija bili su u to vrijeme jedinstven prostor o čemu svjedoče i isusovci, nositelji duhovne obnove s raspoređenim samostanima u Petrovaradinu, Osijeku i Požegi te svojom djelatnošću.

Spomenuo je i neke druge povijesne činjenice, među ostalim i da je u 18. stoljeću srijemski biskup prije ujedinjenja njegove biskupije s đakovačkom i bosanskom biskupijom imao posjed u požeškom Kaptolu te je u tamošnjem Starom gradu, koji je danas vlasništvo požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, izgradio i crkvu sv. Jurja. Povijesna povezanost dobila je novo značenje utemeljenjem Požeške biskupije i osamostaljenjem Srijemske biskupije te njihovim zajedništvom u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.

Pozdravljajući domaćeg biskupa Svalinu, biskup Škvorčević je istaknuo kako se tim hodočašćem svećenici Požeške biskupije žele upoznati sa stanjem Srijemske biskupije iz koje je devedesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme Domovinskog rata došao određeni broj vjernika u župe Požeške biskupije, te posvjedočiti svoju blizinu i potporu srijemskim biskupima i svećenicima, koji djeluju u okolnostima koje nisu jednostavne. Potaknuo je svećenike da im taj posjet Srijemu bude poticaj za njihovo veće pastoralno razumijevanje za Srijemce nastanjene u župama njihova poslanja.

Nakon molitve je srijemski biskup koadjutor zahvalio požeškom biskupu i svećenicima za dolazak u sjedište Srijemske biskupije i uputio im riječi dobrodošlice. Potom ih je upoznao s poviješću i sadašnjim prilikama u Srijemskoj biskupiji. Domaći župnik Španović uputio je nekoliko riječi o Katedrali i gradu Srijemskoj Mitrovici te je poveo svećenike u obilazak arheoloških nalazišta iz rimskog vremena, koja svjedoče kršćansku prisutnost u Sirmiumu, koji je bio jedna od četiri prijestolnice Rimskog Carstva. Među ostalim biskup i svećenici razgledali su i ostatke carske palače za koju se smatra da ju je izgradio car Konstantin, a neki misle da je ondje potpisao i „Milanski edikt“ o kršćanskoj slobodi.

Svećenički posjet Srijemu nastavljen je putovanjem u Petrovaradin, gdje ih je u nekadašnjem isusovačkom samostanu i baroknoj crkvi sv. Jurja primio srijemski biskup Đuro Gašparović. Uputio im je pozdrav i zahvalnost što su posjetili Srijemsku biskupiju i na taj način posvjedočili svoju blizinu i osjetljivost. Andrija Hadvanj predstavio im je arhitekturu i restauraciju tamošnje crkve koja je u tijeku. Biskupi i svećenici potom su se uputili na Petrovaradinsku tvrđavu s koje seže pogled na Dunav i Novi Sad te ondje imali domjenak zajedno sa srijemskim biskupima.

Popodnevni program započeo je u Srijemskim Karlovcima, gdje ih je dočekao iguman o. Kleopa Stefanović, koji ih je upoznao s manastirom Vavedenja Presvete Bogorodice. Spomenuo je svoju povezanost s fra Leopoldom Rochmesom, dugogodišnjim generalnim vikarom Beogradske nadbiskupije, posvjedočio da prati djelovanje Požeške biskupije te, izražavajući svoju posebno zadovoljstvo onim što biskup Škvorčević nastoji činiti, uručio mu na dar prsni križ. Program u Karlovcima nastavljen je razgledavanjem Sabornog hrama svetog Nikole, gdje su svećenicima predstavljene njegove povijesno-kulturne vrijednosti, a potom su upoznati s patrijaršijskim dvorom gdje ima sjedište srijemski episkop i s obližnjom bogoslovijom u kojoj se trenutačno nalazi stotinjak bogoslova.

Nakon toga su se svećenici uputili u katoličku župnu crkvu Presvetog Trojstva, u kojoj ih je primio župnik Matej Perić. On im je predstavio najvažnije pojedinosti o samoj crkvi i Župi. Pohod Srijemskim Karlovcima zaključen je posjetom Kapeli mira, povezanoj s potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. godine. Župnik Perić kazao je kako je na tom mjestu 1710. godine sagrađena kapela, ali je zbog dotrajalosti početkom 19. stoljeća zamijenjena sadašnjom crkvom koja se koristi za liturgijske svrhe. Pohod kapeli mira svećenici su završili molitvom za mir u svijetu.

Uvodeći u molitvu biskup Škvorčević je kazao kako se mir na našim prostorima nastanio mnogim i dugotrajnim naporima. Podsjetio je da se nalaze u Vazmenoj osmini i kako je uskrsli Isus ukazujući se svojima uvijek nastupao s pozdravom „Mir vama!“ Naviješten je ulomak iz evanđelja koji se odnosi na Isusovo uskrsno ukazanje, gdje Gospodin povezuje mir s darom Duha Svetoga, čijom snagom se opraštaju grijesi, svjedočeći da se mir konačno uspostavlja kada u srca i savjesti uđe Bog snagom svoga milosrđa te takav čovjek širi mir i oko sebe. Požeški biskup pozvao je na molitvu za mir na našim prostorima, napose u Ukrajini, te je predvodio molitvu za mir riječima pape Pavla VI. koju su svi zaključili pjesmom „Mir, pravi mir, daje Krist Gospodin naš“.

Vrhunac hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u svetištu Gospe Tekijske koje je u zajedništvu sa srijemskim i požeškim predvodio biskup Svalina. Uvodeći u misno slavlje, pozvao je svećenike da zahvale Gospi Tekijskoj za primljene milosti pobjedom kršćanske vojske nad Osmanlijama koncem 17. stoljeća i uspostavom mira. Spomenuo je kako se nalaze u uskrsnom vremenu i žele slaviti otajstvo pobjede kojim nas je Bog nagradio u uskrsnuću svoga Sina te smo zadobili milost otkupljenja. Potaknuo ih je da tu radost uskrsnuća Gospodinova svakodnevno svjedoče poput velikana koji su obilježili te prostore još od ranokršćanskih vremena.

U homiliji je srijemski biskup koadjutor podsjetio na riječi naviještenog evanđelja koje svjedoče o radosti Uskrsa, iskustva Marije Magdalene, koje je doživjela kad je zatekla prazan grob i zbunjenosti koju je očitovala. Ističući kako je Isus Magdalenu potaknuo na naviještanje radosne vijesti o njegovu uskrsnuću kad joj je rekao: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.“, biskup Fabijan je kazao da je to dinamizam koji potiče i svakoga od njih da naviještaju Isusovo uskrsnuće.

Zatim je napomenuo kako je do 1945. godine zajednica vjernika u Srijemu bila većinski katolička, među kojima su bili mnogi Nijemci, ali je njihovim protjerivanjem s tih prostora nakon II. svjetskog rata i kroz razne okolnosti došlo do toga da se broj katoličkih vjernika izrazito smanjio, što je osobit pastoralni izazov u Srijemu. Istaknuo je da kao svećenici i biskupi trebaju mudrošću i domišljatošću nastojati ponovno navijestiti radosnu vijest poput Marije Magdalene svima onima koji su je zbog okolnosti života stavili po strani. Zamolio je biskupa Škvorčevića i svećenike Požeške biskupije da mole za Srijemsku biskupiju kako se katolici ne bi i nadalje iseljavali, napose da mole za nova duhovna zvanja i svećenike koji će donositi žiteljima Srijema radosnu vijest.

Na kraju mise požeški biskup je zahvalio biskupima Svalini i Gašparoviću na gostoprimstvu, obećavši im molitvu i blizinu svećenika i vjernika Požeške biskupije. Potom su se svi zajedno povjerili zagovoru Gospe Tekijske uputivši svećeničku molitvu Isusovoj Majci.