Fra Ivan Marija Lotar rođen je u jesen 1990. godine u Vukovaru te je, kako kaže, i njegova obitelj osjetila posljedice bojišta. Zbog rata u Vukovaru, ostali su bez svega. Roditelji su mu se rastali te je odrastao u Vinkovcima s majkom, bratom i dvjema sestrama. Posebna prekretnica glede vjerničkog života bio je Susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu 2008. godine. „Bio je mi je to prvi doživljaj mlade Crkve, prekrasnog pjevanja mladih, otkriće nečega što u župi nismo imali“, kazao je.

Godine 2009. pošao je na duhovnu obnovu u Odžak koju je vodio vlč. Zlatko Sudac. Bila je u sklopu trodnevnice sv. Petra i Pavla. „Dotaknula me kateheza i propovijed vlč. Sudca, njegova odmjerenost, a istodobno i odrješitost, jasnoća, ali bez puno vanjskih manifestacija. Tada sam se prvi put susreo i s Krunicom Božjega Milosrđa koja mi je do danas ostala najdraža pobožnost. Po povratku s obnove uslijedila su promišljanja, razgovor sa župnikom, upoznavanje fratara u ‚Maloj crkvi‘ u Vinkovcima. Sjećam se kako sam k njima jednom došao slučajno, ‚zalutao sam‘, možemo reći, jer sam živio u drugom dijelu grada i ovdje me nije ništa privlačilo niti mi je bilo usput. Tako da je taj moj prvi dolazak zaista bio slučajan“, prisjetio se fra Ivan Marija.

Govoreći o tome što je obilježilo njegov život, kazao je da je to bio rat i utjecaj na obitelj, razvod roditelja te spoznaja da brat ima teškoće u razvoju. „Ne bi to bile strašne stvari za mene da su vremenski bile ‚dobro raspoređene‘. No, dogodile su se odjednom, jedna za drugom. Zato kažem da je za moj ulazak u samostan bio presudan proces duhovnog ozdravljanja i sazrijevanja nakon svega. Od povučene osobe postao sam osoba koja može preuzeti vodstvo u određenoj službi. Danas sva ta životna patnja i šokovi imaju smisla, bila je to priprema za službu svećenika koji će raditi s obiteljima, s djecom koja imaju posebne potrebe ili druge poteškoće“, rekao je.

Ključnu ulogu u razlučivanja poziva odigrala je, kako kaže, knjiga Ivesa Ivonidesa „Vječni zaljubljenik“. „Čitajući je gotovo u pola dana, doslovno sam ključne rečenice zapisivao u bilježnicu. Istodobno, važnu ulogu imao je tadašnji gvardijan u Vinkovcima fra Ilija Miškić svojom razboritošću, racionalnošću i mudrošću kojom me vodio kroz nekoliko mjeseci znajući da sam iz dijecezanske župe. Bio je otvoren prema meni tako da niti u jednom trenutku nisam osjetio da ‚moram‘ ići u fratre“, kazao je rektor Lotar.

Nakon duhovnog vodstva, odlučio je otići na Dane otvorenih vrata na Sveti Duh, gdje je upoznao sadašnju subraću. „Od prvog ulaska na Danima otvorenih vrata do službenog primitka prošlo je vrlo kratko vrijeme. Pola dana bilo je potrebno od razgovora do pisanja zamolbe da me prime, iako prvotno nije bila moja zamisao da na Danima otvorenih vrata zapravo uđem u samostan. Ali sve se događalo tako brzo. Bila je to sila Božje milosti i prosvjetljenje – to je to“, poručio je.

Važni trenuci redovničkoga života fra Ivana Marije bili su svečani zavjeti u Zagrebu 2015. godine, đakonski praktikum u Puli, mlada misa u vinkovačkoj Župi sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola 2017., prva svećenička iskustva u Sisku te povratak u Zagreb, gdje je prvo bio župni vikar na Svetom Duhu, a sada župnik Župe sv. Antuna i prvi rektor bazilike. Također je i župnik Župe sv. Maksimilijana Kolbea na zagrebačkom Bijeniku.

O. Lotar je nadalje govorio o promjenama koje će doći zahvaljujući uzdignuću crkve sv. Antuna na čast manje bazilike. Rekao je kako zagrebački zapad nema svoj „centar“. „No, sva dinamika dolazaka ljudi ovdje pokazuje da je to Sveti Duh. I mi ćemo se oko toga i dalje truditi. Želja nam je jednog dana sagraditi i pastoralni centar. A što se bazilike tiče, u njoj je najvažnija liturgija na rimski način, kao i crkveno pjevanje“, kazao je.

Dodao je da zapravo po tom pitanju nemaju mnogo posla, nego samo trebaju dotjerati ono što imaju, kao što su učinili i s prostorom prezbiterija. Međutim, vidljivo će se promijeniti činjenica da više u središtu neće biti samo župljani. „Župljani sada postaju domaćini hodočasnicima. Želimo širom otvoriti vrata bazilike svim Antunovim štovateljima. Nedavno sam posjetio Padovu i u razgovoru s rektorom njihove bazilike došli smo do takvog zaključka – želi pomoći da bazilika sv. Antuna u Zagrebu bude središte za Svečeve štovatelje u ovom dijelu Europe i da izravno komuniciramo s Padovom u njihovo ime. To znači da bi Europa imala tri Antunova središta: Lisabon, Padova i Zagreb“, rekao je fra Ivan.

Kazao je da će za župu to biti veliki izazov, jer „župa mora imati svoj ritam i obiteljska zajednica treba biti i stup, iz tih obitelji izlaze očevi i majke, djeca i mladi koji mogu nositi taj sustav. Sve ovo što mi imamo ne može ostvariti jedan svećenik ili fratar, već je bitna uključenost laika. Treba nam odgovorni poziv vjernika laika da župa bude utemeljena na suradnji, a ne na izvršavanju župnikovih odredbi“, poručio je.

Glede novosti za štovatelje sv. Antuna, rekao je da uvode „Utorke sv. Antuna“ kroz cijelu godinu, a ne samo 13 utoraka uoči blagdana. „Imat ćemo molitvu krunice, litanije i štovanje relikvija sv. Antuna svakog utorka u godini. I dalje će ostati Trinaest utoraka sa svečanom Večernjom i gostima propovjednicima, a s vremenom ćemo vidjeti hoćemo li ostvariti i Trinaest utoraka na jutarnjim misama, također s propovjednicima i zborovima gostima“, kazao je.

Naglasio je da će sve to imati smisla kad uspiju uspostaviti hodočasničku mrežu koju još nemaju. Do sada su uspjeli uspostaviti kontakt sa svim župama sv. Antuna u Hrvatskoj i BiH, njih oko stotinu. Bio je to, kako kaže, „rudarski posao“ na kojem je radila tajnica u župnom uredu i suradnici iz Franjevačke mladeži. „Radimo i novu web stranicu bazilike i Župe preko koje mislimo umrežiti sve njih, napravit ćemo kutak za župe sv. Antuna. Moram dodati da smo napraviti i virtualnu šetnju bazilikom. Želja nam je da i kroz to privučemo hodočasnike. Uvest ćemo i hodočasničke mise, a od Antunova 2023. uvest ćemo na njegov blagdan i misu na talijanskom jeziku na koju posebno želimo pozvati zajednicu Talijana u Zagrebu“, rekao je prvi rektor Svetišta sv. Antuna u Hrvatskoj.

Također je najavio da će se na početku pobožnosti Trinaest utoraka iduće godine pridružiti rektor padovanske bazilike fra Antonio Ramina. „Uputio sam i upit Turističkoj zajednici grada Zagreba da nas uvrste na popis kao hodočasničko/turističko mjesto, a voljeli bismo da u tom paketu zajedno budu bazilika, Pučka kuhinja i vidikovac na našem zvoniku“, dodao je.

Na pitanje mogu li ga suradnici pratiti u realizaciji svih planova, rekao je da ne moraju sve danas napraviti, niti u ovoj godini. „Moramo planirati i postaviti si realne ciljeve. Mislim da je mudar župnik ili rektor onaj koji zna slušati svoje suradnike, i u njima čuti glas Duha Svetoga. Ne možeš nikada udovoljiti svima. Odavno sam od toga odustao, i ne radim ništa da bih sve zadovoljio i da bi svi bili sretni, već da budu spašeni. Svaki čovjek je podložan i nekoj krivoj procjeni, pa tako i ja, ali nisam uopće opterećen s mišljenjem drugih ljudi, već mi je važno mišljenje onih koji me zaista najbolje poznaju i znaju pozadinu mojih prijedloga i odluka“, kazao je fra Ivan Marija Lotar za Veritas.

Razgovor je vodila urednica Tanja Maleš.