Uz biskupe Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i svećenike iz župa Novljanskog i Pakračkog dekanata na slavlju su sudjelovali i brojni vjernici hodočasnici.

Pozdrav biskupa Škvorčevića

U svom pozdravu požeški biskup Antun Škvorčević je rekao: „Još odjekuje neoslabljenom snagom pitanje koje je Bog na prapočecima čovječanstva uputio Kajinu kad je ubio svoga brata Abela: ‚Gdje ti je brat?‘ Pitanje je posebno izazovno u Jasenovcu i na drugim mjestima ljudskih stradanja, gdje je jedan brat progonio, prezreo, ponizio i ubio drugoga brata.

Na Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja u Požeškoj biskupiji naš odgovor na postavljeno pitanje glasi: ‚Gospodine, sva naša ubijena braća i sestre, bilo koje nacije, vjere, društvenog ili socijalnog stanja nalaze se u našem otvorenom, molitvenom i suosjećajnom srcu, kojim im danas iskazujemo svoje poštovanje, ljubav i zahvalnost.‘ Okupili smo se oko Isusove Majke, Gospe naše Jasenovačke, da bismo pogledom vjere u Božjem milosrđu i ljubavi, objavljenoj u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, prepoznali istinu o nedužno ubijenim ljudima, te se pročišćeni pokorom i molitvom, kajanjem i praštanjem, približili žrtvama teških povijesnih stradanja sve do Domovinskog rata i zadržali ih u pamćenju oslobođenom osjećaja mržnje i osvete, i tako pridonijeli pomirenju.

Kao i prethodnih godina, našem pobožnom djelu pridružili su se i ovom prigodom biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Od srca i bratski pozdravljam nadbiskupa i metropolita mons. Đuru Hranića, koji predvodi ovo sveto slavlje, biskupa srijemskog mons. Đuru Gašparovića, biskupa koadjutora srijemskog Fabijana Svalinu te sve one koje su oni donijeli u svojim pobožnim osjećajima i molitvama. S istim bratskim poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam i izaslanika pakračko-slavonskog episkopa Jovana paroha Dragana Antonića, kanonike požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, svećenike i vjernike iz župa Novljanskog i Pakračkog dekanata, napose pješake, domaće jasenovačke župljane na čelu sa župnikom Pejom Oršolićem, te sve one koji su s nama povezani putem izravnoga prijenosa Hrvatske televizije i Hrvatskog radija te Hrvatskog katoličkog radija. Dobrodošli!“, kazao je biskup Škvorčević.

Homilija nadbiskupa Hranića

U homiliji je nadbiskup Hranić rekao: „Sabrani smo na području teških stradanja tijekom i poslije Drugoga svjetskoga rata te u Domovinskom ratu da bismo pred Isusov križ, do njegove milosrdne ljubavi, vjerni pozivu svetoga Ivana Pavla II. na pokorničkom slavlju obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika te poticajima sveopće Crkve ovamo u molitvi pred raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista doveli sve žrtve i sve zločince, da bismo mu povjerili sve nepravedne osude, progone, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi i kako bismo za sve njih molili Oca nebeskoga za oproštenje i milosrđe, kako bi darom njegove milosti bila ozdravljena sva srca i svi narodi, sve rane i sva nepovjerenja.

U današnjem prvom liturgijskom čitanju prorok Jeremija opisuje svoju osobnu krizu u koju je upao zbog toga što je bio izložen progonu svojih nekadašnjih prijatelja. Naime, kad je imao 24 godine Bog ga je pozvao da bude prorok u vlastitom Izraelskom narodu. Morao je uvjeravati svoje sunarodnjake, rođake, rodbinu, prijatelje, vođe svoga naroda da ih neće spasiti lažni kompromisi, niti savez s političkim i vojnim moćnicima, nego da su im prije svega potrebni vjernost Bogu i obraćenje srca. Jeremija je doživio da su se zbog toga čak i njegovi prijatelji okrenuli protiv njega i željeli ga ukloniti jer su osjetili da on svojim propovijedanjem i stavovima ugrožava njihove naume i interese. Jeremiji nije bilo dopušteno da bude ono što je on: prorok. Nije mu dopušten njegov poseban i drugačiji identitet. Nije mu dopušteno da bude manjina, da misli i osjeća svojom glavom i srcem. Njegov je proročki identitet proglašen nepoželjnim, štoviše opasnim. Čitanje opisuje posljedice prorokove vjernosti Bogu i svom proročkom poslanju. To su najprije bili nerazumijevanje i distanca, potom društvena i socijalna diskriminacija, progon i na kraju zatvor i smrt.

Kroz to iskustvo prošao je i sam Isus. Neposredni kontekst današnjeg evanđeoskog odlomka je Isusova tvrdnja: ‚Ja i Otac jedno smo‘ (Iv 10,30). Židovi su na to, kako smo čuli, pograbili kamenje da ga kamenuju zbog hule, jer je − iako je čovjek − sam sebe izjednačavao s Bogom. I tako ni Isusu nije bilo dopušteno da bude ono što on jest. Nije mu bio dopušten njegov identitet Sina Božjega. I njegove su riječi proglašene opasnima. I to stanje nastavlja se nažalost kroz čitavu povijest. Oni koji drugačije osjećaju i misle, proroci, pa i sam Sin Božji stradavaju.

U misaonom, nacionalnom, religioznom, političkom, totalitarnom ambijentu nema i ne smije biti pluralnosti, razlika. One se uklanjaju i brišu i nasilnim putem. Svatko tko se, ne samo ne uklapa, nego tko se ne poistovjećuje sa zadanim odrednicama, biva marginaliziran i na kraju osuđen i uklonjen. I takav je totalitarni sustav koji je stvorio preveliki broj žrtava i prouzročio golemo stradanje, razlog radi kojeg smo draga braćo i sestre u pokorničkom tonu danas okupljeni ovdje na Danu obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Jasenovcu i radi čega se okupljamo također u Staroj Gradiški, na obilježavanju Bleiburške tragedije i ‚Križnoga puta‘, u Vukovaru, u Srebrenici.

Poštovanje prema žrtvama, molitva za njih, zazivanje Božjeg milosrđa, kajanje, molitva za obraćenje počinitelja zla, nas pozivaju i na ostala mjesta progona i stradanja na kojima se suočavamo s kostima žrtava totalitarnih ambijenata i sustava, totalitarnog režima fašizma, nacizma i komunizma, nepravednih osuda, progona, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi kojima su ideologije i totalitarni sustavi odricali pravo na vlastiti jezični, nacionalni, kulturni, vjerski i politički identitet. Na takvim mjestima uvijek jasnije shvaćamo da svaki puta kad uklonimo Boga i kad njegovo mjesto zauzmu politika, nacija, jezik, religiozna pripadnost, svjetonazor ili misaoni stavovi te kad nešto od toga preraste u ideologiju, tada počinju se rađati i počinjemo stvarati nove žrtve. O tome progovara sv. Ivan, pišući današnji evanđeoski odlomak: o neprihvaćanju i odbacivanju vjere u Boga. Konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu zato naglašava: ‚Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. (…) Krist, novi Adam, objavljujući otajstvo Oca i njegove ljubavi, potpuno otkriva i čovjeka njemu samome‘ (GS 22).

I kad se dogodi odbacivanje Boga, ono uvijek završava u gaženju čovjeka i ljudskih prava. Odbacivanje Boga i postavljanje ideologije na prvo mjesto je, draga braćo i sestre, zlo koje na osobito snažan način pred nas izranja na mjestima kao što je Jasenovac. I cjelokupni problem žrtava Drugoga svjetskoga rata na području Nezavisne Države Hrvatske, a posebno ovdje u Jasenovcu, sveden je ponajprije na rat brojevima žrtava radi ideološkoga pristupa koji ne trpi Boga, znanost, istinu niti ikakav autoritet iznad naše ljudske pristranosti, iznad naših računica i naše grešnosti. Radi ideologije su se brojevi žrtava mijenjali ovisno o okolnostima i potrebama političkih režima i njihove vlasti. Zbog ideološkog pristupa Jasenovac još uvijek nije od političke prerastao u povijesnu temu. Zbog ideološkog pristupa se neke žrtve nije smjelo niti spominjati. Radi ideološkog pristupa pristrano još i danas brojimo samo vlastite žrtve i njih ističemo te im pripisujemo veću vrijednost, a zanemarujemo i ne brojimo ili nedovoljno vrednujemo žrtve drugih. Nečiji ideološki pristup je krajnji odgovor zašto se ne ulazi u sve arhive, zašto je dio arhiva uništen ili skriven, zašto su neka iskapanja zaustavljena te zašto se niti danas ne pristupa iskapanjima svih grobišta i relevantnim istraživanjima koja će omogućiti utvrđivanje cjelokupne istine, njezino sagledavanje i suočavanje s njom svih nas, bez obzira kakva ta istina bila.

Ovoj mjesnoj Crkvi i svima nama okupljenima darovana je milost i svjetlo jasnoće da je zatvorenost srca pred Bogom, pred Isusom Kristom i njegovom riječju, kakvu smo susreli u današnjem evanđeoskom odlomku kod njegovih sunarodnjaka, i kakva se pojavljuje i danas u našim ljudskim srcima, da je ta tvrdoća pogubna za nas same i za našu budućnost. Ona proroke, hrabre i časne ljude među nama, kao što je to bio židovski prorok Jeremija, kao što je to u vrijeme Drugog svjetskog rata bio bl. Alojzije kardinal Stepinac, pretvara u mučenike. Zatvorenost srca pred Bogom, zatvorenost za dar svjetla istine, to nastavlja činiti i dalje. Ona se pokazuje razornom za nas same i za ljude oko nas.

Zato smo, odupirući se razornoj zatvorenosti pred Bogom, otvarajući se istini i slobodi za istinu, moleći za Božje milosrđe i za oproštenje ljudi kojima smo počinili zlo i za one koji su nam nanijeli zlo, danas na pokorničkom i pokajničkom slavlju ovdje u Jasenovcu. Svjesni smo da zatvorenost srca pred Bogom koji sve zna i sve vidi, zatvorenost srca pred istinom i odbacivanje istine redovito graniče s raskrinkavanjem vlastitih nedjela i grijeha. Danas zato svoje srce otvaramo Bogu, i molimo za njegovo svjetlo te se ponizno otvaramo za istinu jer znamo da oholost i pomanjkanje poniznosti čini još očitijom te još jadnijom našu vlastitu grešnost i zlo koje je u nama. Molimo da nas sve zahvati i u potpunosti prožme njegova dinamika ljubavi i preobrazbe nasilja u ljubav te smrti u život. Amen“, rekao je nadbiskup Hranić.

Procesija i molitva Blaženoj Djevici Mariji

Nakon popričesne molitve oblikovana je procesija s Gospinom slikom, u kojoj su hodočasnici središtem Jasenovca iskazali Isusovoj Majci svoju odanost i ljubav. Po povratku procesije u crkvu, biskup Škvorčević je potaknuo vjernike neka povjere Isusovoj Majci sve ono što nose kao vlastite nemoći, a posebno onu nemoć pred stradanjima i žrtvama u kojima ne mogu ništa učiniti, ali može Bog svojim milosrđem i praštanjem. Također je predvodio molitvu povjere Blaženoj Djevici Mariji.

Potom je zahvalio svima nazočnima na čelu s biskupima i svećenicima što su se toga dana spomenuli jasenovačkih, bleiburških, voćinskih, vukovarskih i svih drugih žrtava i bili molitelji za njih te im tako posvjedočili svoju blizinu i iskazali poštovanje. Zamolio je Isusovu Majku, Gospu Jasenovačku da ih sve prati svojim zagovorom kako bi im predstojeći Veliki tjedan Isusove muke, smrti i uskrsnuća bio duhovno plodan.