Program je započeo okupljanjem na „Prebendi“ iznad voćinskog svetišta, jednom od mjesta stradanja. Ondje je požeški biskup Antun Škvorčević, pozdravljajući nazočne rekao: „Tmurno nebo, tužan spomen, ali pun nade s Bogom našim i Gospom Voćinskom. Od srca pozdravljam sve vas koji ste došli danas u Voćin da biste se kao hodočasnici sjedinili s Marijom, našom Gospom Voćinskom i molili za nedužne voćinske žrtve, iskazali im počast i zahvalnost“.

Potom je biskup pozdravio obitelji voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članove Hvidre, predstavnike hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnike hrvatske vojske i policije. „U vama je na osobit način trajno živ spomen na najteža hrvatska stradanja u Domovinskom ratu, među kojima je – nakon Vukovara i Škabrnje – Voćin sa svojih 47 ljudi, ubijenih najvećim dijelom na današnji dan prije 32 godine, kada je do temelja razorena i crkva iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske“.

„Svojim hodočašćem i velikim zavjetnim svijećama koje ste i danas znakovito ponijeli želite Gospi Voćinskoj povjeriti sve ono što nosite u svojim srcima: radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i terete što ih je u vama ostavio rat, moliti za pobjedu mira i dobra u svojoj hrvatskoj domovini i u svijetu“, rekao je.

„Moliti želimo i za sve one koji su zlo nanosili, da se i njima Bog smiluje u svom milosrđu. U molitvu uključujemo sve vas nazočne kao i sve druge hrvatske branitelje, vojnike i policajce, napose one koji su zbog ratnih posljedica u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim nevoljama, da svjetlom i snagom Božjom u duši budu izliječeni od nutarnjih rana“, spomenuo je biskup.

Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Procesija se zaustavila kod spomenika „U Majčinu naručju“ nedaleko ulaza u crkvu, proglašena su imena svih voćinskih žrtava za koje je biskup zatim uputio Bogu molitvu odrješenja i položio veliki vijenac od cvijeće podno spomenika, a 47 voćinske djece odjevenih u bijelo položilo je jednako toliko lampiona. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni su se uputili u svetišnu baziliku gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih, koje je predvodio biskup Škvorčević.

Na početku propovijedi biskup je pozdravio posebne uzvanike na slavlju: Josipa Đakića, saborskog zastupnika i predsjednika Hvidre, izaslanika Gordana Jandrokovića, predsjednika Hrvatskog sabora; zatim Špiru Janovića, državnog tajnika i izaslanika Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda; Branka Hrga, državnog tajnika, izaslanika potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Ivana Anušića; Marcela Štroka, načelnika Policijske uprave Virovitičko-podravske i izaslanika ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića; te sve druge javne dužnosnike na čelu s Igorom Androvićem, županom virovitičko-podravskim. Pozdrav i zahvalnost izrekao je braniteljima Mati Bubašu i Nenadu Križiću, što su i tom prigodom unatoč nevremenu i drugim nevoljama nastojali dobro organizirati to hodočašće hrvatskih branitelja.

Rekao je potom kako mu je nekom prigodom jedan njegov poznanik izjavio da je hrvatskim braniteljima bilo lakše u ratu, jer su znali što im je zadaća, nego sada nakon rata, kad ne znaju što bi trebali raditi, iznijevši mu pritom neka pitanja i nabrojivši neke poteškoće.

Biskup je izrazio uvjerenje kako naviještena Božja riječ pomaže hrvatskim braniteljima da još jedanput poslažu sliku onoga što su i tko su oni nakon svih ratnih nevolja, i što zapravo mogu i trebaju danas činiti. Napomenuo je da su u sličnoj situaciji bili Izaija prorok i njegov narod, kad je dospio u babilonsko sužanjstvo, izgubio svoj identitet, sve što je bio i imao, i koji se nakon svega toga pitao što mu je činiti.

Biskup je spomenuo da su mnogi Izraelci u nemoći sužanjstva bili zadivljeni raskošnim iskazivanjem počasti babilonskom bogu Marduku, posumnjavši u moć Boga svojih otaca. Na usta proroka Izaije u ulomku prvog naviještenog čitanja Bog ih njihovih otaca podsjeća da je on svemogući Stvoritelj svijeta i prekorava što ga uspoređuju s nemoćnim poganskim idolom. »Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospodin je Bog vječni, svega stvoritelj«, on je jedan i jedini i nitko nije moćniji od njega, uvjerava prorok pripadnike svoga naroda. Poziva ih da nakon svega nastoje svoj osobni i zajednički život oblikovati u vjeri i povezanosti s njime.

Biskup je rekao da se taj  prorokov poziv može primijeniti i na situaciju u kojoj se nalaze hrvatski branitelji. Napomenuvši kako oni još uvijek teško osjećaju određene nepravde što još nitko nije odgovarao za zločine počinjene ovdje u Voćinu, te poput Židova u babilonskom sužanjstvu na neki način upućuju prigovor i Bogu koji navodi prorok Izaija: „Moj put skriven je Gospodinu, Bogu mom izmiče moja pravica“. Zbog toga oni u svom srcu nerijetko gaje osjećaje mržnje i osvete prema onima koji su zločine počinili, te na taj način postaju još jedanput žrtvama zla. Mi jako dobro znamo, ustvrdio je biskup, da ljudi nikad i nigdje nisu u stanju odgovoriti punom pravdom na sve ono što je nepravedno učinjeno, ali još bolje znamo, to još više vjerujemo da Bog ima svoja posebna mjerila s obzirom na pravdu, te se po njima ravna, pozivajući nas da vjerujemo kako će on svojim putem na najbolji način popraviti sve nepravde.

Biskup je pozvao stoga hodočasnike da se obnove u vjeri da nijedna nepravda neće ostati nenadoknađena, nijedno ubojstvo nenaplaćeno, ali ne nekim našim ljudskim osvetničkim djelovanjima, nego Božjim mjerilima ljubavi i milosrđa, koja ostvaruju pravdu za sve, pa i za zločince. Kazao je da nam je potrebno u Voćinu slijediti prorokov poticaj: „Visoko podignite oči i gledajte: tko je to stvorio?“. Izrazio je uvjerenje da „nam Isusova Majka pomaže da dignemo oči do najvećih visina, kad nas usmjerava na Isusov križ, gdje je progovorila najmoćnija Božja strategija ljubavi i razorila sve naše nepravde, udijelivši nam svoje božansko opravdanje. Ona nam tumači Božju pravednost i suosjećajnost sa svim žrtvama ljudskoga nepravednog djelovanja, uključujući i naše voćinske žrtve“.

Spomenuo je biskup kako Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku poziva da „dođemo k njemu, jer je on krotka i ponizna srca, te naša nemirna srca mogu u njemu naći mir a umorne duše spokoj, osobito ondje gdje je nepravda ostavila teške tragove. Bog nas svojom krotkošću, poniznošću, praštanjem i milosrđem, svojstvima koja mi nerijetko smatramo nečim slabim i nemoćnim, može uvesti u moćni svijet svoje ljubavi koja je u Isusovoj žrtvi na križu progovorila kao pobjednica nad smrću“. Ljubav Božja nije nikad osvetnička, nego uvijek pobjednička. Tu činjenicu da je Bog ljubavlju pobijedio i pakao i smrt, valjalo bi uvijek iznova promišljati, usvajati za svoj vlastiti život i nastojati od te Božje stvarnosti živjeti, ustvrdio je biskup.

Rekao je da „nas to trajno uči Isusova Majka, upućujući nas na svoga Sina. Nakon svega što se dogodilo hrvatski branitelji trebaju preispitivati svoje srce, je li ono možda ostalo ranjeno zloćom i sebičnošću koju su susreli, nasiljem i nepravdama koje su vidjeli i potom to svoje srce liječiti, da bude krotko, ponizno i milosrdno, jer ih samo takvo srce povezuje s Bogom, pobjednikom nad zlom i smrću“. Zamolio je Mariju Isusovu Majku da im pomogne kako bi na tome hodočašću vjerom tako uprli oči svoga srca u Isusa Krista, te u njem prepoznali tko su oni nakon svega što se dogodilo, i da zastupaju Boga i njegovu pravdu ljubavi na ovom našem svijetu, jer samo tako može doći do pobjede dostojanstva svakog čovjeka, uključujući i onoga koji je počinio zločine.

U protivnom, dodao je, to bi značilo ostati u najgorem stanju nemoći, tragova zločina, nepravde, mržnje i osvete, upozorio je biskup. Još je rekao da nas Isus Krist jedini može osloboditi iz toga stanja, jer je on jedini spasitelj čovjeka. Stoga je zamolio Gospodina Isusa da pomogne hrvatskim braniteljima da ne budu više puta žrtve zla, da počinjeno zlo ne pomrači njihove osjećaje, dubinu njihova bića, stvarajući u njima stanje izgubljenosti, nego da u svjetlu koje je zasjalo u njegovu križu prepoznaju svoje dostojanstvo, i nastoje živjeti u krotkosti i milosrdnosti srca, moćnoga praštati i živjeti pomirenje. „Isusova Majko, Gospo naša voćinska! Dok molimo za sve voćinske i druge žrtve, za sve naše poginule i nestale hrvatske branitelje, molimo te, da u našim živim braniteljima ostane spomen na one koji su poginuli u srcu slobodnom od zla, mržnje i osvete, sličnom srcu tvoga Sina Isusa Krista, Srcu Božjem“, zaključio je biskup.

Na kraju misnog slavlja biskup je uime nazočnih hodočasnika pred likom Gospe Voćinske predvodio čin povjere Isusovoj Majci. Izrazio je potom uvjerenje da je braniteljsko srce nakon što se na ovom hodočašću susrelo s Bogom, smireno, prosvijetljeno i osnaženo za sve ono što je dobro i plemenito. Poželio je da to duhovno dobro potraje u njihovim srcima i bude njihova snaga i dostojanstvo. Također im je poželio da ih na njihovu životnom putu prati Isusova Majka, i da im pomogne kako bi bili istinski moćni hrvatski ljudi, a to su oni koji poput Isusa imaju krotko i ponizno srce. Zahvalio im je što su sudjelovali na ovom hodočašću unatoč kiši, i to ponajprije u ime svih voćinskih i braniteljskih žrtava, kao i svih onih koji Hrvatsku vole na Isusov, Božji način. Zahvalio je svećenicima koji su usred adventskih pastoralnih obveza pronašli vremena za sudjelovanje na ovom slavlju, osobito mladim svećenicima kojima je ovo hodočašće bilo sastavni dio programa njihove trajne formacije, izvijestila je Požeška biskupija.