Mons. Vukšić je palij – znak metropolitske vlasti primio od pape Franje na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2022. tijekom slavlja mise u bazilici sv. Petra u Vatikanu.

Od 2015. godine metropoliti palije primaju od svetog oca u Vatikanu, a na ramena im ih stavljaju papini predstavnici u sjedištima metropolija.

Svečanom euharistijom je kao Papin predstavnik predsjedao kardinal Puljić u zajedništvu s nadbiskupom Vukšićem te mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim apostolskim upraviteljem Petrom Palićem, skopskim biskupom i strumičko-skopskim eparhom Kirom Stojanovim i banjolučkim pomoćnim biskupom Markom Semrenom. Susavilo je i oko 50 svećenika među kojima savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikari Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH mons. Slađan Ćosić i mons. Željko Čuturić, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu predvođeni rektorom preč. Darkom Tomaševićem, vikar Franjevačke provincije Svetoga Križa Bosne Srebrene fra Janko Ćuro i drugi. U slavlju su sudjelovale i redovnice među kojima predstojnica Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije sestara služavki Maloga Isusa s. M. Ana Marija Kesten i provincijska glavarica Školskih sestara franjevki Provincije Svete obitelji u Hercegovini s. M. Franka Bagarić, provincijska poglavarica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne Sarajevo s. M. Vinka Bilješko te zajednice Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater i drugi.

Riječi dobrodošlice uputio je rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić koji je podsjetio da se tom svetom misom, osim slavlja svetkovine zaštitnika sjemenišne crkve sv. Ćirila i Metoda, također zahvaljuje i za proteklu akademsku godinu. Najavio je da će na kraju mise biti otpjevan Te Deum (Tebe Boga hvalimo) za sve darove udijeljene u protekloj godini. Pošto se ukratko osvrnuo na posebnost slavlja stavljanja palija na ramena sedmog po redu vrhbosanskog metropolita, istaknuo je da je Bogoslovija sa svojom crkvom već dugo mjesto na kojem Vrhbosanska metropolija na vidljiv način živi po svojim svećeničkim kandidatima iz svih biskupija.

„Nažalost, stjecajem mnogih okolnosti, to je sve manje i manje slučaj. I unutrašnjost ove crkve kao da odražava te procese. Na većinu čimbenika koji su doveli do smanjenja broja bogoslova ne možemo utjecati. No, možemo na izgled ove crkve. Molim stoga novoga metropolitu da, zajedno sa svima nama, stavi sebi na srce i dušu obnovu ove crkve sa željom i molitvom u srcu da ona opet bude na službu nekim mladim ljudima. Dao Bog da među tim mladim ljudima bude i onih koji će svoje životno ostvarenje vidjeti u svećeničkom pozivu“, kazao je rektor Spajić.

Uvodeći u slavlje, kardinal Puljić pridružio se pozdravima koje je uputio rektor Spajić te je podsjetio da su slavenski apostoli sv. Ćiril i Metod također suzaštitnici Europe. Ujedno je čestitao imendan biskupu Kiri te je izrazio radost zbog zajedništva svih sudionika tijekom svečanosti u crkvi. Kazao je da je Katolička Crkva „živi organizam, ali i organizacija“. „Na terenu pastoralno je organizirana u jednoj biskupiji na čelu s mjesnim biskupom. Biskupije su povezane u jednu krajevnu Crkvu koju zovemo metropolijom. Sjedište metropolije je i katedrala koja se naziva prvostolnica“, kazao je kardinal Puljić.

Podsjetio je da, kao znak jedinstva krajevne Crkve s papom, sveti otac podjeljuje metropolitu palij izrađen od čiste vune, koji svake godine o spomendanu sv. Agneze (Janje),  21. siječnja prinose lateranski kanonici. Spomenuo je da metropolitu papa daruje palij – znak jedinstva sa svetim ocem i izraz zajedništva u krajevnoj Crkvi te da se, po tradiciji, nakon smrti metropolit sahranjuje s palijem.

„Taj palij je znak časti kojom papa obdaruje jednog metropolita. Time mu povjerava i odgovornost za povjerene vjernike i povezivanje sufragana u metropoliji da se svjedoči jedinstvo Crkve na terenu s Petrom naših dana. Nošenjem palija izražava se univerzalnost Katoličke Crkve i jedinstvo s Petrovim nasljednikom“, istaknuo je kardinal Puljić. Kazao je da mu čin predaje palija svom nasljedniku na stolici vrhbosanske Crkve predstavlja osobitu čast i dužnost. Izrazio je na kraju zahvalnost Svetom Ocu koji mu je povjerio tu čast, a nadbiskupu Vukšiću čestitao je poželjevši mu da ostvari značenje toga znaka.

Potom je uslijedio sam čin stavljanja palija na ramena metropolita Vukšića koji je klečeći izmolio Ispovijest vjere. Potom mu je kardinal Puljić stavio palij uz riječi: „Neka ti ovaj palij bude simbol jedinstva i znak zajedništva s Apostolskom Stolicom; neka bude veza ljubavi i poticaj hrabrosti, kako bi na dan dolaska i objavljenja velikoga Boga i prvoga pastira Isusa Krista, s povjerenim ti stadom mogao dobiti haljinu besmrtnosti i slave… Na slavu svemogućega Boga, na čast blažene Marije vazda Djevice i svetih apostola Petra i Pavla.“

Nakon što je primio palij, nadbiskup Vukšić je preuzeo predsjedanje slavljem.

Nakon navještaja čitanja metropolit Vukšić je na početku propovijedi pod naslovom „Jačati zajedništvo i sudjelovanje svih u Crkvi“, zahvalio svim nazočnim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim vjernicima za sudjelovanje u misi. Podsjetio je da se u crkvi posvećenoj svetim Ćirilu i Metodu, dvojici apostola slavenskih naroda, „od početka, po njihovu zagovoru, moli na slavu Božju, za slogu i prijateljstvo među narodima, za dijalog kao način rješavanja pitanja, za duhovnu izgradnju i napredak svakoga čovjeka i svih stanovnika ovoga grada u kojemu se crkva nalazi“.

Vrhbosanski nadbiskup je također kazao da su pod duhovnom zaštitom ove dvojice svetaca, te nadahnjujući se njihovim primjerom, u ovoj crkvi duhovnu snagu tražile brojne generacije vjernika, svećenika i kandidata za svećeništvo. „A danas zajedno s vama zahvaljujem Gospodinu Bogu za sve blagoslove kojima je odgovorio na pobožne molitve ovdje izgovorene u prošlosti. Zahvaljujem i za ovu milosnu prigodu u kojoj, kao dio Crkve Kristove, koji je okupljen u Vrhbosansku metropoliju, ovim euharistijskim slavljem, potvrđujemo i očitujemo zajedništvo svoje metropolijske Crkve“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Istaknuo je da je to zajedništvo uvijek prije svega kristološko, jer je Isus Krist „u središtu Crkve i euharistije po kojoj se On svaki put iznova čini prisutnim pod prilikama kruha i vina i po svojoj Riječi koja odzvanja svetim prostorom“. Istaknuo je da se na zajedništvu s Kristom gradi „vidljivo zajedništvo Isusovih vjernika u općoj Crkvi“, te da to jednako vrijedi za zajedništvo biskupije ili metropolije, „jer one su dijelovi i vidljiva očitovanja opće Crkve, velike vidljive Zajednice Isusovih vjernika, koju nazivamo jednom-svetom-katoličkom-apostolskom, na čelu koje je biskup Rima.“ Kazao je da Isus svakoga „Petra“, kojega vjerom prepoznajemo u liku rimskoga biskupa, blagoslivlja ponajprije da ne malakše njegova vjera kako bi svaki „Petar“ mogao učvršćivati svoju braću u istoj vjeri (usp. Lk 22, 32).

Metropolit Vukšić je potom podsjetio da je tijekom misnog slavlja na svetkovinu sv. Petra i Pavla u bazilici svetoga Petra u Rimu, zajedno s ostalim novoimenovanim metropolitima, pred papom Franjom izgovorio zakletvu da će „uvijek biti vjeran i poslušan blaženom apostolu Petru, svetoj apostolskoj rimskoj Crkvi, i tebi Prvosvećeniče, te tvojim zakonitim nasljednicima“. Spomenuo je da je papa Franjo tom prigodom svakom od njih uručio palij – „znak pastoralne službe“ te „znak jedinstva s apostolskom rimskom stolicom“. Rekao je da mu je želja bila da i njima, okupljenoj zajednici Isusovih vjernika, danas bude naviješten isti odlomak iz Djela apostolskih kao i onaj tada u Rimu, te se osvrnuo na homiliju o Isusovoj božanskoj volji i Petrovu svjedočanstvu koju je metropolitima tom prigodom uputio papa Franjo.

Nadbiskup Vukšić je kazao da im je Papa poručio da su, kao Isusovi učenici i kao kršćanska zajednica, pozvani, u zajedništvu s Petrom, „probuditi se i ustati brzo“ – baš kao što je anđeo Gospodnji pozvao tog apostola u noći njegova oslobođenja od zatvorskih veriga; a sve kako bi „ušli u dinamiku uskrsnuća“ i da bi se „prepustili Gospodinovu vodstvu na putovima koje nam on naznačuje“.

„Često smo okovani kao Petar u zatvoru navike, zastrašeni promjenama i navezani na verige svojih običaja. Ali na takav način se klizi duhovni mediokritet, riskira se da se ‘preživljava’ također u pastoralnom životu, slabi se entuzijazam misije i, umjesto da se bude znak života i stvaralaštva, završava se u ostavljanju dojma mlakosti i nepokretnosti. (…)“, riječi su pape Franje na koje je podsjetio nadbiskup Vukšić. Dodao je da im je Sveti Otac tada posvijestio i da trebaju biti „dobar boj, nikada sami, nego s cijelima svetim Božjim narodom“ i „kao dobri pastiri trebaju stajati ispred naroda, usred naroda i iza naroda, ali uvijek sa svetim Božjim narodom, jer su oni dio svetoga Božjega naroda“.

Pastir vrhbosanske Crkve je istaknuo da ih Sinoda koju slave – prema riječima Svetog Oca – poziva da postanu „Crkva koja ustaje na noge, koja nije povučena u samu sebe, već sposobna uputiti pogled preko, izići iz vlastitih zatvora da bi išla ususret svijetu, s hrabrošću otvarati vrata. (…)“. Dodao je da je Sveti Otac metropolite potaknuo i da se zapitaju, što oni mogu učiniti za Crkvu, te da se na Crkvu ne žale, već za nju zauzimaju i u njoj sudjeluju „sa strašću i poniznošću“.

Također ih je potaknuo – kazao je mons. Vukšić – da razmatraju, što zajedno, kao Crkva, mogu učiniti da bi svijet u kojemu žive mogao postati „humaniji, pravedniji, solidarniji, otvoreniji Bogu i bratstvu među ljudima“. „Ne smijemo se, to je sigurno, zatvoriti u svoje crkvene krugove i prikovati se za neke naše besplodne rasprave. (…) Pomozimo jedni drugima biti kvasac u tijestu svijeta. Zajedno možemo i moramo očitovati skrb za ljudski život, za zaštitu stvorenoga, za dostojanstvo rada, za probleme obitelji, za uvjete staraca i svih koji su napušteni, odbačeni i prezreni. Mislim, biti Crkva koja promiče kulturu skrbi, nježnosti, suosjećanja prema slabima i borbu protiv svakog oblika lošeg stanja, također onoga u našim gradovima i mjestima koja pohađamo, da bi u svačijem životu odsijevala radost Evanđelja“, podsjetio je nadbiskup na papine riječi.

Na kraju homilije potaknuo je okupljene da se mole za njega da bi se, uz Božju i njihovu pomoć, ostvario „u budućem služenju radi širenja Kraljevstva Božjega, sloge u Katoličkoj Crkvi i prijateljstva među svim ljudima“. „To danas ponavljam kao iskrenu želju da se ostvari. To je također, po zagovoru svete braće Ćirila i Metoda, i zajedno s vama, ponizna molitva Isusu Kristu, Pastiru svih duša, za blagoslov u služenju njemu i njegovu duhovnom stadu. A to je i bratska zamolba svima vama za suradnju u služenju, naviještanju i svjedočenju i za pomoć u svemu što je na slavu Božju i dobro svih ljudi“, kazao je na kraju propovijedi mons. Vukšić.

Kod oltara su posluživali i predvodili liturgijsko pjevanje bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora vlč. Ivana Rake.

Crkva sv. Ćirila i Metoda izgrađena je u neorenesansnom stilu u sklopu zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u starom dijelu grada. Cijelo zdanje projektirao je Josip pl. Vancaš. Gradnja je započeta 1892. godine, a završena je 1896. godine kada je i blagoslovljena. Crkvu krase brojne umjetnine među kojima su djela poznatih slikara: Josipa Kirklera, Otona Ivekovića, Franza Schmidta i drugih. Crkva sv. Ćirila i Metodija također služi i kao crkva Vojnog ordinarijata u BiH.