SISAČKA BISKUPIJA Katedrala Uzvišenja Svetoga Križa u Sisku
FOTO: Stjepan Vego // sisačka katedrala poslije potresa
Sisak (IKA)
Prvostolna crkva Sisačke biskupije teško je oštećena u razornom potresu 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.
POVIJEST
U knjigama postoji zapis da crkva Uzvišenja Svetoga Križa na istom mjestu postoji od pamtivijeka – ab immemorabili. Njezina najveća povijesna vrijednost je upravo u kontinuitetu postojanja na istom mjestu još od ranih kršćanskih vremena tj. više 1700 godina. Najstariji sačuvani popis župa Zagrebačke biskupije iz 1334. započinje Gorskim arhiđakonatom, a sisačka župa nalazi se na prvom mjestu – primo ecclessia Sancti Crucis de Zitech. Prema nekim tumačenjima, na taj se način željela iskazati počast stolnom mjestu sv. Kvirina.
Crkva je tijekom povijesti mijenjala svoj oblik. U početku je vjerojatno bila ranokršćanska bazilika, ali se ne zna kako je točno izgledala do početka 16. stoljeća. Moguće je da je bila sazdana od drvene građe, poput drugih crkvi u Pokuplju.
Oblik današnje katedrale formirao se tijekom posljednja 3 – 4 stoljeća. Današnja prvostolnica građena je u više navrata tako da ima dijelove iz različitih stoljeća. To je jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem i zvonikom uz glavno pročelje. Izduženog je tlocrtnog oblika, svođena križno-bačvastim svodovima i podijeljena na jarmove (traveje) uzidanim stupovima te se ubraja u skupinu tzv. tipa „Wandpfeilerkirche“.
U 16. st. sagrađena je sakristija koja još uvijek postoji te je izgrađen dio svetišta koji je dovršen 1601. godine. Početkom 18. st. dograđena je i produžena današnja lađa. U 18. st. podignut je i zvonik uz crkvu. Prije 112 godina – 1909. dogodio se razoran potres koji je oštetio pročelje crkve pa je tada, umjesto dotadašnjeg baroknog, izvedeno neoklasicističko pročelje koje stoji i danas. Pritom je također zamijenjena i barokna kapa zvonika.
U Domovinskom ratu, 1991., crkva je bila je dvaput granatirana, a nakon rata temeljito je obnovljena. Tada je uređen i trg ispred građevine na kojem su prezentirani arheološki nalazi rimske arhitekture Siscia in situ.
Bulom Antiqua fidem pape Benedikta XVI. o ponovnoj uspostavi Sisačke biskupije, župna crkva Uzvišenja Svetoga Križa uzdignuta je na čast katedrale, a župa je postala katedralna župa.
KULTURNA BAŠTINA
Među opremom svetišta, povjesničari umjetnosti kao posebnu vrijednost izdvajaju dva mramorna kipa sv. Andrije i sv. Franje Saleškog iz 1733. baroknog majstora Francesca Robbe, darovana 1885. iz zagrebačke prvostolnice prilikom njezine obnove nakon potresa.
Glavni oltar Uzvišenja Svetoga Križa te pokrajnji oltari posvećeni Blaženoj Djevici Mariji i sv. Josipu izrađeni su u talijanskoj Val Gardeni. Svetište je njima opremljeno u obnovi nakon potresa 1909.
Siščanima je drag i križni put koji je naslikao Slavo Striegl čije ime nosi Gradska galerija u Sisku. Križni put ima dvostruko značenje jer je Striegl (1919. – 2014.) preživio bleiburški Križni put. Striegl je autor i dvije velike slike – sv. Kvirina i bl. Alojzija Stepinca, koje se nalaze u svetištu.
U crkvi su i prije posljednjega postavljanja orgulja 2015. godine, uvijek bile vrijedne kraljice instrumenata.
Katedrala je zaštićeno kulturno dobro te se smatra najznačajnijim sakralnim spomenikom na području Siska.
ZANIMLJIVOSTI
Na luku iznad svetišta, tzv. slavoluku, nalazio se kronogram koji je otkriven nakon Domovinskog rata. To je natpis Deo optIMo, et In Cruce filio (Bogu najboljemu i na križu Sinu) koji se nalazio u zlatnom ukrašenom medaljonu. U tom latinskom natpisu neka slova bila su velika, a neka mala. U takvom se slučaju velika slova čitaju kao brojevi te čine kronogram. Takav način bilježenja godina posebno je bio popularan u renesansi.
Onaj u sisačkoj katedrali označavao je 1601. godinu te se pretpostavlja da je bio najstariji u Hrvatskoj. Povod pisanju kronograma mogla bi biti posveta crkve. Naime, sisačka bitka s osmanlijskim osvajačima bila je 1593., kada je ta sila prvi put pri svom prodoru u Europu pobijeđena u jednoj velikoj kopnenoj bitci. Pobjeda je odjeknula po cijeloj Europi te su stigle zahvale pape Klementa VIII., njemačkog cara Rudolfa II. i španjolskog kralja Filipa II. Pretpostavlja se da su pritom i nešto donirali za ponovnu izgradnju crkve na istom mjestu.
Kako je bilo određeno što u crkvi može biti na apsidi, što na svodu, a što ponad ulaznih vrata, tako je vrijedilo da ono što je važno za zajednicu može biti na slavoluku. Stoga se vjeruje da je kronogramom označena upravo godina posvete obnovljene crkve.
U spomen na pobjedu kršćanske vojske kod Siska, malo zvono sisačke katedrale je od 2010. svakodnevno zvonilo u 14 sati, kao što je to više od 400 godina na zagrebačkoj i još nekim europskim katedralama. Od crkve iz 17. st. sačuvano je i jedno malo zvono („cinkuš“) iz 1602. godine.
Crkva građena u 17. i 18. st. bila je velika i imala je veliki barokni oltar s mnoštvom prikazanih svetaca. Njega je 1714., kao svoje posljednje djelo, napravila radionica koja je za Red sv. Pavla Pustinjaka – pavline izradila oltare u Olimju (najveći u Sloveniji) i Sveticama kod Ozlja.
Međutim, sisačkom župniku s početka 20. st. vlč. Miji Međimurcu nije se sviđao jer, kako je zapisao u župnu spomenicu, na njemu „ima više svetaca nego na diki nebeskoj“. Tako je pri ponovnoj obnovi nakon potresa, oltar smjestio na lađu i poslao ga niz Kupu i Savu do Jasenovca za tamošnju siromašniju crkvu. Oltar je, da bi u nju stao, trebalo smanjiti. Jasenovačka crkva uništena je u Domovinskom ratu, ali je oltar izvađen iz ruševina te je prebačen u Zagreb gdje je restauriran. Nakon obnove, vraćen je u jasenovačku crkvu gdje se i danas nalazi.
TRENUTNO STANJE
29. prosinca 2020. razorni potres uništio je katedralu. Žbuka sa zvonika pala je na crkvu i uništila krovište. U unutrašnjosti katedrale otpala je žbuka sa svoda. Uz pomoć vatrogasaca odmah se pristupilo spašavanju slika i kipova te je sve što se moglo pohranjeno u Veliki kaptol.
Katedralni župnik Marko Karača rekao je da se zvonik pomaknuo za 30 cm te se odvojio od katedrale. Zbog mogućeg urušavanja i opasnosti za ljude i okolne građevine pristupilo se razgradnji zvonika. 8. siječnja 2021. skinut je križ s vrha zvonika, 10. siječnja spuštena je kapa zvonika, a 11. siječnja spuštena su tri zvona (300, 600 i 1000 kg).
Sisački biskup Vlado Košić napomenuo je da je zbog odvajanja zvonika od korpusa crkve i njezina statika upitna. Na zidovima su jasno vidljive mnoge pukotine.
Potpuno su uništene i orgulje iz radionice Edgara Pfaffa koje su 2015. ugrađene u kućište s početka 20. st. Na njih se urušio dio krovišta.
OBNOVA
Župnik Karača rekao je da će se katedrala moći obnoviti, vjerojatno će se graditi novi zvonik, ali će o svemu tomu struka naknadno odlučiti. Oštećeni zvonik razgradit će se ciglu po ciglu.
Voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić nada se da će pri obnovi biti otkriveni novi arheološki nalazi. Također, nada se da će izroniti crkva iz rimskoga doba u kojoj je vjerojatno stolovao biskup sv. Kvirin te da će katedrala zasjati novim sjajem.
LITERATURA
- sisački biskup Vlado Košić, izjava za Informativnu katoličku agenciju, 11. siječnja 2021.
- župnik Katedralne župe Uzvišenja Svetoga Križa i arhiđakon Sisačke biskupije preč. Marko Karača, izjava za Informativnu katoličku agenciju, 11. siječnja 2021.
- voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić, izjava za Informativnu katoličku agenciju, 11. siječnja 2021.
- Šematizam Sisačke biskupije, 2019.
- Đurđica Cvitanović, Župna crkva Uzvišenja Sv. Križa u Sisku i njene obnove (prije i poslije ratnih razaranja 1991. godine), u: Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (133. – 141.)
- https://registar.kulturnadobra.hr/, 11. siječnja 2021.