O zasjedanju biskupa iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine govorili su dopredsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić i domaćin zasjedanja mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić.

Nadbiskup Vukšić pozdravio je novinare i zahvalio im što prate crkvena zbivanja kazavši ujedno da su oni njihova „produžena ruka“ te „izravni suradnici“ u njihovu crkvenom poslanju i poslu. Istaknuo je da te dvije biskupske konferencije svake godine održavaju po jedno redovito zasjedanje, naizmjenično na području BiH i Hrvatske te da je ovogodišnje 24. u nizu. Podsjetio je da na zasjedanju obično prevladavaju teme od zajedničkog zanimanja, poput dušobrižničke brige za vjernike iseljenike u inozemstvu, rad Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, održavanje molitava za žrtve II. svjetskoga rata i poraća, pitanja vezana uz prijevode i izdavanje liturgijskih knjiga koje se koriste za slavljenje sakramenata kao i drugih obreda te još pokoja druga zajednička tema.

Nadbiskup Puljić također je zahvalio novinarima te uvodno kazao da biskupi te susrete doživljavaju s posebnim osjećajem zajedništva te dodao da, uz teme koje je prethodno spomenuo nadbiskup Vukšić, treba još spomenuti i inicijativu Hrvatskog Caritasa pod naslovom „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Podsjetio je se biskupi dvaju biskupskih konferencija susreću i više nego jednom godišnje jer, kako je pojasnio, na svim njihovim zasjedanjima uvijek sudjeluje po jedan delegat iz druge biskupske konferencije. Kazao je da su biskupi međusobno, osim liturgijskim i pastoralnim, vezani i onim ljudskim pitanjima jer osjećaju da su pastiri na istom zadatku koji imaju iste probleme, iste muke te da pripadaju istom narodu i gaje iste nade, a da ti susreti predstavljaju osvježenje i međusobno ohrabrenje.

Biskup domaćin Palić potom je uputio zahvalu medijskim djelatnicima, te izrazio radost da je Mostarsko-duvanjska biskupija bila domaćin toga skupa. Istaknuo je da dolazak hrvatskih biskupa doživljavaju kao podršku u rješavanju svih problema koje proživljavaju s kojima se oni na području BiH susreću. Na tome im je na osobit način zahvaljuju, kao i svim vjernicima u Hrvatskoj za sve ono što čine za Katoličku Crkvu u BiH, što, ponovio je, predstavlja mjesnim biskupima, ali i vjernicima, poticaj i ohrabrenje da nastave svoju zadaću svjedočenja Radosne vijesti na ovom području.

Uslijedila su novinarska pitanja. Na pitanje, kakva su njegova očekivanja oko razrješavanja pitanja vezana uz izborni zakon, nadbiskup Vukšić  pojasnio je da Crkva nije politički sugovornik niti kvalificirani protagonist već da se tu radi o podijeljenoj odgovornosti te da je crkvena odgovornost ona evangelizatorska. Kazao je da svi u javnom prostoru, i novinari, i političari, imaju svoj dio odgovornosti, a da su biskupi na strani evangelizacije koja uključuje: poštivanje pravde, donošenje pravednih zakona, poštivanje pojedinačnih ljudskih prava, ljudskih kolektivnih prava koja su i prava naroda, prava pojedinih grupa, prava udruženja, prava svega onoga što se pretpostavlja pod tim pojmom.

„I, naravno, da u kontekstu toga ostajemo na načelnoj razini i zahtijevamo poštivanje doslovce svih prava – i pojedinačnih ljudskih prava i kolektivnih prava. I s druge strane, gdje god ta prava eventualno jesu ugrožena, evangelizatorsko je poslanje, a ne političko, upozoriti da su ljudska prava ugrožena – jednako eventualno – pojedinačna prava, kao i prava naroda. I u tom kontekstu Crkva se neće umoriti niti ovdje, niti bilo gdje na drugoj strani u svijetu upozoravati na tu tematiku“, pojasnio je nadbiskup Vukšić. Naglasio je da se uz ljudska prava biskupi osobito zauzimaju za prava svih vjernika, ne samo katolika.

Zamoljen da procijeni, koliko se Republika Hrvatska zauzima u potpori Hrvatima u BiH, nadbiskup Puljić je kazao da se nema precizan uvid u državni aspekt pomoći, ali da se iskreno raduje kada se osjeti da Hrvatska vodi brigu o Hrvatima bilo u BiH ili u dijaspori. Kazao je pak da se osjeća frustracija činjenicom da, ni nakon toliko godina rata, na tom prostoru nisu zaživjela pojedina prava te izrazio nadu da će se i međunarodna zajednica, koja, kako je kazao, snosi suodgovornost za takvo stanje i u BiH i u Hrvatskoj, zauzeti i pomoći ljudima u rastu svijesti oko prava, slobode, dostojanstva i svega onoga drugog što Crkva propovijeda i naučava.

Upitan jesu li nakon 2005. godine, kada su biskupi BK BiH napravili pisani Prijedlog za društveno-pravno uređenje BiH pod naslovom: „Bosna i Hercegovina – izvor nestabilnosti i prijetnja miru ili buduća članica Europske unije“, u međuvremenu načinili neki drugi sličan prijedlog, nadbiskup Vukšić odgovorio je da su biskupi tada „iskoračili izvan ustaljenog oblika komuniciranja u Crkvi“ upravo jer im je više puta sugerirano da ponude nešto konkretno, ali da je taj prijedlog u konačnici ostao zaboravljen. „Dakle, s druge strane, ostaje ona temeljna konstatacija: Crkva i mi, crkvene osobe, nismo tzv. ‘kvalificirani politički sugovornici’ nikome jer naše poslanje ne proizlazi iz onoga što zovemo ‘izborni proces’“, kazao je nadbiskup Vukšić, pojasnivši da oni nisu izabrani od naroda, već su poslani propovijedati svima, pa tako i onima koji djeluju u politici, te da se na taj način, uime evanđelja, jednako obraćaju svima. Dodao je da Crkva, iako demokratski sustav smatra najprikladnijim što se tiče poštivanja ljudskih prava, ni njega nužno ne smatra svojim jer „sustav je Crkve ljubav, a ne izborna volja koja ponekada može biti i protiv moralnih zakona“.

Na upit kako zaustaviti rastući problem iseljavanja stanovništva iz BiH i Hrvatske koje zbog ekonomskih faktora prisiljeno tražiti posao u inozemstvu, nadbiskup Vukšić, kao predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, kazao je da u svijetu postoji skoro 190 župa koje se pastoralno brinu o katoličkim vjernicima Hrvatima u inozemstvu, napominjući da oko otprilike milijun njih bar povremeno kontaktira s tim zajednicama. Kazao je da je Crkva dužna brinuti se pastoralno o hrvatskim iseljenicima, ali da je demografska pozadina problema iseljavanja zapravo na državnim vlastima da riješi, bilo promoviranjem ostanka zapošljavanjima, prava i svih drugih standarda koji će omogućiti ostanak.

Na isto pitanje odgovorio je i nadbiskup Puljić, koji je kazao da je iz brojnih susreta s hrvatskim iseljenicima slušao i o negativnim iskustvima života vani. Potaknuo je stoga sve, koji dođu u situaciju da ih netko pita za pomoć da dospiju u inozemstvo, da im bez uljepšavanja kažu istinu o životu van svoje države.