Nakon zajedničke molitve Večernje provincijalna poglavarica Hrvatske provincije karmelićanki Božanskog Srca Isusova s. Andreja Petravić uputila je pozdrav Nadbiskupu u ime svih redovnica. Istaknula je da je korizma vrijeme obećanja i nada te dodala da „Uskrs na kraju dobro proživljene korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsnuća i naše nade nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti“.

Govoreći o 2024. godini kao godini molitvene priprave za Svetu godinu, s. Andreja Petravić kazala je da „kao hodočasnice nade i nas redovnice Sveti Otac potiče da održavamo upaljenim svjetlo nade čineći sve kako bi ljudi koje svakodnevno susrećemo ponovno stekli snagu i sigurnost da u budućnost gledaju otvorena duha, srca punog povjerenja. Našim redovničkim apostolatima obogaćujemo Crkvu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, no prvenstveno smo moliteljice koje sklopljenim rukama pridonosimo skladnoj simfoniji molitve, zahvaljujući Gospodinu za brojne darove ljubavi koje primamo iz Njegove ruke“.

Na kraju je naglasila da je Sveta godina 2025. „jubilej pomirenja, obraćenja i sakramentalne pokore“ te dodala da joj je cilj „promicati svetost života. Svetost prema kojoj i mi, Bogu posvećene osobe, težimo. Svetošću želimo prožeti našu Zagrebačku nadbiskupiju“.

Nadbiskup Kutleša u korizmenom nagovoru kazao je da je korizma „povlašteno vrijeme u kojemu smo pozvani skrušiti se, ući u vlastitu nutrinu, promisliti svoje dosadašnje putove i otvoriti se milosti. Korizma je poziv na ogoljenost, na povlačenje i zastajanje kako bismo bili kadri osjetiti ono što nam promakne u redovitoj okupiranosti i izloženosti mnoštvu izvanjskih poticaja“.

Govoreći o postu, molitvi i djelima ljubavi Nadbiskup je naglasio kako je u postu riječ o tome „da se odričemo nečega što je po sebi dobro i korisno; da se prisiljavamo kako bismo odgojili osjetila, ojačali volju na putu kreposti, postali osjetljivijima za duhovne stvarnosti. Mogli bismo reći da vježba posta vodi do samokontrole i usavršavanja samih sebe iznutra, ali je također i dar, Božji odgovor na našu otvorenost obraćenju“.

Dodao je da se post „ne tiče samo našeg osobnog usavršavanja, već ima i zajedničarsku dimenziju. Postom pokazujemo osjetljivost, ali se i osposobljavamo za osjetljivost prema situaciji mnogih kojima je oskudica u materijalnim dobrima nešto s čime se svakodnevno susreću. Znati prepoznati čovjeka u potrebi i biti spreman odreći se vlastitih dobara, pitanje je duhovne profinjenosti. Ona je strana sebičnu srcu“.

„Post se izravno odnosi i na življenje vašeg zavjeta siromaštva koji vas poziva ne samo na podložnost poglavarima u uporabi dobara, nego i na stvarno siromaštvo u duhu kako biste imale svoje blago na nebu, kako biste se bogatile u Bogu i naučile se povjeravati providnosti nebeskog Oca. (…) Ako se kroz vaše siromaštvo ne bogatite Bogom, ako se on ne nastanjuje u vašim zajednicama po odricanju koje ste zavjetovale, onda ono nema smisla“, poručio je nadbiskup Kutleša.

Istaknuo je kako „nasljedovanje Isusa Krista nije puko izvanjsko oponašanje, nego usklađivanje s njime sve do smrti na križu. To je usklađivanje moguće putem molitve i dubokog sakramentalnog života. (…) Bez suobličavanja Kristu, drage sestre, vaš je život, naš je život posvećenih Bogu, karikatura života. Kažem sebi i vama: ne dajmo se zavarati. Duh svijeta je nešto što nas zapljuskuje sa svih strana“.

Nadbiskup je potom naglasio važnost djela ljubavi, koja su „spontani produžetak molitve i posta, izvanjsko očitovanje duše koja je uronjena u Boga“. Poručio je kako poslanje znači „izlaženje iz samih sebe. Redovničko poslanje je svjedočenje ljubavi koju ste povezane u vašim zajednicama“. Nadbiskup Kutleša na kraju je pozvao okupljene redovnice da dopuste „da snagom Kristove smrti umre sve što priječi procvat milosti u vašim zajednicama, a uskrsne za život Crkve sve ono što je u njima od Boga nadahnuto“. Susret je završio zajedničkom molitvom Jubileja 2025. i prigodnim druženjem, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.