Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas, na Uskrsni ponedjeljak, odzvanja radosni navještaj Kristova uskrsnuća. U tekstu iz Evanđelja (usp. Mt 28, 8-15) govori se o tome da žene, prestrašene, brzo napuštaju Isusov grob koji su našli praznim; no, na putu im se ukazuje sâm Isus govoreći: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“ (r. 10). Ovim riječima Uskrsli Gospodin povjerava ženama misionarski mandat u odnosu na apostole. One su dale divan primjer vjernosti, predanosti i ljubavi prema Kristu tijekom njegova javnog života kao i za vrijeme njegove muke; sada ih nagrađuje posebnom gestom pažnje i posebnog izabranja. Žene, uvijek na početku: Marija, na početku; žene, na početku.

Najprije žene, a zatim učenici i, osobito, Petar konstatiraju stvarnost uskrsnuća. Isus im je u više navrata unaprijed navijestio da će nakon muke i križa uskrsnuti, ali učenici to nisu razumjeli, jer još nisu bili spremni. Njihova je vjera morala učiniti kvalitativni skok, koji je samo Duh Sveti, dar Uskrsloga, mogao izazvati.

Na početku knjige Djela apostolska čujemo Petra kako iskreno i hrabro izjavljuje: „Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci“ (Dj 2, 32). Kao da time kaže: „Ja dajem glavu na panj za njega. Ja dajem život za njega“. I kasnije će dati život za njega. Od toga časa navještaj da je Krist uskrsnuo širi se posvuda i dopire do svih krajeva zemlje i postaje poruka nade za sve. Isusovo uskrsnuće govori nam da zadnju riječ nema smrt, nego život. Uskrsnuvši jedinorođenog Sina, Bog Otac u punini je očitovao svoju ljubav i milosrđe prema čovječanstvu svih vremena.

Ako je Krist uskrsnuo, moguće je s pouzdanjem gledati na svaki događaj našega života, pa čak i na one najteže i pune tjeskobe i neizvjesnosti. Eto uskrsne poruke koju smo pozvani naviještati, riječima i nadasve svjedočanstvom života. Neka u našim domovima i srcima odjekuje ta radosna vijest: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje“ (Uskrsna posljednica). Neka ta sigurnost snaži vjeru svakog krštenika i obodri prije svega one koji se suočavaju s najvećim patnjama i teškoćama.

Neka nam Djevica Marija, tiha svjedokinja smrti i uskrsnuća svog sina Isusa, pomogne čvrsto vjerovati u to otajstvo spasenja koje, prihvaćeno s vjerom, može promijeniti život. To je uskrsna želja koju još jednom svima upućujem. Povjeravam je Njoj, našoj Majci, koju sada zazovimo molitvom Regina caeli.

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre,

čuli smo kako su žene učenicima prenijele navještaj Isusova uskrsnuća. Danas bih želio s vama podsjetiti na ono što čine mnoge žene, također u ovo doba izvanrednih zdravstvenih prilika, posvećujući brigu za druge: žene liječnice, medicinske sestre, pripadnice snaga reda i na službi u zatvoru, zaposlenice u trgovinama s osnovnim potrepštinama… i mnoge majke i sestre i bake koje se nalaze zatvorene u kući s cijelom obitelji, s djecom, starijima i invalidima. Ponekad su izložene prijetnji nasilja zbog suživota koji im je preveliki teret. Pomolimo se za njih, kako bi im Gospodin dao snage i da ih naše zajednice uzmognu podržati zajedno s njihovim obiteljima. Neka nam Gospodin dadne hrabrost žena da uvijek idemo naprijed.

U ovoj Vazmenoj osmini želim se prisjetiti s blizinom i ljubavlju svih zemalja koje su snažno pogođene koronavirusom, od kojih neke s velikim brojem zaraženih i umrlih, posebno Italija, Sjedinjene Države, Španjolska, Francuska… popis je dug. Molim za sve njih. I ne zaboravite da Papa moli za vas, on vam je blizak.

Svima od srca ponovno upućujem uskrsnu čestitku. Ostanimo ujedinjeni u molitvi i opredjeljenju da pomažemo jedni drugima kao braća. Dobar tek i do viđenja!