Križni put predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, uz sudjelovanje umirovljenog vojnog ordinarija Jurja Jezerinca, generalnog vikara don Marka Mede te vojnih i policijskih kapelana iz Zagreba. Sudjelovali su i djelatnici Vojnog ordinarijata, djelatnici Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu (MORH) i Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom (MUP), pomoćnici vojnih i policijskih kapelana.

Ispred zgrade Vojnog ordinarijata okupili su se pripadnici Zapovjedništva za potporu, polaznici Policijske akademije „Josip Jović“, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“, hrvatski vatrogasci te Povjesne postrojbe: 10. satnija Ivanić, Karlovačka građanska garda, Keglevićeva straža Kostel, Krapinski Ilirci, Križevačka djevojačka straža, Povijesna postrojba „Ban Gašpar Alapić“ i Zrinska garda Čakovec. Potom su se svi u procesiji za križem uputili prema ksaverskoj Kalvariji podno župne crkve sv. Franje Ksaverskog gdje se s početkom u 16 sati molila pobožnost križnog puta. U pobožnosti su sudjelovali  i brojni drugi vjernici.

Za molitvu je ove godine izabran „Križni put oca i majke“ koji je priredila Splitsko-makarska nadbiskupija. Prigodne tekstove meditacije kod četrnaest postaja čitali su polaznici Policijske akademije, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta i vatrogasci, a molitve su izgovarali vojni ordinarij te vojni i policijski kapelani. Nakon četrnaeste postaje križnog puta, biskup Bogdan izrekao je prigodnu propovijed.

„U postajama križnoga puta slijedimo Isusa na križnome putu, na Veliki petak u Jeruzalemu. Ova pobožnost, draga kršćanskome puku, ima dugu tradiciju u zapadnome kršćanstvu, tako i ovdje u Zagrebu, na Ksaveru. Pomaže nam u korizmenom hodu, u duhovnoj pripremi za Uskrs. Približava nas Bogu, Božjemu srcu. Potiče nas na povratak u Očev dom kao rasipnog sina iz današnjeg evanđelja. Dolazimo iz različitih krajeva naše Domovine, iz vojske, policije, branitelja, vatrogasaca, te drugih sastavnica našeg naroda i našega društva. Mnogi od nas se međusobno ne poznajemo. Ali svi znademo da smo djeca istoga Oca (…) Svaki i svaka od nas ovdje u Isusovoj patnji i boli, u postajama križnoga puta pronalazi nešto iz svoga života i za sebe. U likovima koji prate Isusa, u situacijama njegove teške patnje i boli pronalazi sebe. U likovima koji su s Isusom danas na križnome putu: Pilatu, Šimunu Cirencu, Veroniki, pobožnim ženama, u vojnicima koji ga ismijavaju, razbojnicima, ili u onoj velikoj masi, u centurionu, u njegovoj majci Mariji, prijateljima koji ga sažalijevaju, potajnim njegovim simpatizerima i učenicima…“, rekao je mons. Bogdan.

Istaknuo je da mnoge često obuzima misao da je Isusova smrt na križu veliki promašaj njegova života i njegova poslanja. „I nakon i ove pobožnosti križnoga puta, jasno nam je da svi mi zaredom s velikim teškoćama primamo i prihvaćamo križ i razapinjanje. Lakše nam je prihvatiti Boga pobjednika, Boga koji pobjeđuje zlo i trpljenje. Isus je i sam prošao bol i patnju. Prošao je i tamu smrti i groba. Osuđen je i umire i od onih koji misle da Boga časte osuđujući njega i njegovo djelo. Dok su se u Jeruzalemskom hramu prinosile žrtve klanice i paljenice pashalnih janjaca, izvan gradskih zidina Jeruzalema na Golgoti umire Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Premda neizmjerno trpi, nije se prepustio rezignaciji, depresiji, pobjedi zla…. Ne bježi od svoje životne dionice od svojega zadatka, izvršiti Očevu volju, do kraja. Trenutak križa i razapinjanja sve do same smrti živio je kao trenutak potpunog predanja Ocu, njegovoj svetoj volji, za spas cijeloga čovječanstva. Isus nije živio sam za sebe nego se u potpunosti predao Bogu Ocu i svijetu.“

Vojni ordinarij naglasio je da upravo u Isusu koji za nas umire na križu pronalazimo snagu za nadvladati zlo u našim životima. „U njemu je nada i snaga izlaska iz patnje i pobjede nad smrću. Bog je u Isusu pobijedio zlo i grijeh!  Pobjeda dobra nad zlom proizišla je iz križa, iz patnje, iz Kristove patnje na križu.“

Na kraju propovijedi ohrabrio je vjernike da stave svoje povjerenje u Boga koji ih ljubi. „Draga braćo i sestre. Vraćamo se svojim kućama, svojim domovima, svojim obiteljima, na svoje radno mjesto s jednom sigurnošću vjere: Bog živi! Bog me ljubi! Bog mi hoće dobro. Njegov križ, njegova smrt iz ljubavi na križu, dokaz su toga! Obnovljene vjere s apostolom Pavlom i mi ponavljamo: ‚Ako je Bog za nas tko će protiv nas? Ta on ni svog Sina nije poštedio nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?‘ …. ‚Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?‘ …. ‚Uvjeren sam doista: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu‘ (Rm 8, 31 – 39).“

Na završetku pobožnosti, župnik fra Ivan Paponja, TOR, zahvalio je vojnom ordinariju što je i ove godine na ksaverskoj kalvariji predvodio pobožnost križnog puta.