Uz nadbiskupa Hranića u koncelebraciji je bio i umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, mons. Marin Srakić; tajnik Apostolske nuncijature u Zürichu, mons. Većeslav Tumir; domaći župnik, mons. Adam Bernatović; prof. dr. Davor Vuković iz Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku; tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Domagoj Lacković; domaći župni vikar, vlč. Antun Nikolić, a posluživao je đakon Domagoj Brkić. Prisutni su bili i predstavnici Grada Osijeka – gradonačelnik Ivan Radić sa zamjenicima Jasenkom Crnković i Draganom Vulinom, a misno slavlje prenosila je Slavonska televizija.

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić uputio je kako tijekom cijele povijesti spasenja Bog nastupa kao odgojitelj čovjeka, zbog čega se govori i o „Božjoj pedagogiji” u kojoj se Bog neprestano prilagođava čovjeku, govori mu na način da ga on razumije, pokazuje mu različitim gestama da ga ljubi i da se smije u njega pouzdavati, a iz te perspektive, rođenje Sina Božjega kao ljudskog djeteta znači najviši izraz i domet Božjeg prilagođavanja čovjeku, a time i najsavršeniji izraz i doseg Božje pedagogije, rekao je i nastavio: „Promatramo li kako to Bog milošću odgaja, uočavamo da u središtu njegove pedagogije nije strogost nego ljubav, nisu disciplinske mjere nego obzirni poticaji na prihvaćanje života u skladu s evanđeoskim idealima i s našim ljudskim dostojanstvom. Cilj je milosti da se odreknemo bezbožnosti, požuda i neumjerenosti te ovisnost zamijenimo slobodom, ravnodušnost radošću, besciljno življenje životom nadahnutim i motiviranim ljubavlju, no sve to ne silom, nego samo poticajima Božje ljubavi, očaranošću njegovom pažnjom prema nama, a tu nam je pažnju i ljubav očitovao i iskazao ponajprije i najviše rođenjem svoga Sina u liku djeteta Isusa“.

Nadbiskup Hranić zatim je istaknuo: „Božićno nas otajstvo tako poziva da i mi odgajamo jedni druge i svoju djecu ljubavlju i dobrotom, da se približavamo i prilagođavamo malenima onako kako se on približio nama, poslavši nam svoga Sina kao malo dijete. I kao što je Sin Božji, a s njime i njegov Otac, svega sebe predao za nas, kako bi nas pridobio za sebe, tako i mi svojim sebedarjem, svojom požrtvovnošću, posvemašnjim darivanjem ne samo nečega od sebe nego sebe samih trebamo djecu i mlade oduševljavati i odgajati za visoke ideale bogoljublja i čovjekoljublja, za život u istinskoj slobodi, koja neće biti izlika za neumjerenosti, za požude, robovanja i ugrožavanje svoga i tuđega ljudskog dostojanstva, prava i sloboda“.

Prijateljska se Božja naklonost i ljubav kušaju i prakticiraju u zajednici i zajedništvu, pojasnio je mons. Hranić, zato je za kršćane bitna zajednica, Crkva, i radosna vijest se ne može niti živjeti niti prenositi izvan zajednice, rekao je i poručio: „U ovom vremenu, kada smo sve više u kušnji da svoju vjeru živimo individualistički, bez žive povezanosti s Crkvom kao zajednicom Isusovih učenika, i kad mnogi smatraju da su za vjerski odgoj svoje djece sve učinili ako su ih upisali na školski vjeronauk, ne trudeći se da ih istodobno svojim primjerom i sudjelovanjem uvedu u zajedništvo i liturgijski život Crkve, važno je uočiti ove poruke božićne noći: da se Isusovo rođenje objavilo zajednici pastira, da su mu se oni, međusobno se potičući, zajedno došli pokloniti, te su zajednički radosno i oduševljeno pripovijedali i svjedočili drugima što su čuli, vidjeli i doživjeli u Betlehemu. U tom smislu, Božić je ne samo dan kad je Sin Božji postao čovjekom, nego i kad su ljudi, zahvaćeni i poneseni Božjom bezgraničnom ljubavlju i naklonošću objavljenom u Isusovu rođenju, postali zajednica koju ne povezuje izvanjska sila nego isti Duh, ista vjera i nada u konačno spasenje. To je temelj Božića kao blagdana kućne Crkve, Crkve u malom, obiteljskog zajedništva, gdje se Gospodin približava svakome od nas i svakoj obitelji tamo gdje jesmo, bez obzira koji je to stupanj vjere, vjerničkog predanja, vjerske izobrazbe i osobne usklađenosti sa zapovijedima Crkve“.

Prisutne vjernike đakovačko-osječki nadbiskup potaknuo je da duh zajedništva i ljubavi unose u svoje obitelji „i drago nam hrvatsko društvo i u čitav svijet, gdje su uz toliko toga dobroga nažalost prisutne ranjenost i različite napetosti i podjele, od bračnih i obiteljskih do političkih i ideoloških sukoba, pa sve do javnih svađa najviših nositelja vlasti, obiteljskog nasilja pa sve do agresije jedne zemlje na drugu i strašnoga rata u Ukrajini. Trpljenja ukrajinskog naroda i razaranja ukrajinskih gradova i sela, sve do sustavnog uništavanja čitave infrastrukture, žalosna su slika onoga što se događa i na mikroplanu naših međuljudskih ravnodušnosti, strančarenja, ideoloških sukoba i borbi za osobnu korist, prevlast, položaj, utjecaj i vlast“.

„Božić je poziv na novi stil života, u kojem nema mjesta sili, grubosti i zakonu jačega, već samo ljubavi, nježnosti, solidarnosti, zajedništvu i prijateljstvu. Ne možemo častiti utjelovljenoga Sina Božjega, novorođeno dijete Isusa, ako takav odnos poštovanja  ne iskazujemo svakom čovjeku i ako iza lica svakog čovjeka ne prepoznajemo lice Isusa Krista. Sina Božjega koji je postao čovjekom častimo i odajemo mu poštovanje svaki put kad iskazujemo pažnju i ljubav prema bližnjima, pogotovo prema marginaliziranima i slabima, s kojim se on svojim utjelovljenjem i životom najizravnije poistovjetio. U ovom našem vremenu oholosti, samodostatnosti i ravnodušnosti, koje rađa raslojavanjem i nasiljem posebno je važno čuti i prihvatiti te božićne poruke koje do nas stižu od betlehemskog djeteta Isusa“, poručio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Homiliju je zaključio božićnom čestitkom: „Sve Vas draga braćo i sestre, sve Vas svećenike, Vas Oče nadbiskupe i Bogu posvećene osobe, nositelje gradskih i županijskih vlasti, sve vas koji ste s nama povezani sredstvima društvenoga priopćavanja, pa i sve vas koje život ne miluje te ste izloženi različitim oblicima trpljenja i siromaštva, pozivam da se pridružimo betlehemskim pastirima, govoreći: Hajdemo do Betlehema pokloniti se ondje Bogu i čovjeku! Učinimo to da nam ne samo Božić bude lijep i sretan, nego i svi naši dani i cijeli naš pojedinačni i zajednički život. I u tom smislu svima Vam želim sretan i blagoslovljen Božić.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedrali zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na kraju misnoga slavlja prigodnu čestitku nadbiskupu Đuri i Marinu uime konkatedralne župne zajednice uputio je mons. Bernatović, a potom su prisutni nadbiskupi vjernicima zajedno udijelili Božji blagoslov.