Sudionici su se najprije okupili na molitveno-kulturnom programu ispred osječke konkatedrale sv. Petra i Pavla. Među sudionicima bio je domaćin susreta – đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji se susretao s obiteljima, kao i njihovim članovima s invaliditetom.

Prisutan je bio i predsjednik organizacijskog odbora susreta vlč. Pavao Mikulčić. Program su pratili i brojni svećenici, redovnici i redovnice koji su u Osijek došli kao pratnja obiteljima. Da bi se susret tijekom dva dana nesmetano odvijao, a sudionici u svakom trenutku dobili sve potrebne informacije angažirano je 50 volontera – među kojima su bogoslovi Đakovačko-osječke nadbiskupije, brojni mladi, te medicinske sestre Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestra i tehničara.

Sudionike su u ime domaćina pozdravile voditeljice programa, vjeroučiteljice Nataša Šantić i Anita Bošnjak. Posebno je istaknuto da ovogodišnji susret napose želi usmjeriti pozornost na dostojanstvo, darove i mjesto osoba s invaliditetom u obiteljima, župnim zajednicama i društvu. „Želimo zajedno posvjedočiti kako je svaki ljudski život neprocjenjiv dar te da nitko nije na rubu kada se živi evanđelje ljubavi i prihvaćanja“, istaknuto je u uvodu pretprograma.

Zatim je na videozidu prikazan videospot himne susreta, nakon koje su svi sudionici izmolili i molitvu susreta. Tijekom programa obitelji su mogle poći na klanjanje u tišini u kapucinsku crkvu sv. Jakova ili pristupiti sakramentu pomirenja u istoj crkvi ili u osječkoj konkatedrali. Redovi za ispovijed bili su dugački, a prisutni biskupi i svećenici stavili su na raspolaganje za slavlje sakramenta pomirenja.

U prostorima Osnovne škole svete Ane Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije održalo je radionicu „Mozaik nade“ za obitelji koju su vodili bračni parovi – Anita i Željko Bešlić te Pavo i Marija Kovčić, Zrinka Ivanko i Elizabeta Matuzović. Radionica je bila namijenjena svim obiteljima na susretu. Osmišljena je tako da zajedničkim stvaranjem, razgovorom i molitvom pomogne obiteljima prepoznati vlastitu vrijednost, jedinstvenost i međusobnu povezanost. Sudionici radionice sa sobom su ponijeli  snažnu poruku – da nijedna obitelj nije savršena, ali je svaka dragocjena u Božjim očima.

„Bog prikuplja sve obiteljske kamenčiće i kroz životne pukotine stvara jedinstvenu sliku – mozaik obitelji u kome svatko ima svoje nezamjenjivo mjesto, a upravo ju različitost, izazovi i međusobna ljubav i čine takvom – jedinstvenom“, istaknuto je tijekom rada. Radionice su bile metodološki oslonjene na principe inkluzivne obiteljske sistemske terapije, ekspresivne art terapije i kršćanske duhovnosti. Voditelji radionica željeli su „da sudionici s radionice odu svojim kućama s jednom slikom u srcu: Bog je umjetnik, a naša obitelj je njegov mozaik“.

na Na štandovima Trgu Ante Starčevića svoj rad predstavile su razne vjerničke udruge i pokreti: Slavonija za život, U ime obitelji, 40 dana za život, Prilika za susret, Vjera i svjetlo, Papinska misijska djela, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Humanitarna udruga „Job“, Kršćanska humanitarna udruga „Putovi milosti“, Prijatelji sv. Martina – Beli Manastir i Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BIOS).

Na pozornici ispred osječke konkatedrale program su otvorili najmlađi sudionici – učenici Katoličke osnovne škole Andrije Živkovića iz Slavonskog Broda izvedbom „Malog dječjeg mjuzikla o sv. Antunu Padovanskom“. Otpjevali su i nekoliko pjesama, među kojima i svoju pjesmu „Slušaj, voli, vjeruj, moli“. Zatim je na pozornicu bogatstvo tradicije, običaja i kulturne baštine donijelo Kulturno umjetničko društvo „Tena“ iz Đakova. Pod vodstvom voditelja i koreografa društva prof. dr. Enriha Merdića prikazali su bogatstvo žetvenih običaja Slavonije, svatovske običaje Đakovštine, te izveli nekoliko prigodnih pjesama.

Program je nastavljen svjedočanstvom obitelji Bošnjak iz Vinkovaca na videozidu. Lidija, majka troje djece, govorila je o svojoj najmlađoj kćeri Miji, koja je rođena sa spinom bifidom i meningokelom te se kreće u invalidskim kolicima. Prisjetila se straha, suza i neizvjesnosti koje su pratili prve godine, ali i spoznaje da je Mijin dolazak duboko promijenio cijelu obitelj. „Mia nas je naučila da se život ne mjeri onime što nemaš, nego onime što imaš“, rekla je. Istaknula je da ih je kći naučila strpljenju, zajedništvu, zahvalnosti i gledanju ljudi srcem, a ne očima.

Naglasila je da invaliditet nije kraj snova ni radosti te da vrijednost čovjeka ne određuje njegova sposobnost hodanja, nego njegovo srce. Roditeljima koji se suočavaju sa sličnom situacijom poručila je da početak neće biti lagan, ali da će s vremenom shvatiti kako je „vrijedilo svega – svake suze, svakog straha i svake minute provedene u bolnici“. Svjedočanstvo je zaključila riječima: „Hvala ti, Bože, što si nas njome blagoslovio.“

Pretprogram je nastavljen duhovnom glazbom za što je bio zaslužan Matej Galić i grupa „Yeshua“ koji su sve prisutne pripravili za sudjelovanje na zajedničkom molitvenom bdjenju u osječkoj konkatedrali, objavljeno je na stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije.

FOTO 5. Susret hrvatskih katoličkih obitelji

U Osijeku počeo 5. Susret hrvatskih katoličkih obitelji