Na početku slavlja sve hodočasnike i predslavitelja mons. Hranića pozdravio je župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i rektor Svetišta preč. Domagoj Matošević.

Uvodeći u misu, nadbiskup Hranić prokomentirao je primjer stakla koje štiti od vjetra, kiše i hladnoće, ali ne uskraćuje pogled; no, kad se druga strana premaže tankim slojem srebra onda to više nije prozirno staklo, nego ogledalo koje svraća pogled na nas same.

„U ogledalu vidimo sebe: ono što je lijepo na nama, ali i ono što nam se manje sviđa. Danas smo došli ovamo u Mariju Bistricu da bismo slojem skrušenosti i poniznosti te Božjom riječju premazali staklo našega života, kako bismo se u njemu vidjeli onakvima kakvi jesmo. I da bismo ovdje u svetištu Majke Božje Bistričke, o njezinu blagdanu, gledajući i slušajući Blaženu Djevicu Mariju, shvatili i prepoznali njezinu preporuku što nam je činiti kako bismo i mi – pomazani Duhom Svetim – ostvarili svoje poslanje te postali suobličeni njezinu Sinu Isusu Kristu“, rekao je nadbiskup.

U homiliji je nadbiskup tumačio naviješteni evanđeoski odlomak o Isusovu prvom čudu na svadbi u Kani Galilejskoj kada je pretvorio vodu u vino.

„To evanđeosko izvješće što smo ga čuli govori i mnogo više. Ono nam daje razumjeti da Isus u Kani započinje zaručničko slavlje Novog saveza, donoseći nešto novo i bolje. U kojem smislu? Voda iz kamenih posuda, koju su poslužitelji onamo ulili na Isusov zahtjev, biva pretvorena u vino. Ta pretvorba vode u vino simbol je prijelaza starozavjetnog židovskog Zakona u novu stvarnost, koju je donio Isus. Vino nastalo pretvorbom iz vode, je bolje od onoga što su ga ranije popili i ima ga u izobilju. Dakle, Isus koji je pravi Zaručnik svadbenog slavlja nudi nova i obilata mesijanska dobra, a to su: Evanđelje, Euharistija, Duh Sveti, koji dijeli tolike različite darove i službe“, pojasnio je mons. Hranić.

Nadalje je protumačio da odlučujuću ulogu u evanđeoskom odlomku ipak ima Marija. „Žao joj je mladog bračnog para koji će se osramotiti jer je na njihovoj svadbi nestalo vina. Žao joj je i njihovih obitelji. Tu neugodnost Marija povjerava Isusu – ‚Vina nemaju!‘ No, Isus na tu zamolbu odgovara: ‚Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!‘ Nakon takvog tvrdog i neumoljivog Isusova odgovora, Marija mora rasti i od biološke majke uzrasti u vjernicu te postati ženom vjere u Isusovo božansko sinovstvo. Ponovno, kao nekad pred anđelom Gabrielom, sada pred svojim Djetetom koje je rodila i odgojila, mora ispovjediti da je to njezino Dijete Sin Božji, nad kojim ona ne može polagati nikakvo pravo, nego pred njim i ona ostaje i može biti samo vjernica, izjednačena svim ostalim vjernicima. Marijina vjera mora biti veća i jača od njezinih majčinskih osjećaja. I onda, kad je bila odbijena kao biološka majka, Marija ostvaruje novi korak u kojemu ostvaruje istinski čin vjere: ‚Što god vam rekne, učinite!‘ U tom koraku Marija izgovara te riječi ne više kao biološka majka, nego sada kao vjernica govori poslužiteljima: ‚Što god vam rekne, učinite!‘ I tek očitovana Marijina vjera postaje pretpostavka za Isusovo čudo: ‚Napunite posude vodom. Zagrabite i nosite ravnatelju stola!‘“, kazao je nadbiskup.

Istaknuo je da tako Marija u Kani Galilejskoj „u sebi utjelovljuje pravi i novi Božji narod. Predstavlja i zastupa Crkvu, zaručnicu Kristovu. Predstavlja i zastupa nas, Isusove učenike.“

Nadbiskup je pojasnio da je „preduvjet takve Isusove spasenjske intervencije da i naše srce bude puno vjere poput Marijine kad je ona, nakon što je bila odbijena kao biološka majka, kao vjernica ispovjedila da ne može polagati nikakvo pravo na Boga, nego da se samo Bog, tj. utjelovljeni Sin Božji kojega je rodila, može smilovati njoj i kad je u toj i takvoj vjeri u milosrdno Srce Sina Božjega rekla poslužiteljima: ‚Što god vam rekne, učinite!‘ Tu je ona očitovala vjeru da je sve u Božjim rukama, a ništa u njezinim, bez obzira što ga je ona biološki donijela na svijet te da je Bog ljubav i dobrota koja svojih nikad ne ostavlja“.

Obraćajući se hodočasnicima, nadbiskup je kazao da su „danas došli u ovo Marijino svetište – u svetište Isusove i naše Majke, koja nas je zastupala kao svoje sinove i kćeri, kao Crkvu, već na svadbi u Kani Galilejskoj, da bismo joj ovdje u njezinu svetištu, rekli ‚vina nemaju‘. Došli smo da bismo Isusu zajedno s Marijom joj rekli da naši mili i dragi ili mi sami ‚zdravlja nemaju‘ ili da mi sami ‚zdravlja, radno mjesto, radosti, mira, sloge, ljubavi nemamo‘. Tu smo puni solidarnosti kao staklo koje štiti naše bližnje od vjetra, kiše i hladnoće. I mi za njih molimo: ‚Vina nemaju!‘

Nadbiskup je pojasnio da „kad u kojoj obitelji ili zajednici nastane problem, Marija uči da je prva stvar koju treba učiniti povjeriti to Isusu, a ne misliti kako ćemo mi sami to riješiti tako što ćemo potegnuti svoju vezu: rodbinsku, prijateljsku ili stranačku; pokazati zube, zaprijetiti, osvetiti se ili na neki drugi način“.

Predslavitelj je poručio „da nas Marija uči da mi staklo kojim ‚od vjetra, kiše, bolesti, nezaposlenosti, hladnoće u obiteljskim odnosima‘ štitimo sebe i naše bližnje trebamo premazati tankim slojem srebra vjere i povjerenja Božjoj riječi kako bismo i mi u Božjoj riječi kao u ogledalu vidjeli sebe i slabosti vlastite vjere. Mariji je Isusova riječ bila ogledalo u kojemu se ona trajno ogledala i nadahnjivala. Snagom vjere poticala je sluge, kroz čitavu povijest poticala je naš narod te danas potiče i nas: ‚Što god vam rekne, učinite!‘“

Mons. Hranić istaknuo je da „vjera poput Marijine, koja priznaje i ispovijeda da ne polažemo nikakvo pravo na uslugu zbog krvne veze, stranačke pripadnosti ili prijateljstva, na uslišanje zbog svojih molitava, misa, žrtava, postova i milostinje, koja je svjesna da sve ovisi o Božjoj ljubavi i dobroti, te se pouzdaje isključivo u Božju ljubav snaži nas u vjeri u božanstvo njezina Sina Isusa i potiče nas kao i poslužitelje na svadbi u Kani: ‚Sve što vam rekne učinite!‘“

„Naše, je, draga braćo i sestre, vjerovati poput Marije i biti pozorni na Isusovu riječ. Naše je točiti vodu, a Isus će tu vodu pretvoriti u vino. Neka nam Majka Božja Bistrička izmoli čvrstoću i postojanost vjere!“, zaključio je nadbiskup Hranić.