Imenovani splitsko-makarski nadbiskup službu će preuzeti u subotu 28. listopada u crkvi Svete obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. Uoči toga događaja, za Hrvatski katolički radio i Informativnu katoličku agenciju razgovarao je s urednicom vjerskog programa HKR-a Tanjom Maleš.

Na početku se mons. Križić preporučio u molitve rekavši da su mu one najpotrebnije. Kazao je da Splitsko-makarsku nadbiskupiju ne poznaje mnogo te da najprije želi upoznati svećenike kojima će biti pastir. Podsjetio je da je u Gospićko-senjskoj biskupiji imao 50-ak svećenika i 86 župa, a sada ga očekuje više od 400 svećenika i 187 župa. „Onda možete misliti koliki je taj teren i koliko će trebati vremena da se upoznam s teritorijem nadbiskupije, a iznad svega sa svećenicima koji su mi prvi suradnici“, rekao je, dodavši da mu je to za početak najvažnije.

Govorio je i o povezanosti s Blaženom Djevicom Marijom. Nadbiskup Križić rođen je na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, za biskupa je imenovan na blagdan Navještenja Gospodinova, a za nadbiskupa na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Zaređen je za biskupa u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, a službu splitsko-makarskog nadbiskupa preuzet će u Gospinom prasvetištu. „Nameće se taj osjećaj da me zagovor Blažene Djevice Marije prati. Ja joj se trajno utječem, a siguran sam da je ona kao majka tu pažljiva i sigurno neće zatajiti“, poručio je mons. Križić. Smatra da bez njegovog utjecanja Mariji ti „znakovi“ nemaju nikakvu posebnu vrijednost.

Osvrnuo se također na svoju službu u Gospićko-senjskoj biskupiji. Kazao je da je surađivao s mnogim svećenicima i laicima te da su napravili što su mogli, kao i da ima još mnogo toga za učiniti. Izrazio je nadu da će njegov nasljednik dopuniti praznine koje su ostale te da biskupija neće dugo čekati pastira zbog pripreme važnog događaja koji ju očekuje, a to je Susret hrvatske katoličke mladeži.

Poručio je i da mu je drago što se, osim svetišta Hrvatskih mučenika na Udbini, razvija i Svetište Majke Božje na Krasnom, dodavši da se radi i na uređenju toga svetišta.

Mons. Križić je u Gospić doveo bosonoge karmelićanke kao moliteljice za tu mjesnu Crkvu i općenito Crkvu u Hrvatskoj. Rekao je da je smatrao da je to jako potrebno za biskupiju, a da sada vidi da je to zaista bila Božja providnost. Dodao je da taj projekt donosi sve više plodova i da vjernici sve više prepoznaju veličinu i snagu prisutnosti sestara. Podsjetio je da biskupija svojim novcem ne bi mogla izgraditi taj samostan, nego da je on sagrađen „Božjom providnošću“, odnosno donacijama za koje ni sam ponekad nije znao kako su došle.

Nadbiskup Križić kazao je da tek mora vidjeti koje su konkretne potrebe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji da bi znao u kojem smjeru djelovati. Istaknuo je da su uvijek velike potrebe na planu duhovnosti. „Ono što mi je najvažnije je vjera u narodu. Vjera koja mora postati iskustvo“, proučio je. Dodao je da je čuo da u nadbiskupiji djeluje mnogo molitvenih zajednica i da je vjera živa. „Na meni ostaje samo raspirivati to i uvjeriti narod da vjera može biti živa, da postoji živi odnos s Bogom, živi kontakt s Bogom. Ne vjera na razini teorije, na razini znanja, nego vjera kao iskustvo“, ustvrdio je.

Osvrnuo se i na sinodalnost i skupštinu Biskupske sinode rekavši da je cilj sinode da svi postanu svjesni da su odgovorni za Crkvu i da moraju zajednički tražiti najbolja rješenja da bi Crkva bila znak božanskoga u svijetu. Naglasio je da Crkva nisu samo biskupi, svećenici i redovnici, nego svi te da narod ima pravo i dužnost intervenirati i kritički se osvrtati na konkretne situacije. „To je znak da je vjerničkom narodu stalo do Crkve“, kazao je mons. Križić.

Govoreći o nekim reakcijama poput onih da biskupi pokušavaju promijeniti nauk Crkve i Evanđelja, istaknuo je da se ne radi o promjeni nauka, nego o traženju novih rješenja da se ljudima pomogne u konkretnim životnim problemima. „To nam je obaveza“, istaknuo je.

Također smatra da je najpotrebnije raditi s onima koji su „odlutali“, ali i da se ni u kojem slučaju ne smij zaboraviti one koji su postojani u vjeri i životu Crkve. „Mi se iznad svega veselimo zbog onih koje imamo. Oni su naša radost i jamac budućnosti Crkve“, rekao je napomenuvši da će njima uvijek posvetiti posebnu pozornost.

Prisjetivši se konferencije prigodom imenovanja splitsko-makarskim nadbiskupom i pitanja novinara o tome kako Gospićko-senjska biskupija tijekom njegove službe nije imala skandale, rekao je da je bilo poteškoća, ali su to mogli riješiti mirno, bez izlaska u medije. „Na koncu, ni naše obitelji (ako su prave) ne iznose svoj prljavi veš, nego probleme rješavaju u svojoj kući. Tako smo i mi pokušavali rješavati u kući. Gdje god je bio problem, išao sam razgovarati da vidim na koji način ga riješiti. Smatrao sam da ga samo tako možemo riješiti“, rekao je dodavši da ondje gdje postoji problem, mora postojati i susret.

Osvrćući se na biskupsko imenovanje, kazao je da se ni kao redovnik nije usuđivao odbiti zahtjeve svojih nadređenih. Dodao je da mu je iskustvo pokazalo, i u situacijama kada je nevoljko prihvaćao zadaće, da je sve prošlo dobro. „Imam pravo reći i rekao sam: ‚Situacija je moja ovakva‘, ali ako Crkva od mene traži to, ja neću reći ‚ne‘; prihvatit ću jer smatram da će onda Bog sigurno pomagati“, rekao je.

Za kraj je podsjetio da se bez molitve i zazivanja pomoći odozgo ne može ići naprijed. „Iluzija je misliti da naše snage i naše sposobnosti to mogu nadomjestiti. Nikako ne mogu“, zaključio je mons. Križić.