Mons. Tadija Pranjić proglašen dobrotvorom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Euharistijsko slavlje prigodom proglašenja predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Koncelebriralo je više svećenika, među kojima provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, vinkovački dekan vlč. Ante Šiško, župnik Župe sv. Euzebija i Poliona vlč. Florijan Kvetek te domaći gvardijan fra Josip Blažević.

Na početku mise nazočnima se obratio provincijal fra Miljenko izrazivši radost što su se okupili da zajedno proslave misu te, uz osobne molitve, zahvale Bogu za preč. Pranjića. Osvrnuo se na povezanost franjevaca konventualaca s preč. Pranjićem kazavši da ona traje od njegova dolaska u Vinkovce. „Ove se godine navršilo točno 50 godina (1973.) kad je preč. Tadija nakon ređenja došao u Vinkovce po prvi put kao župni vikar. Nakon prekida od 6 godina kad je bio župnik u Županji, 1983. se vratio kao župnik i ostao tu do svog umirovljenja“, kazao je fra Miljenko naglasivši da je cijelo to vrijeme za preč. Pranjića samostan bio kao drugi dom, što je posebno došlo do izražaja u Domovinskom ratu.

„Ono što nas je potaklo da prečasnog Tadiju proglasimo dobrotvorom naše Provincije, osim nebrojenih malih djela dobrote i ljubavi, posebno želim izdvojiti njegovu trajnu otvorenost, susretljivost i spremnost na suradnju, što je vjerujem bio i jedan poseban vid kršćanskog zajedništva i bratske ljubavi između jednog dijecezanskog župnika i redovnika franjevaca. Vjerujem da je već to bila jedna životna propovijed vjernicima i svim ljudima na ovim područjima“, poručio je provincijal te zahvalio preč. Pranjiću i svečano ga uvrstio u dobrotvore Provincije.

Na kraju je zahvalio i nadbiskupu Hraniću, kao i ostalim biskupima Đakovačko-osječke nadbiskupije, što su „često isticali ovo prijateljstvo župe i samostana, kao lijepi primjer prave kršćanske suradnje i pastoralne sloge te istinskog evanđeoskog bratskog života“. Potom je preč. Pranjiću uručena plaketa koja potvrđuje proglašenje dobrotvorom Provincije i uvrštenje među duhovnu braću franjevaca konventualaca.

Nadbiskup Hranić započeo je homiliju rekavši da „liturgijska čitanja prve nedjelje došašća, što smo ih upravo čuli, sugeriraju dvije ključne riječi za došašće, a to su blizina i budnost, Božja blizina i naša budnost“.

Osvrćući se na prvo čitanje (usp. Iz 63,16b-17.19b), poručio je da je možda malo neobično da čovjek – prorok razgovara s Bogom kako to čini Izaija. „No, za razliku od svojih suvremenika, prorok nije ravnodušan prema Bogu i pitanjima vjere. Ni on trenutno ne razumije Božje putove, ali se zbog toga ne okreće od Boga“, naglasio je dodavši da se i danas čovjek ponekad nađe u situaciji da nemoćno širi ruke prema Bogu.

„Tako nam i naše kršćansko vjerničko iskustvo govori da Bog ima svoje putove po kojima on djeluje u našim životima. Istina, ti njegovi putovi se često razlikuju od našeg načina razmišljanja i naših želja. Mi bismo češće htjeli osjetiti jasnu Božju prisutnost i u ovom našem vremenu i društvu! No, Bog nas je obdario slobodom. Tu našu slobodu mi, nažalost, često ne upotrebljavamo kao ispunjenje Božje volje na zemlji, nego kao mogućnost da se udaljimo od Boga i da idemo svojim putovima, koji nisu usklađeni s njegovim naumima“, istaknuo je propovjednik te dodao da je zato budnost ključna u došašću.

„U današnjem evanđeoskom pozivu ‘Bdijte’, sadržana je temeljna Isusova poruka nama njegovim učenicima kao pojedincima i čitavoj crkvenoj zajednici. Hoćemo li prespavati sve akutnija pitanja i izazove u našem životu i društvu ili ćemo se pravovremeno trgnuti i potražiti te pružiti pravi odgovor na njih?“, upitao je mons. Hranić prisutne te postavio konkretna pitanja.

Upozorio je nazočne vjernike da ne smiju dopustiti da ih obuzme drijemež i obeshrabrenje. „Trajna je napast da se u nama nastani opasna pospanost, koja se očituje kao osrednjost i ravnodušnost“, naglasio je dodavši da bez ljubavi prema Bogu, bez iščekivanja njegove novosti, čovjek postaje ravnodušan ili osrednji, mlak, nepokretan, pospan i uspavan. „A to nagriza vjeru, jer je vjera suprotnost od osrednjosti i ravnodušnosti. Vjera je Božja gorljiva želja, neprestana odvažnost na obraćenje, hrabrost za ljubav, za ići naprijed s povjerenjem i nadom u srcu“, poručio je nadbiskup Hranić.

Nadalje je kazao da svjedoče dvostrukom svjedočanstvu blizine i budnosti opisavši potom povezanost preč. Pranjića i franjevaca prije, tijekom i nakon Domovinskoga rata. „I gledajte danas: oci franjevci, na čelu s provincijalom fra Miljenkom, proglašavaju preč. Tadiju dobročiniteljem: i to ne samo ovoga samostana, nego i čitave svoje Provincije“, istaknuo je.

Zahvalivši franjevcima konventualcima i preč. Pranjiću, đakovačko-osječki nadbiskup izrazio je radost, komplimente i priznanje radi ljudske, kršćanske, svećeničke i redovničke zrelosti te svjedočanstva koje je preč. Tadija pružio i pruža svim vjernicima. „Niste vjerojatno niti svjesni koliko ste i koliko danas svojim riječima i postupcima izgrađujete zajedništvo među ovim dragim vjernicima, obiteljske odnose u našim obiteljima te zajedništvo i suradnju između unutar našega prezbiterija te između prezbiterija naše nadbiskupije i Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca“, rekao je.

Na kraju homilije, nadbiskup Hranić podsjetio je prisutne na ključne pojmove s početka – blizina i budnost. „Probudimo se svi i iz sna osrednjosti i iz sna ravnodušnosti te potaknuti svjedočanstvom blizine i budnosti kojoj danas svjedočimo između ove braće redovnika i svećenika koje je urodila plodovima zajedništva i mi na početku ovoga adventa ispunimo srca budnošću molitve, ljubavi, dobrote i milosrđa“, zaključio je.

Nakon popričesne molitve, nazočnima se obratio i gvardijan fra Josip rekavši da „ovo slavlje znači da fratri svoje dobročinitelje ne zaboravljaju“ te da su se okupili da mons. Pranjiću izraze svoju zahvalnost za otvoreno dobro srce i vrata gostoljubive kuće. Zahvalio je nadbiskupu Hraniću, provincijalu fra Miljenku, dekanu vlč. Šišku te vlč. Kveteku, ali i svima drugima koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju.

Potom je riječi zahvale uputio i preč. Tadija Pranjić prisjetivši se prvih susreta s franjevcima konventualcima, ali i najtežih trenutaka tijekom Domovinskog rata kada su mu franjevci pomogli. „Tako sam ovdje proveo nebrojene naljepše i najteže dane“, naglasio je. Zahvalio je provincijalu fra Miljenku na proglašenju dobrotvorom Provincije, nadbiskupu Hraniću na predslavljenju mise.

Na kraju je nadbiskup Hranić čestitao franjevcima konventualcima 85. obljetnicu djelovanja u Vinkovcima. Kazao je da je „’Mala crkva’ duhovna oaza i velika ispovjedaonica u Vinkovcima“. Potaknuo je mlade da se ne boje prihvatiti duhovni poziv koji možda osjećaju rekavši da ih Crkva treba te je na sve prisutne zazvao Božji blagoslov.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih.