Nadbiskup Gallagher predslavio euharistiju u sarajevskoj katedrali

Misu je suslavio vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić te još 20-ak svećenika.

Prije mise pozdrav nadbiskupu Gallagheru uputio je nadbiskup Vukšić izražavajući radost i čast da ga, „u ime u ime cijele zajednice katoličkih vjernika i njezinih biskupa u Bosni i Hercegovini, te posebice u ime svih vjernika, svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca Vrhbosanske nadbiskupije, može pozdraviti u ovoj katedrali Srca Isusova neposredno prije početka euharistijskoga slavlja i molitve za mir“.

„S istom nakanom u ovoj katedrali molili su i mole mnogi, a među njima i dva nasljednika apostola Petra. Sveti Ivan Pavao II. ovdje je molio 1997. godine, o čemu svjedoči svjetiljka mira, koju je on donio i otada se nalazi u prezbiteriju katedrale. A sretno vladajući papa Franjo, kao glasnik i svjedok mira, pohodio nas je 2015. godine“, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Zahvalio je tajniku za odnose s državama što je došao kao jedan od najbližih suradnika pape Franje koji je u službi dobre volje i mira među ljudima.“

Nadbiskup Gallagher se u homiliji osvrnuo na prvo čitanje u kojem prorok Jeremija predstavlja dvije kategorije ljudi: čovjek „koji se uzda u čovjeka“, računa na savez moćnih, na dobra koja posjeduje i „srce svoje od Gospodina odvraća“ te „čovjeka koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje“, koji je „blagoslovljen“ od Boga, smatra ga svojim prijateljem i ispunjava ga svakim dobrom. „Ovaj čovjek podsjeća na stablo zasađeno uz vodu koje donosi plod. Na nama je odlučiti kojoj od dviju kategorija, ćemo pripadati“, kazao je.

Potom se osvrnuo i na naviješteni evanđeoski odlomak o bogatašu i siromašnom Lazaru.

„U prispodobi koju nam današnje Evanđelje nudi, Isus otkriva užasnu opasnost kojoj su izloženi oni koji mirno uživaju u svom imetku, misleći samo na sebe. I ovdje nas priča suočava s dvije scene: prva opisuje situaciju bogatog i siromašnog čovjeka na zemlji… Neočekivano se otvara druga faza koja se odvija u zagrobnom životu, a započinje smrću, u kojoj su bogataš i siromah jednaki. Razdvojenost i suprotnost između njih dvoje ostaje, ali se njihove sudbine zamjenjuju, obrnute su. Siromah je odnesen ‚u krilo Abrahamovo‘, židovski je to izraz koji označava vječnu sreću, prikazanu kao gozbu, na kojoj siromah konačno može utažiti svoju glad. Dok se bogataš strmoglavljuje ‚u teške muke u paklu‘. Koristeći se tradicionalnim slikama, Isus nam želi reći da će Božja pravda ponovno dovesti u ravnotežu siromaštvo i nepravde života: onaj koji se uzda u Njega, nikada ne gubi, čak i ako mnogi tako misle, s obzirom da On ne intervenira uvijek tijekom razvoja ljudskih događaja“, poručio je predstavnik Svete Stolice.

„Večeras molimo za mir. Osobito ga želimo zazivati za Ukrajinu, izmučenu Zemlju, u kojoj, kako je nedavno rekao papa Franjo, ‚teku rijeke krvi i suza‘ i gdje ‚se ne radi samo o vojnoj operaciji već o ratu koji sije smrt, razaranje i bijedu‘. Mir je, podsjetio nas je Papa, ‚Božji san, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja od strane čovjeka i od strane zloga‘. Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se susreću, a ponekad i sukobljavaju različite kulture i tradicije, posebno je potreban dar mira i graditelji mira, odnosno ljudi, za koje je prorok Jeremija rekao da su blagoslovljeni i uzdaju se u Gospodina. Primjenjujući ponovno sliku proroka, može se međutim reći da je onaj tko sije sukobe, potiče na rat i na podjele, proklet i odvraća svoje srce od Gospodina. Ali kako možemo izgraditi mir? Papa Franjo je rekao da se ‚mir može izgraditi ako počnemo biti u miru sa sobom i s onima koji su nam blizu, uklanjajući prepreke koje nas sprečavaju da se brinemo o potrebitima i siromašnima. Radi se o razvijanju mentaliteta i kulture brige, da bismo pobijedili ravnodušnost, odbacivanje i suparništvo koji, nažalost, prevladavaju. Uklonite ove stavove. Mir nije samo odsutnost rata (…)nego život pun smisla, postavljen i življen u osobnom ostvarenju i u bratskom dijeljenju s drugima.‘ Koristeći se rječnikom današnjeg Evanđelja, možemo reći da oni koji se smatraju sitima, odnosno oni koji se ne žele brinuti o drugome i ravnodušni su prema potrebama drugih, prema današnjim Lazarima, ne doprinose izgradnji mira i društvenog sklada. Naprotiv, uništavaju ga, produbljujući podjele‘, kazao je nadbiskup Gallagher podsjećajući na riječi Svetoga Oca Ivana Pavla II. izrečene na početku Njegovog apostolskog putovanja 1997. godine u sarajevskoj katedrali:

„Neka više nikada ne bude rata, neka više nikada ne bude mržnje i nesnošljivosti! To je pouka ovoga stoljeća i ovoga tisućljeća koji su se već približili svojemu svršetku. Upravo s tom porukom započinjem ovaj svoj pastirski pohod. Logiku neljudskoga nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira. Nagon osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi oproštenja, koje će okončati zagrižene nacionalizme i zahtjeve što iz njih proizlaze. Potrebno je, kao u mozaiku, da se svakoj osobi i narodu ovih krajeva jamči očuvanje njihova političkoga, nacionalnoga, kulturnoga i vjerskoga identiteta. Raznolikost je bogatstvo kada se pretvori u međusobno nadopunjavanje u nastojanju oko služenja miru i izgradnji uistinu demokratske Bosne i Hercegovine.“

U slavlju je su sudjelovale redovnice iz raznih družbi te bogoslovi iz bogoslovnih sjemeništa u BiH, kao i drugi vjernici. Misa je slavljena na latinskom jeziku, a liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.