Nadbiskup Vukšić predvodio misu bdjenja u božićnoj noći u sarajevskoj katedrali

Koncelebrirala su desetorica svećenika među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i tajnik Apostolske nuncijature mons. Amaury Medina Blanco.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve sudionike u katedrali i sve koji u televizijskom i radijskom prijenosu prate misu kojom počinju božićno slavlje. „Molimo dragoga Boga koji je svojim rođenjem zagrlio sav ljudski rod da nas u svom zagrljaju drži do kraja našega života na ovoj zemlji kako bismo uvijek zajedno s njim mogli biti blagoslov cijelom svijetu i svim ljudima koje susrećemo na svojim životnim putovima“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je sve najsrdačnije pozdravio, a posebno svećenike oko oltara. „Večeras najviše pozdravljam novog apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Chullikatta koji nam dolazi iz Indije nakon bogatoga diplomatskoga iskustva. Dobro nam došao i radujemo se njegovim molitvama koje će zajedno s nama upućivati prema nebesima radi našega i svog blagoslova, radi našega i svoga spasenja“, rekao je mons. Vukšić.

U propovijedi pod naslovom „Božić je blagdan Božje blizine i susreta Boga i čovjeka“, nadbiskup Vukšić je na početku pojasnio da „ovim euharistijskim slavljem, koje se naziva misa bdjenja, Crkva poziva vjernike na početak velike radosti zbog svetkovine koja počinje“.

„Radosni smo zbog Božića koji je kršćanski blagdan, ili još ispravnije rečeno: on je Kristov blagdan, te ga se zato može živjeti i proslavljati jedino ako se u središte stavi Isusa i ako dopustimo da nas dirne njegov božanski dolazak među ljude i vodi iskustvo osobnoga susreta s njim, svojim Bogom i Spasiteljem. Nastavljajući misao iz odlomka knjige proroka Izaije, koji nam je maloprije naviješten, Isusovo rođenje je blagdan pravde Božje koja je sinula kao svjetlost i planulo kao zublja njegova spasenja. To je tako jer je Bog, šaljući na svijet svoga Sina, koji je postao čovjek, sa sobom sjedinio čovječanstvo. ‘Vjenčao’ je naše ljudsko stanje u svoj savez ljubavi. Kao što se mladić ženi djevicom – veli Izaija – tako se Bog nama oženio. A živeći s Isusom i primjenjujući pravila njegova morala u svom životu, čovječanstvo nema više razloga svoju zemlju zvati ostavljenom ni opustošenom. Naspram tomu, čovjek će u Gospodnjoj ruci biti kruna divna i živjeti će na dlanu Boga svog, a njegova zemlja će biti milina Gospodnja (usp. Iz 62,1-5)“, poručio je nadbiskup Vukšić.

„Da bi dovršio svoje djelo spasenja, Bog od čovjeka očekuje i traži njegovu suradnju. Kao što je tražio suradnju od Marije i Josipa kod Isusova utjelovljenja, tako Bog od nas danas traži da budemo njegovu suradnici. I ne radi se sȁmo o tomu da nešto dobro uradimo, nego da Isusov način učinimo svojim načinom i njegova pravila zakonom svoga života. Slaviti Božić znači činiti kao Isus, koji je došao radi ljudi u potrebi i sišao sa svojih visina do onoga tko je u potrebi. Slaviti Božić znači činiti također kao Marija koja se ponizno Bogu klanjala i s povjerenjem odnosila prema Božjim planovima, čak i kad nije dokraja razumjela što točno Bog namjerava. Slaviti Božić znači više šutjeti pred poniznošću i veličinom Boga i prepustiti se osluškivanju Božjega glasa u tišini (usp. Papa Franjo, Opća audijencija, 19. prosinca 2018.)“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup.

„Božić je blagdan Božje blizine. Blagdan kojim se slavi susret Boga i čovjeka. Blagdan je to kojim se slavi Božji zagrljaj čovjekove stvarnosti. A da bi čovjek pristao na taj susret i ostao u zagrljaju Božje ljubavi, potrebno je da stalno živi vlastito obraćenje, da ulaže u popravak sebe samoga, u ispravljanje svojih pogrešaka, da se s lutanja svojim stranputicama želi vratiti slici Božjoj koja je u njemu i ostvarivati je u svakodnevnom životu. Odnosno, to je jedini ispravan način da se izvorna i trajna radost ima u vlastitom životu i da tu radost prenosimo na druge ljude koji su, kao stvorenja Božja, svi jednako oblikovani na sliku i priliku Božju. To se čini prije svega širenjem istine da su svi ljudi među sobom braća i sestre i svi jednakoga dostojanstva, a potom djelima kojima ćemo dokazivati prijateljstvo i bratstvo i uzajamno se natjecati u zaštiti tuđega dostojanstva“, kazao je nadbiskup Vukšić.

„Usklađivanje braće i sestara i njihovo spajanje u skladan mozaik društvenoga života velika je potreba. A usklađivanje različitosti odavno nije više pitanje samo nekih krajeva i naroda, jer skoro cijeli svijet doslovce svakoga dana sve više postaje obilježen istovremenim postojanjem ljudi koji, na istom području i u istom društvu,  slijede različite kulture, ideologije, razmišljanja, religije i druga uvjerenja. I kao što je potrebno imati umjetnika koji će različite obojene kamenčiće poslagati u skladan mozaik, i od njih razasutih stvoriti umjetničko djelo, tako slično sva današnja društva trebaju mudre i razborite ljude koji će znati upravljati razlikama i usklađivati ih, a same razlike i njihovi sljedbenici trebaju biti otvoreni za drukčije i spremni za susretanje. To je vrlo časno poslanje i treba ga vršiti i podržati. Zato molimo dragoga Boga, koji je po Isusovu rođenju u božićnoj noći zagrlio sve ljude, kako bismo uvijek slijedili taj primjer“, zaključio je nadbiskup Vukšić.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Asistirali su i misna čitanja čitali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom vlč. Ivana Rake.

Nakon mise uslijedilo je međusobno čestitanje i čestitanje u obiteljima i zajednicama.