Obilježena 25. obljetnica smrti „dobrog oca Ante“
Molitva na grobu o. Ante Artnera/FOTO: KTA
U velikoj župnoj i samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u župi Marija Zvijezda u Banjoj Luci obilježena je 24. studenoga 25. obljetnica smrti i stota rođenja redovnika trapista o. Ante Artnera koji je ostao upamćen u narodu toga kraja kao „dobri otac Anto“, izvijestila je KTA.
Misu zadušnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić, uz koncelebraciju banjolučkog biskupa Franje Komarice, petnaestak svećenika i tridesetak domaćih vjernika, čiji broj je bio uvjetovan korona-krizom.
Kardinal Puljić se s dubokom zahvalnošću prisjetio o. Ante koji je odigrao vrlo značajnu ulogu u njegovu svećeničkom zvanju i sazrijevanju. U propovijedi je istaknuo njegovu veliku dobrotu i moralnu veličinu, jer nije dopustio da ga zahvati gorčina zbog zločina komunističkih vlasti koje su ga punih šest godina nedužna držale u zeničkoj robijašnici i sve učinile da unište njegov voljeni samostan Marija Zvijezda. No, pokazao je i veliku odlučnost i hrabrost, boreći se lavovski za opstanak samostana.
Nazočni su pohodili i njegov grob u samostanskom groblju uz crkvu i izmolili molitve za pokojne. Tom je prigodom predstavljen i životopis oca Ante koji je pod naslovom „Dobri duh Marije Zvijezde“, napisao banjolučki svećenik mons. Anto Orlovac, a pojavila se upravo uoči ove obljetnice. Knjigu su predstavili mons. Ivica Božinović, također jedan duhovni izdanak dobrote o. Ante, i autor.
O. Anto Artner, krsnim imenom Ignacije, rođen je 1. veljače 1920. u Žiškovcu u Međimurju. Kao desetogodišnjak došao je najprije u trapističko sirotište u Mariju Zvijezdu, a onda je i sam postao redovnikom toga samostana. Za svećenika ga je zaredio blaženi kardinal Stepinac 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Od 1946. do 1952. proveo je kao kažnjenik u Zenici, a sva je njegova krivnja bila to što se kao mlad i aktivan svećenik energično protivio namjerama komunističkih vlasti da samostan posve unište. Neko je vrijeme morao provesti u zavičaju, gdje je pastoralno djelovao u župi Mursko Središće. Tek 1955. mogao se vratiti u Mariju Zvijezdu i više je nije htio napustiti ni kad je 1969., nakon velikog potresa, veći dio samostanske zajednice bio izmješten u Kloštar Ivanić. Bio je veliki obnovitelj crkve i samostana, ali i prvi župnik župe „Marija Zvijezda“, od 1973. do 1988. Nakon smrti opata o. Fulgencija Oraića bio je imenovan poglavarom (superiorom) Marije Zvijezde. Tek kad je teško obolio u vrijeme Domovinskog rata, a nije imao čak ni zdravstvenog osiguranja, morao je poći u bratski samostan Engelszell na Dunavu u Austriji, gdje je proveo posljednje dane i preminuo, te pokopan na samostanskom groblju. Bosnu i njezine ljude je zavolio kad svoj novi zavičaj, te je više puta izrazio želju da mu kosti budu prenesene u Mariju Zvijezdukad to bude moguće. Želja mu je, zbog spleta okolnosti, ispunjena tek 2018. Toliko je dobra činio svima, bez obzira na vjeru i narodnu pripadnost, da su ga prozvali dobrim ocem Antom.
