Obilježavanje Dana sjećanja počelo je hodnjom članova braniteljskih udruga od magistralne ceste do samostana. Prije mise, kod grobnice franjevaca ispred samostana fra Petar je predvodio molitvu za pokojne franjevce.

Misu su suslavili karinski gvardijan fra Petar Klarić, o. Ivan Topalović, vojni i policijski kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji i još 12 svećenika, a prisutna su bila i četiri franjevačka postulanta iz Imotskog.

Na početku mise prigodni govor održao je gvardijan Klarić. Podsjetio je da je upravo na godišnjicu razaranja samostana, 13. veljače 1960., prije 63 godine, narod za vrijeme sprovoda kardinala Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali klicao „Evo sveca mučenika!“

„Nadamo se da će bl. Stepinac uskoro i službeno biti proglašen svecem. I karinski samostan i njegovo okruženje dali su u Drugom svjetskom ratu svece mučenike. To su tadašnji karinski gvardijan Kruno Tadin i bivši karinski gvardijan Pavle Silov te franjevci Ante Pavlov, župnik Kruševa, Jozo Poljak, župnik Perušića i Anselmo Kamber rodom iz Perušića.

Sveukupno, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja ubijeno je 44 franjevaca. Karinski samostan, Franjevačka provincija i Zadarska nadbiskupija imaju svoje svece mučenike“, rekao je fra Petar.

Četnici i pobunjeni Srbi 13. veljače 1993. dični karinski samostan razorili su te opljačkali njegovo sakralno i kulturno blago „da bi zatrli duhovnu i hrvatsku baštinu u Karinu“, poručio je.

Naime, taj samostan kroz povijest je imao veliku duhovnu, kulturnu i nacionalnu ulogu, knjižnicu s 400 knjiga, pet vrijednih inkunabula iz 15. stoljeća i rukopise koji do danas nisu vraćeni. U samostanu su u prošlosti djelovale škola i arhiv.

„Obilježavamo 30 godina duhovnih i domoljubnih rana karinskog samostana i  pada hrvatske zastave na ovom samostanu. Kao što se na Veliki petak svake godine sjećamo Krista, njegovih rana i njegove žrtve na križu, imamo pravo s poštovanjem sjetiti se žrtve i razaranja karinskog samostana moleći za poginule hrvatske branitelje. Slavimo misu za Domovinu da se takav zločin nikad više ne ponovi“, poručio je fra Petar, rekavši da je i Isus padao pod teškim križem, ali je pobijedio i uskrsnuo.

„I mi smo padali, ali smo pobijedili. Uvijek smo se dizali iz pepela zahvaljujući Bogu, Gospi, našem hrvatskom narodu i njegovim braniteljima“, istaknuo je gvardijan Klarić, podsjetivši na slavne oslobodilačke bitke porobljenih dijelova Hrvatske te obnovu slobodne hrvatske države na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Potaknuo je da se i danas u slozi žrtvujemo za domovinu te je duhovno i nacionalno obnavljamo.

Zahvalivši Bogu za obnovu karinskog samostana i crkve, nadbiskup Zgrablić podsjetio je da su karinski samostan već u kolovozu 1991. okupirale jedinice tzv. SAO Krajine kad su iz njega protjerali redovnike, a s crkvom i zvonikom srušili su ga 13. veljače 1993. u znak osvete za akciju Maslenica. Tada je barbarski  uništena i zajednička fratarska grobnica a sve gospodarske zgrade bile su spaljene.

Karinski samostan u Domovinskom ratu doživio je najveće razaranje u svojoj šest stoljeća dugoj povijesti. To je najstariji od 15 samostana u sastavu Provincije Presvetog Otkupitelja.

„Obnova samostana mogla je započeti zahvaljujući veličanstvenoj oslobodilačkoj operaciji Maslenica Oružanih snaga RH i Hrvatske policije, protiv okupatora tzv. Republike Srpske krajine koja se odvijala krajem siječnja 1993. i zahvaljujući drugoj oslobodilačkoj operaciji Oluja 1995. kad se uspostavila kontrola nad zapadnim dijelom tzv. Srpske krajine u Hrvatskoj. I za to oslobođenje domovine Bogu zahvaljujemo“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši da „u molitvi za domovinu ne zaboravimo naše hrvatske branitelje, osobito sve žrtve Domovinskog rata: ubijene, nestale, ranjene hrvatske branitelje i civile te sve njihove obitelji. Molimo za naše neprijatelje, kako nam Isus kaže. Bezgrešna Marija i Majka Crkve neka nam bude zagovornica i pomoćnica na Božjem putu“, potaknuo je zadarski nadbiskup.

Tumačeći pročitanu Božju riječ iz Knjige Postanka o dvojici braće, Kajinu i Abelu, nadbiskup Zgrablić je rekao da ih mnogo toga povezuje, od krvnog srodstva do zanimanja.

„Riječ Božja pokazuje da mogu biti blizu, ali tako daleko i različiti, braća i bratoubojice. Božja riječ uvijek je govor u prvom licu, ponajprije govor meni. Božja riječ je hrana i izvor pića. Nitko ne može umjesto mene i za mene uzimati hranu i piće. Zato su Kajin i Abel dva pola našeg srca. Oni su dvije mogućnosti opredjeljenja našeg srca, naše naravi i života“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da Bog gleda na čisto ljudsko srce.

„Sama naša pomisao na osvetu, mržnju i netrpeljivost prema bilo kome i zbog bilo čega je zvijer koja vreba na pragu našeg srca. Ako pustimo da zvijer grijeha prijeđe prag našeg srca, vodi nas u ono što namrgođuje naše lice, u konačnici, u krvoproliće i bratoubojstvo“, upozorio je mons. Zgrablić.

Nasuprot tome, Isus govori: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio.“

„Isus govori o ljubavi u imperativu, jer toj riječi daje najveću važnost. I mi kad želimo izraziti nešto najvažnije, koristimo zapovijedi. Isusova ljubav išla je do kraja, do smrti na križu. Isus želi da što više Božji život prebiva u našem životu, da što više vječnosti bude u našoj sadašnjosti.

Prepreka koju vrebajuća zvijer na vratima našeg srca ne može preskočiti je ljubiti svakoga, činiti dobro svakome, čak ljubiti neprijatelja“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da nam hraniti se euharistijom daje osvježenje i snage u oproštenju i pomirenju, sigurnost da ispravno radimo, da se na nas prenosi božanski život.

„Euharistija nam daje snagu da se odupremo zvijeri grijeha koji kao ričući lav obilazi koga da proždre. Oduprijeti mu se možemo čvrsti u vjeri. Euharistija je melem na našu ranu koja pomaže da zaraste bol i tuga našeg srca“, ohrabrio je zadarski nadbiskup.

Mons. Zgrablić istaknuo je da je u toj misi molio da se nikad više ne ponovi rušenje karinskog samostana. Prisjetio se kako je on kao zadarski sjemeništarac bio u Karinu prije 45 godina, i to na blagoslovu toga obnovljenog samostana koji je bio srušen i u Drugom svjetskom ratu.

Fra Ivan Nimac, župnik u Kruševu, na kraju mise pročitao je dopis zapovjednika generala pukovnika Mladena Fuzula, jednog od inicijatora godišnjeg obilježavanja razaranja samostana u Domovinskom ratu.

U osobno i uime pripadnika Zapovjedništva za potporu Hrvatske vojske rekao je da je to važna obljetnica i zahvalio fra Petru na organizaciji toga događaja.

„Barbarstvo i osveta pobunjenih Srba koje se očitovalo razaranjem naselja i rušenjem samostana i crkve u Donjem Karinu nije pokolebalo hrvatskog čovjeka i hrvatske  branitelje da na mučeničkoj krvi stvore svoju hrvatsku državu.

Osobito zahvaljujem svim poginulim hrvatskim vitezovima i ranjenim hrvatskim braniteljima čija mučenička žrtva nikad ne smije pasti u zaborav“, poručio je general Fuzul, poželjevši da franjevci u Karinu i dalje budu „uspješni predvodnici zaštite duhovne i kulturne baštine hrvatskog naroda“.

Karinska župljanka uručila je mons. Zgrabliću umjetničku sliku s prikazom karinskog samostana okruženog rijekom Karešnicom, Karinskim morem i Velebitom čiji je autor akademski slikar Zoran Džapo iz Zadra. Slika je dar Grada Obrovca.

Pjevanje je predvodila klapa Hrvatske policije Sv. Mihovil. Među predstavnicima lokalne i državne vlati bio je i Ante Dražina, načelnik Policijske uprave zadarske.

Samostan u Karinu srbijanski agresor srušio je 13. veljače 1993. u odmazdi za poraz kojega su doživjeli u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji Maslenica.

Karinski samostan (1429.) hrvatski je spomenik kulture nulte kategorije. Obnova samostana počela je u proljeće 1997. pod vodstvom Ministarstva kulture RH. Tijekom obnove u samostan su ugrađivani izvorni materijali srušenog samostana uz dodatak istovrsnog novog materijala. Tako je u Karin ponovno vraćena polumilenijska duhovnost, franjevačka i nacionalna memorija.

Nakon desetogodišnje obnove, karinski samostan svečano je blagoslovljen i otvoren na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 2006. godine.