Franjevci, trojica biskupa, brojni svećenici, trojica akademika, sveučilišni profesori, povjesničari, studenti, hodočasnici, mladi s Trsata i rodbina, došli su se oprostiti od fratra koji je veći dio redovničkog života proveo u Rijeci, na Trsatu. „Te daleke 1967. godine nije samo došao predavati na tada Visoku bogoslovnu školu u Rijeci, nego je došao u Rijeku. Znao je kako živjeti Rijeku, a i Rijeka je to prepoznala u njemu“, rekao je u propovijedi biskup Bogović, kolega koji je s pokojnikom dijelio katedru crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci. Istaknuo je kako je fra Emanuel bio čovjek susreta, prijateljstava i pastorala obitelji.

„Imao je duh branitelja, uvijek je želio obraniti onoga koga bi napadali. Uvijek se trudio pronaći neki razlog zbog čega bi nekoga trebalo braniti. To bih posebno istaknuo danas, kada se mnogi trude upravo suprotno, pronaći neki razlog kako bi mogli optuživati i napadati“, rekao je biskup Bogović.

Na kraju mise provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak izrazio je sućut rodbini te pročitao pismo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. „Pozdravljajući se od franjevca, prezbitera i neumornog znanstvenika dr. Emanuela Hoška, koji je privlačio mudrošću i jednostavnošću, bistrinom uma i govora, sa zahvalnošću mislimo i molimo za tolike koji su, zajedno s fra Emanuelom, zadužili grad Rijeku i obogatili živote mnogih od nas“, napisao je kardinal te dodao kako je fra Emanuel ostavio dubok trag i u Zagrebu kao kapelan, župnik i gvardijan u župi sv. Križa u Novom Zagrebu.

Nadbiskup Devčić, predvodeći sprovodne obrede, istaknuo je kako je fra Emanuel od Boga bio obdaren brojnim talentima i njima se savjesno služio. „Mi ti u ovom trenutku zahvaljujemo za sav trud koji si uložio da mnoge prosvijetliš ne samo svjetlom ljudske nego i božanske mudrosti. Zahvaljujemo ti i uime onih kojima si svojom vjerom i ljubavlju pomogao da se usprave pod teretom križa koji ih je pritiskao te s nadom u Krista krenu naprijed. Naša zahvala je prožeta i molitvom da te, u društvu Gospe Trsatske i sv. Franje, božansko svjetlo obasjava svu vječnost“, zaključio je nadbiskup.

Nad grobom pokojnika govorili su i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. fra Mario Cifrak te njegov nasljednik na katedri riječke Teologije dr. Marko Medved. Dr. Cifrak je podsjetio na najvažnije trenutke iz njegova životopisa, istaknuvši njegov znanstveni doprinos povijesti i kulturi. Podsjetio je da mu je, zbog iznimnoga znanstvenog, kulturnog, obrazovnog i pastoralnog rada, Grad Rijeka 2012. godine uručio nagradu za životno djelo. „U obrazloženju nagrade piše kako mu se ona dodjeljuje za znanstveni rad, izniman doprinos trsatske sakralne baštine te osobno svjedočanstvo kulturi dijaloga“, rekao je dr. Cifrak. Dr. Medved je istaknuo kako je fra Emanuel na Teologiji u Rijeci, premda s dva prekida, predavao 25 godina. „Bio je povjesničar Crkve i kulture“, rekao je dr. Medved, objasnivši kako je istražujući povijest franjevaca na ovim prostorima tu povijest povezao s kulturnom baštinom krajeva u kojima su franjevci djelovali. „Svojom sposobnošću za dijalog izgradio je brojne mostove po kojima i danas hodimo“, zaključio je dr. Medved.